Prema načinu razmnožavanja razlikujemo generativne i vegetativne podloge. Generativne podloge imaju neujednačene genetske osobine jer su nastale oplodnjom, odnosno razvojem iz sjemenke. Nazivamo ih još i sjemenjaci. Vegetativne podloge se razmnožavaju nekim od vegetativnih načina razmnožavanja (nagrtanjem, formiranjem grebenica, ukorjenjivanjem reznica, mikropropagacijom) i imaju ujednačene genetske osobine kao šta su rast, rodnost i kakvoća plodova, te otpornosti prema raznim čimbenicima.
Poželjna svojstva podloga
Iako nema podloge koja bi zadovoljila sve zahtjeve koji se postavljaju da bi bila idealna, postoji dosta mogućnosti u danas korištenim podlogama kod voćnih vrsta.
Neka od bitnijih svojstava koje bi podloge trebale imati:
● podudarnost, odnosno kompatibilnost sa čim više sorata
● slabu, odnosno genetski induciranu bujnost
● rani ulazak u rod, dobru i redovitu rodnost
● dobro ukorjenjivanje
● lagano razmnožavanje
● što manje tjeranje izdanaka
● prilagodljivost na različite tipove tla
● prilagodljivost na klimatske uvjete
● otpornost na bolesti i štetnike u tlu
● što bolji utjecaj na kvalitetu, veličinu i boju ploda
Za jabuku se gotovo isključivo koriste vegetativne podloge prilikom cijepljenja sadnica. Jabuke cijepljene na sjemenjacima se mogu vidjeti samo na starim kućanstvima i pojedinim okućnicama kod hobi voćara. Uglavnom se kod nas koriste tzv. “M“ i “MM“ podloge. Selekciju vegetativnih podloga započeli su Wellington i Hatton početkom 20. stoljeća od klonskih podloga prikupljenih diljem Europe. Kasnije su te podloge označene kao M serija uz uporabu arapskih brojeva. Iz te skupine poznate su M 1, M 2, M 4, M 7, M 9, M 11, M 26 i M 27. Zajedničkim radom istraživača iz East Malling dobivene su podloge nazvane MM serija iz koje su najpoznatije podloge srednje bujnosti MM 106 i MM 111. Veće gospodarsko značenje za uzgoj u gustom sklopu imaju samo M 9 i M 26, a u specifičnim uvjetima uzgoja susreću se i podloge M 7, M 27 i MM 106.
Najpoznatije podloge slabobujnog rasta
M 9 je najpoznatija i najrasprostranjenija podloga slabobujnog rasta. Njezina vrijednost u sustavu uzgoja u gustom sklopu dokazana je brojnim pokusima provedenim u različitim zemljama. U današnje vrijeme podloga M 9 je zapravo standardna podloga za uzgoj jabuke u gustom sklopu. U proizvodnji je od 1917. godine.
Slabog je rasta, a na bujnost se može utjecati visinom cijepljenja (15-30 cm od tla). Rast na vrlo plodnim tlima je donekle prejak za sadnju u vrlo gustom sklopu, a pri ponovljenoj sadnji rast je nedostatan. Plitko prokorjenjuje i nedostatno učvršćuje voćke u tlu, te je za uzgoj potrebna armatura. Daje relativno mnogo izdanaka i zračnog korijenja.
Lagano se razmnožava klasičnim postupcima (nagrtanjem i grebenicama), a slabije reznicama uz primjenu auksina i bazalnog zagrijavanja. Ima dobru podudarnost (kompatibilnost) s većinom gospodarski važnih sorti. Na njoj cijepljene sorte razvijaju 3-4 puta manja stabla nego na sjemenjaku divlje jabuke (25-35% veličine sjemenjaka), rano ulaze u produktivnu dob ( nakon 2-3 godine), daju visoke prirode i visok speci fičan prirod. Razvija stabla visine 1,8 – 2,5 m. Plodovi sorti cijepljenih na M 9 nešto ranije dozrijevaju i bolje su obojeni. Koristi se uglavnom za vitki vretenasti grm, vretenasti grm, kordonac i sve oblike palmeta.
Podložna je napadu glodavaca, i dosta je osjetljiva na niske zimske temperature. Tijekom širenja podloga M 9 zarazila se vrlo opasnim virusima i mikoplazmama. U pojedinim matičnjacima primijećena je značajna nehomogenost glede rasta i ostalih bitnih osobina, stoga se u raznim centrima u Europi prišlo klonskoj selekciji i oslobađanju od virusa. Bezvirusni klonovi bujniji su za oko 10% od klasične podloge M 9. Pri klonskoj selekciji se vodilo računa i o rasadničarskim aspektima (lakoća razmnožavanja), posljedica čega su juvenilni (Fleuren 56, Pajam 2, Nic 19, Nic 16), prijelazni (T 337, Pajam 1, Nic 29, Burgmer 984, Lodder 1 ) i adultni klonovi (T 338, T 339, T 340, M 9 EMLA, Burgmer 528).
Dobra alternativa za podlogu M 9 je ruska podloga Bud.9, koja je prikladnija za hladniju klimu sjevernih krajeva. Odlikuje se nešto manjom bujnošću nego M 9 te većoj otpornosti na bakterijsku palež i zimsku hladnoću od M 9, a osjetljiva je na sušu.
Podloge otporne na zimsku hladnoću
Podloge M 26 dobivena su križanjem podloga M 16 i M 9, a u proizvodnji je od 1959. godine. Osobine ove podloge dobro su proučene, opisane i vrijednovane u pokusima i u praksi. Spada u skupinu slabo bujnih podloga, pri čemu čini prijelaz između M 9 i M 7 (40-50% veličine sjemenjaka). Korijenov sustav je srednje razvijen i krhak, plitko prokorjenjuje, a voćke nešto bolje učvršćuje u tlu nego M 9. Na lakšim i slabo plodnijim tlima traži stalnu armaturu, dok je na plodnijim tlima nužna privremena armatura prvih 4-5 godina. Razvija relativno malo izdanaka. Prikladna je za uzgoj jabuke na lakšim pjeskovitim tlima na kojima M 9 ima preslab rast.
Ne podnosi teška i vlažna tla. Sorte je na ovu podlogu poželjno cijepiti na visini 25-30 cm od tla i u voćnjaku ih posaditi desetak cm dublje nego što su bile u rasadniku. Na taj način postiže se bolje ukrojenjivanje i smanjuje pojava izdanaka. Vrlo lako se vegetativno razmnožava nagrtanjem i grebenicama. Razvija stabla visine 2,2 – 3 m. Prikladna za vretenasti grm, vazu, palmete i veće kordonce. Ima dobru kompatibilnost s većinom gospodarski važnih sorti. Nedostatna kompatibilnost primijećena je sa sortom Granny Smith. Na njoj cijepljene sorte rano ulaze u produktivnu dob, daju visoke prirode i visoke specifične prirode.
Otporna je na bolest Phytophtora cactorum i prikladna za uzgoj na težim i vlažnim tlima. Srednje je otporna prema zimskim hladnoćama, tolerantna je na bakterijsku palež, otporna je na pepelnicu, a osjetljiva je na krvavu uš. Prikladna je za mnoge uzgojne oblike.
Ova podloga je otpornija na niske zimske temperature od podloge M 9. Umjereno je osjetljiva na bolest Phytophtora cactorum, a vrlo osjetljiva na bakterijsku palež i krvavu uš (Eriosoma lanigerum), osjetljiva na virus koji prenose nematode. Podloga M 7 razvija srednje bujna stabla visine 2,2 – 3 m, no ipak manja nego MM 106 (55 – 65% veličine sjemenjaka). Sorte cijepljene na nju počinju roditi nakon 4-5 godina. Razvija dosta vodopija i velike je rodnosti šta pridonosi u konačnici razvoju mnogo manjih plodova ako se ne prorjeđuje, posebno na nekim sortama (Golden Delicious, Red Delicious).
Razvoj vodopija može se smanjiti dubljom sadnjom desetak cm i cijepljenjem 30 cm od tla. Uglavnom nije joj potrebna armatura, no budući da je na nekim sortama sklona izvaljivanju, preporučuje se prvih 4-5 godina privremena armatura. Koriste se bezvirusni klonovi poput M 7a i EMLA7.
Drugi dio članka možete pročitati OVDJE
