Mnogi čimbenici mogu utjecati na kvalitetu jednodnevne peradi, a jedan od njih je i kvaliteta rasplodnih jaja. Vrlo je bitno razumjeti kako rasplodno jaje zaštititi od kontaminacije. Taj proces započinje već tijekom razvoja jajeta u reproduktivnom traktu ženke te zatim nakon nesenja do smještaja u inkubator.

Kontaminacija rasplodnih jaja kod peradi može započeti već u samoj nesilici jer se u njoj mogu naći mnogi patogeni mikroorganizmi (salmonele, mikoplazmoze i sl.) koji se mogu vertikalno prenijeti do jajovoda i tu kontaminirati žutanjak i bjelanjak. Patogeni organizmi mogu kontaminirati jaje prilikom samog nesenja pri prolasku kroz kloaku gdje jaje može doći u kontakt s fecesom. Kontaminacija jaja nije ograničena samo na ženke već i mužjaci mogu prenijeti patogene mikroorganizme spermom tijekom kopulacije. Zbog svega toga biosigurnost i vakcinacija igraju ključnu ulogu u prevenciji kontaminacije rasplodnih jaja tijekom njihova stvaranja.

Zašto je ključna kutikula?

Kutikula je gusta viskozna tekućina koja se nalazi na površini ljuske jajeta. Započinje se stvarati tijekom zadnja dva sata formiranju ljuske jajeta, a sačinjena je uglavnom iz glikoproteina koji štite jaje od prodora bakterija. Na njezino stvaranje utječu mnogi čimbenici. Između ostalog i opskrbljenost kalcijem te stresori iz okoline u kojoj se kokoši nalaze (glodavci, insekti, neadekvatni hranidbeni prostor i sl.). U potpunosti sazrijeva tek oko šest sati nakon nesenja.  Suha kutikula je fizička barijera koja ima antimikrobna svojstva. Proces sušenja kutikule počinje pod djelovanjem razlike u temperaturi i relativnoj vlažnosti između tijela nesilice i vanjskog okoliša. Ako je relativna vlažnost zraka u okolišu visoka ili je prostirka u gnijezdu vlažna, proces sušenja kutikule će biti odgođen. Time se povećava rizik od kontaminacije. Održavanje higijene u gnijezdu koje uključuje redovitu zamjenu prostirke smanjuje rizik od bakterijske kontaminacije jaja.

Kad obaviti dezinfekciju?

Fumigacija ili dezinfekcija rasplodnih jaja na farmi treba biti primijenjena čim je prije moguće kako bi se spriječilo ulazak bakterija prije nego se kutikula potpuno osuši. Ako to nije moguće na farmi, onda proces dezinfekcije treba biti proveden čim prije kad jaja stignu u valionicu. Jaja treba tretirati s kemijskim sredstvima koja imaju antibakterijsko djelovanje. Grebanje, trljanje ili pranje ljuske jajeta može oštetiti kutikulu i ukloniti fizičku i antibakterijsku barijeru. Nakon što budu snesena, jaja doživljavaju dva znatna smanjenja temperature. Prije/nakon nesenja s 41°C na 20-30°C te gnijezdo/soba za skladištenje jaja s 20-30°C na 15-20°C. Ta smanjenja temperature stvaraju unutarnji usisni tlak na kutikuli koji može povući bakterije u pore na ljusci.

peradi
Dezinfekcija rasplodnih jaja treba biti primjenjena čim prije

Tradicionalno se fumigacija provodi formaldehidskim parama, no u nekim zemljama nije dozvoljena radi njenog utjecaja na zdravlje ljudi. Ako se provodi dezinfekcija sprej metodom ili raspršivanjem dezinficijensa, tad se te radnje radi oštećenja kutikule moraju provesti neposredno prije ulaganja jaja u inkubator. Potrebno je spomenuti da voda koja služi za ovlaživanje rasplodnih jaja tijekom inkubacije također mora biti higijenski ispravna kako tijekom inkubacije ne bi došlo do prodora bakterija u unutrašnjost jaja.

Svi gore navedeni postupci sanitacije rasplodnih jaja su ključni za dobivanje kvalitetne jednodnevne peradi. Sve to može utjecati na njihove kasnije proizvodne pokazatelje.

peradi
Sanitacija je bitna kako bi dobili kvalitetnu perad
Prethodni članakObjavljen natječaj za mjeru Restrukturiranje i konverzija vinograda
Sljedeći članakIzbor najinovativnije poljoprivrednice EU
prof. dr. sc. Zlatko Janječić
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu zaposlen na Agronomskom fakultetu Zagreb od 1994. godine. Kao autor ili koautor objavio je pedesetak indeksiranih radova, te tridesetak stručnih i popularnih članaka, sveučilišni udžbenik i jednu monografiju. Voditelj nekoliko znanstvenih i stručnih projekata. Već dvadeset godina radi na zaštiti hrvatskih izvornih pasmina peradi, kokoši hrvatice i zagorskog purana. Zlatko Janječić rođen je 21. studenoga 1969. godine u Sisku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1994. godine na smjeru Stočarstvo. Tijekom studija sudjelovao je u obrani Domovine. Magistrirao je 1998. godine, a doktorsku disertaciju obranio 2002. godine. Od 1994. godine radi kao znanstveni novak u Zavodu za specijalno stočarstvo, te od 1997. godine do danas na Zavodu za hranidbu životinja. U znanstveno-nastavno zvanje asistenta izabran je 1998. godine, u zvanje višeg asistenta 2002. godine, u zvanje docenta 2005. godine, a u zvanje izvanrednog profesora 2009 godine. U znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika izabran je 2011. godine, a u nastavno zvanje redovitog profesora 2014. godine. Do sada je objavio pedeset znanstvenih radova, od kojih je 11 radova iz skupine a1, 38 radova iz skupine a2 i 1 rad iz skupine a3. Uz navedeno, dr. sc. Zlatko Janječić autor je ili koautor 3 znanstvena rada objavljena u nacionalnim znanstvenim časopisima koji nisu svrstani u skupine a1, a2 i a3, te 17 znanstvenih radova recenziranih i objavljenih u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova. Dr. sc. Zlatko Janječić aktivno je sudjelovao na 13 međunarodnih i 29 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj jednog i suradnik na šest nacionalnih znanstvenih projekata. Član je međunarodnog znanstvenog društva – WPSA. Uvođenjem novog programa bolonjskog studija nositelj je jednog i suradnik na šest modula preddiplomskog studija (Bs), te nositelj dva modula i suradnik na dva modulu diplomskog studija (Ms), od kojih se većina izvodi na više različitih studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Koordinator je na dva modula koje predaje na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Poljoprivredne znanosti nositelj je jednog modula. Bio je mentor jednog doktorskog rada i 38 diplomskih radova. Koautor je jednog sveučilišnog udžbenika i jedne monografije. Stručna djelatnost ogleda se u tridesetak članaka objavljenih u domaćim časopisima. Bio je suradnik na jednom tehnologijskom projektu. Trenutno je voditelj jednog VIP-projekta, a bio je voditelj tri i suradnik na tri nacionalna stručna projekta. Od 2007. godine je član stručnog Savjeta za provedbu uzgojnog programa za male životinje pri Hrvatskom stočarskom centru. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Od 2011. godine je glavni urednik časopisa Krmiva. Trenutno je član Fakultetskog vijeća, Povjerenstva za savjetovanje dekanice, Odbora za znanost i Povjerenstva za strateško planiranje Agronomskog fakulteta u Zagrebu, te obnaša dužnost Predstojnika Zavoda za hranidbu životinja. Član je Vijeća biotehničkog područja Sveučilišta u Zagrebu. Aktivno govori engleski i služi se njemačkim jezikom. Znanstveno se usavršavao u Izraelu, Sloveniji i SAD.