Voljeli ili ne voljeli kukce, moramo biti realni i priznati da su uistinu dojmljiva stvorenja. Pri tome ne mislimo nužno na njihov izgled već na sve ono što jesu.
Kukci (razred Insecta) najbrojnija su skupina životinja. Pojavili su se davno u paleozoiku (točnije devonu, prije cca 400 milijuna godina) što znači da su stariji od dinosaura! Nalazimo ih na svim kontinentima i u svim klimatskim područjima. Najčešće su kopnene životinje i do sada je opisano oko 1.000.000 vrsta. Istraživanja navode na mogući broj od 5-30 milijuna vrsta kukaca (?!). Unatoč (ili možda zbog) tako velikog broja vrsta, najslabije su istražena skupina životinja. No i ono malo što smo do sada spoznali o njima dovoljno je dojmljivo.
A što to znamo o kukcima?
Poznajemo njihovu anatomiju – znamo da im je tijelo građeno od članaka (koji tvore glavu, prsište i zadak) te da imaju 3 para nogu. Znamo da postoje vrste s krilima i one bez krila. Također znamo da se kreću na razne načine – hodanjem, trčanjem, skakanjem, letenjem, plivanjem … I hrane se na razne načine: grizenjem i žvakanjem, bodenjem, sisanjem i lizanjem. Znamo i faze njihovog životnog ciklusa, odnosno da prolaze proces preobrazbe: jaje – ličinka – (kukuljica) – odrasli oblik.
Znanstvenici koji ih proučavaju (entomolozi) znaju još puno više detalja o kukcima. A „obični“ ljudi – stanovnici gradova i sela, poljoprivrednici – uglavnom znaju da postoje „korisni“ i „štetni“ kukci. Iako je ta podjela s biološkog gledišta neispravna i „umjetna“, pozabavit ćemo se baš njome. Malo pobliže ćemo objasniti biološku (i ekonomsku) važnost kukaca te načine na koje utječu na sve segmente ljudskog života.
Neprijatelji?
Postoje kukci koje smatramo „neprijateljima“ zbog toga što nam stvaraju probleme u svakodnevnom životu. Pri tome prvenstveno mislimo na neku od slijedećih skupina:
- Poljoprivredni, šumski i skladišni štetnici
- Vektori bolesti i paraziti na/u ljudima i životinjama
- Molestanti
Poljoprivredni i šumski štetnici oštećuju ili uništavaju biljne dijelove (pa čak i cijelu biljku) te tako direktno utječu na kvalitetu i kvantitetu uroda. Pojedine vrste štetne su iz razloga što mogu prenositi biljne bolesti te ih nazivamo vektorima (npr. američki cvrčak prenosi Zlatnu žuticu vinove loze). Stoga se veliki napor ulaže u pronalazak najefikasnijih metoda njihovog suzbijanja. No treba znati da se svega 1% od ukupnog broja kukaca na svijetu smatra šetočinjama.
Osim što su pojedini kukci vektori (prenosioci) biljnih bolesti, postoje i vrste koje su vektori bolesti kod ljudi – komarci (malarija, žuta groznica, Zika bolest, …), muhe (bolest spavanja), …
Pojedine vrste su paraziti ljudi i životinja (stjenice, uši, buhe, muhe, štrkovi,…), a neke nas ometaju i nazivamo ih molestanti: žohari, mravi, komarci, muhe, ..
Svakako treba spomenuti i kukce (ose, stršljene, …) čiji ubodi mogu izazvati ozbiljne zdravstvene probleme, osobito osobama alergičnim na njihov otrov.
Prijatelji?
Kada razmišljamo o korisnosti kukaca prvo nam pada na pamet njihova uloga u oprašivanju biljaka. Oko 80 % biljaka cvjetnjača oprašuje se pomoću kukaca te bi mnoge biljne vrste izumrle da njih nema. Iako su brojni kukci iz raznih redova i rodova korisni kao oprašivači, najvažnije mjesto u oprašivanju biljaka svakako zauzimaju oni iz porodice pčela. Općepoznata je stvar da medonosne pčele imaju aktivnu ulogu u oprašivanju. No manje je poznato da su solitarne (divlje) pčele u tome puno učinkovitije (i to 120 puta!). Solitarne pčele lete pri nižim temperaturama zraka i ne preferiraju biljnu vrstu (poput medonosnih) te su osobito pogodne za oprašivanje krušaka čiji miris medarice ne vole. Također moramo spomenuti i bumbare, koji su brojčano manje zastupljeni od medonosnih i solitarnih pčela, ali svojim dlakavim tijelom iznimno doprinose oprašivanju. Istraživanja su pokazala da su bumbari osobito važni kod oprašivanja lucerne, a u širokoj su upotrebi u plasteničkoj i stakleničkoj proizvodnji povrća (postavljanjem košnica s bumbarima).
Zanimljiv je podatak da su švicarski znanstvenici otkrili kako bumbari svojom aktivnošću mogu potaknuti biljke na raniju cvatnju (u slučajevima kada zbog klimatskih promjena ranije počinju letjeti, a cvatnja biljaka još nije započela). Nažalost, intenzivna poljoprivreda i uporaba insekticida sve ih više ugrožava.
Korisnost kukaca ogleda se i u činjenici da su prirodni neprijatelji mnogih štetnih vrsta kukaca. Kao takvi, partneri su nam u „borbi“ sa štetnicima, a njihova ciljana upotreba predstavlja ekološki prihvatljivu biološku metodu suzbijanja štetnih vrsta. Pri tome se najviše koriste predatori i paraziti kukaca. Predatori se hrane drugim kukcima, a paraziti većinom parazitiraju jaja ili ličinke kukaca. Najpoznatiji primjer predatora je božja ovčica („bubamara“) koja je najvažniji prirodni neprijatelj lisnih uši. Tu su još i trčci, bogomoljke, zlatooke, vretenca i brojne druge vrste. Što se parazita kukaca tiče moramo spomenuti ose najeznice i muhe gusjeničarke. Prirodni neprijatelji predstavljaju važnu kariku u održavanju biološke ravnoteže.
Kukci su korisni i kao hrana drugim skupinama životinja, osobito pticama – oko 60 % ptičjih vrsta se hrani kukcima. Što se sisavaca tiče, kukcima se hrane šišmiši, ježevi, krtice, vjeverice, miševi i mnogi drugi. Kukci su vrlo hranjivi i imaju visoku energetsku vrijednost. Sadrže bjelančevine, imaju jako malo masti (i kolesterola!), a bogati su aminokiselinama, vitaminima, mineralima i mikroelementima. U pojedinim dijelovima svijeta (Azija i Afrika) dio su redovite prehrane i gastronomske ponude. Najčešće se konzumiraju skakavci, mravi, termiti, gusjenice raznih vrsta leptira te brojni kornjaši. Stanovništvo Europe i ostalih zapadnih zemalja još uvije zazire od pomisli na konzumaciju kukaca iako su i po tom pitanju vidljivi određeni pomaci. Sve češće su ponude namirnica baziranih na kukcima kao i farme za njihov uzgoj.
Stajalište stručnjaka je da su farme kukaca budućnost – za razliku od sisavaca kukci imaju puno kraći ciklus rasta, trebaju manje hrane i vode, svoju hranu brže pretvaraju u meso i brže rastu, zauzimaju manji prostor, lako ih je uzgajati te stvaraju manje otpada štetnog za okoliš. Zbog činjenice da je glavni pokretač klimatskih promjena proizvodnja hrane (osobito one životinjskog podrijetla) sve je veći značaj u mogućnosti primjene kukaca i proizvoda od kukaca u hranidbi domaćih životinja.
Produkti nekih kukaca također su razlog zbog čega ih smatramo korisnim. Svakako najpoznatiji od njih su produkti medonosne pčele: med i pčelinji vosak. No ne smijemo zaboraviti ni svilu dudovog svilca čija se proizvodnja spominje još oko 3.000 god pr.Kr. u Kini.
Kukci utječu i na rasprostranjivanje biljaka, odnosno raznošenje njihovog sjemena (npr. mravi), a imaju i važnu ulogu u razlaganju mrtvih organizama (strvinari, balegari).
Još je mnogo načina na koje se mogu koristiti kukci:
– u medicini (za zarastanje nekrotičnog tkiva, kao antiseptik, ..)
– u znanstvenim istraživanjima (genetika, arheologija, …)
– u forenzici i kriminalističkim istraživanjima (forenzična entomologija)
I na kraju…
Sve navedeno samo je dio čudesnog svijeta kukaca. Zabrinjava činjenica da je njihova brojnost pala za 75%! Prema studiji objavljenoj u znanstvenom časopisu Biological Conservation, godišnji pad populacije kukaca je oko 2,5%!. Ovakvim tempom kukci bi za stotinu godina mogli posve izumrijeti, a to bi za posljedicu imalo narušavanje kompletnog ekosustava Zemlje! Stoga hitno moramo poduzeti mjere koje će negativan utjecaj na populacije kukaca svesti na minimum te zaustaviti (ili barem usporiti) ovaj negativan trend. Zbog svih nas, a najviše zbog kukaca, zbog svega što oni jesu…
IZVOR: https://www.savjetodavna.hr/ (Mirta Križanić Božurić, dipl. ing. agr., viša stručna savjetnica za zaštitu bilja)
