Jedna od najčešćih pogrešaka u rezidbi mladih voćaka je prejaka rezidba.
Prejaka rezidba mladih voćaka
Mnogi voćari – amateri žele postići simetričan i lijep izgled krošnje pod svaku cijenu. U toj želji često odstranjuju sve izbojke koji se izgledom ili položajem ne uklapaju u njihovu predodžbu o izgledu krošnje voćke. Prejaka rezidba značajno smanjuje lisnu površinu. To ima negativne posljedice ne samo na rast voćaka nego izaziva kasniji ulazak u rod.
Česta je praksa da se svi izbojci na mladoj voćki prikraćuju za trećinu ili polovicu ukupne dužine kako bi se postiglo što bolje razgranjavanje. U nekim je slučajevima, naravno, prikraćivanje poželjno, ali ne treba zaboraviti da se dobro razgranjavanje i obrastanje izbojka puno lakše postiže povijanjem i izolacijom vrhova izbojaka nego njihovim prikraćivanjem.
Povijanje pod kutem od 45 do 50 stupnjeva u odnosu na provodnicu i odstranjivanje ili pinciranje svih mladica koje rastu u području od 15 do 20 cm od vrha izbojka mogu imati znatno bolji učinak nego njegovo prikraćivanje izbojka.
Rezidba mladih voćaka ima za cilj uzgojiti krošnju s dobrim rasporedom grana, koje će moći nositi plodove kada voćka uđe u punu rodnost. Danas za većinu voćaka postoje podloge slabije bujnosti koje omogućuju rano ulaženje voćke u rod. Zato se rezidba za oblikovanje krošnje kombinira s rezidbom za rod, kako bi se što ranije dobili plodovi. Takve voćke treba prikraćivati što je moguće manje, a prednost treba dati rezidbi u vegetaciji. Treba uklanjati ili pincirati suvišne mladice u fazi kada nisu narasle više od 5 do 10 cm.
Čim iz pinciranih mladica potjeraju pupovi koji se nalaze u pazušcima ostavljenih listova, pinciranje treba ponoviti. Rezidba u zeleno osobito je važna kod koštičavih voćaka čije rane teško zarastaju. Proljetna rezidba tada postaje suvišna ili se svodi tek na popravljanje onoga što je propušteno obaviti tijekom vegetacije. Tako će se vegetativni rast usmjeriti u mladice koje su potrebne za oblikovanje odabranog uzgojnog oblika. Voćka neće trošiti asimilate i hraniva na rast suvišnih izbojaka koje bi trebalo odbaciti rezidbom u vrijeme mirovanja.
Rezidba mladih voćaka za održavanje rodnosti
Voćke posađene na bujnijim podlogama sporije ulaze u rod i sklone su jačem rastu vrhova grana i užim kutevima grananja. I za njih je povijanje i rana izolacija vrhova bolja nego prikraćivanje. Premda ćemo nekada morati više posegnuti i za prikraćivanjem ne daju li povijanje i izolacija vrha željeni učinak. Kada voćka počne davati prve plodove, treba naučiti raspoznavati rodne izbojke i rezidbu obavljati radi održavanja rodnosti i odabranog uzgojnog oblika. Pazeći da ostavljeni izbojci imaju dobro osvjetljenje i da su pravilno raspoređeni. Postoje grane na voćkama koje nije teško prepoznati i koje treba uvijek odstraniti. To su stare, oštećene, polomljene grane ili one koje su oštetili bolesti i štetočine.
Rezidba mladih voćaka pridonosi održavanju dobrog zdravstvenog stanja voćke, zato se u rezidbi ne smiju zaboraviti odstraniti navedene grane. Da ne odstranimo ništa drugo, nego da samo oslobodimo voćku grana koje su izvor bolesti i štetočina za ostale zdrave grane, za voćku smo dosta učinili. Prije rezidbe treba pregledati voćku sa svih strana. Na umu treba imati cilj rezidbe, te s njime usporediti stanje voćke. Važno je uočiti osnovne elemente uzgojnog oblika, strukturu krošnje, odnosno broj i raspored glavnih grana.
Nakon toga treba odrediti mjesta gdje dolazi do zasjenjivanja, utvrditi ima li polomljenih, oštećenih ili bolesnih grana, koje bi rezidbom trebalo odstraniti. Potrebno je odrediti snagu vegetativnog rasta na temelju prosječne duljine i debljine jednogodišnjih izbojaka, a zatim procijeniti brojnost i kakvoću rodnih izbojaka. Tako ćemo imati sve potrebne elemente za procjenu vrste i jačine rezidbe.
Izolacija vrhova
Rezidba se započinje od vrha krošnje prema osnovi. Tako se nećemo izgubiti u mnoštvu izbojaka i grana jer ćemo imati dobar pregled onoga što smo odstranili i onoga što treba učiniti. Pojedine se grane također režu od vrha prema osnovi. Sve okomite izbojke na njima treba odstraniti u potpunosti kako bi grana imala izgled ‘’riblje kosti’’. Odmah na početku rezidbe grane treba odabrati njezinu produljnicu i osloboditi je suparničkih izbojaka. To je postupak izloacije vrhova kojeg treba obaviti i na provodnici i na svim produljnicama grana. Tako se omogućuje bolja osvijetljenost i razgranjavanje nižih dijelova grane kako bi se spriječilo ogoljivanje. Nakon rezidbe vrha grane obavlja se rezidba donjeg dijela grane i prorjeđuju suvišni rodni izbojci i odstranjuju vodopije.
Povremeno je potrebno prekinuti rad i ponovo promotriti voćku sa svih strana kako bi se vidjelo što je učinjeno, a što još treba učiniti. S vremenom ćemo steći potrebno iskustvo, te će rezidba ići brže i s manje napora.
I iskusnijim voćarima lako se može dogoditi da ponekad odstrane krivu granu ili izbojak. Zato je važno pomno pratiti kako je voćka reagirala na rezidbu i prema tome obaviti rezidbu sljedeće godine. Tako ćemo najbolje svladati vještinu i umjetnost rezidbe.
