Uzgoj komorača može se odvijati i na kontinentalnom i na mediteranskom području. Komorač je prirodno na području oko Sredozemnog mora odakle i potječe. Postoje tri varijeteta: Foeniculum vulgare var. vulgare – divlji komorač, F. v. var. dulce koji se uzgaja kao ljekovita i začinska vrsta, a iz sjemena se ekstrahira ulje za industriju mirisa, te F. v. var. azoricum koji se uzgaja kao povrće. Najviše se uzgaja u Italiji, a kod nas u Istri.
Komorač, koromač ili “slatki kopar” pripada porodici štitarki (Apiaceae) kao mrkva i peršin. Vrlo je ukusno povrće čiji se zadebljali lisni rukavci, nalik na lukovicu i mlado lišće koriste kao salata u raznim kombinacijama voća, povrća, riba i plodova mora. Sušeni se koristi kao začin juhama i umacima. Ubraja se među najvrednije namirnice po količini minerala i vitamina. Slatki komorač je jednogodišnja, ali i dvogodišnja biljka. Minimalna temperatura klijanja je 2-5°C, a optimalna 20°C. U povoljnim uvjetima sjeme klija za 8-10 dana. Za vegetativni rast optimalne temperature su 16-18°C. Temperature niže od 7°C i više od 24°C jako usporavaju i ponekad zaustavljaju rast. Temperature više od 18°C i dan dulji od 14 sati pospješuju prijelaz u generativnu fazu, pa cvjetne stabljike mogu potjerati i prije tehnološke zrelosti.
Plodosmjena i izbor kultivara
Slatki komorač ne smije doći na istu površinu 3-4 godine. Može se uzgajati kao drugi usjev nakon ranog povrća, gnojene organskim gnojivima. Zbog velike biljne mase i kratke vegetacije do tehnološke zriobe, komorač treba dosta lako pristupačnih hraniva. Većina kultivara potječe iz Italije iz lokalnih ekotipova. Prema dužini vegetacije razlikujemo: rane, srednjerane i kasne kultivare. Poželjna svojstva su: čvrsta, okrugla i blago ovalna glavica debelih lisnih rukavaca, nježne strukture, sa što manje vlakana, slatkog okusa i blage arome. Važno je da ne tjera brzo cvjetnu stabljiku, što omogućuje širi raspon rokova uzgoja, a osobito otpornost na bolesti i štetnike te otpornost na niske temperature za zimsku proizvodnju u mediteranskom području.
Uzgoj komorača u kontinentalnom području
Na kontinentalnom području komorač se uzgaja kao jesenska kultura, a nešto manje kao proljetna. Sije se izravno ili iz presadnica. Prednost ima uzgoj iz presadnica jer sjeme komorača ima nisku klijavost i nejednolično niče. Sije se u lipnju, a presadnice se dobiju za 30-40 dana. Presadnice s 4-5 listova presađujemo na razmak 50×20 cm. Ako se komorač sije direktno na stalno mjesto, potrebno je 3-8 kg sjemena po hektaru. 
Najvažnija mjera njege je zalijevanje da tijekom ljetnih mjeseci ne dođe do zastoja u rastu. Uz međurednu obradu može se i nagrnuti kako bi dobili izbijeljene glavice. Kod direktne sjetve sjemena važno je prorjeđivanje na 15-20 cm između biljaka jer u pregustom usjevu se razviju plosnate glavice. Uz dobru njegu komorač će stići za berbu za 80-120 dana.
Berba počinje od sredine 9. mj. do
početka 11. mj. i jačih mrazeva. Glavice se beru u tehnološkoj zrelosti
rezanjem biljke u zoni korijenova vrata. Skinu se dva vanjska lista s lisnim
rukavcem, a ostali se prikrate na 5-6 cm. Takva glavica ima masu od 150-350
grama. Treba paziti da glavice ne narastu previše jer postanu pretvrde. 
Uzgoj komorača u mediteranskom području
Uzgoj komorača na Mediteranu ima prednost jer se može uzgajati na jesen i na zimu. Rokovi sjetve i sadnje ovise o mikroklimatskim uvjetima pojedinog područja. U područjima gdje temperature u prosincu nisu niže od -4°C, sije se od srpnja do sredine kolovoza, presađuje nakon 30 dana, a bere u listopadu, studenom i prosincu. Za kasne berbe redovi se mogu nagrnuti dva puta, pri čemu treba paziti da zemlja nije presuha ni premokra. U područjima gdje u siječnju i veljači ne prijeti velika opasnost od smrzavanja, komorač se sije krajem kolovoza, presađuje u rujnu da bi berba bila u zimskim mjesecima. Slatki komorač se može skladištiti 2-3 tjedna na temperaturi od 0-2 °C i 97 % relativne vlage zraka da se sačuva zeleno i najmlađe lišće. U istim uvjetima može se čuvati do 8 tjedana, ali bez najmlađeg lišća.
