Korijenov sustav ozimih biljka posebno je ugrožen. Kad na površini stagnira voda 2-3 dana dolazi do posljedica – višak vode istiskuje zrak, pa korijen nema dovoljno zraka, što u blažoj varijanti uzrokuje žućenje lišća, a može doći i do većih oštećenja, pa i propadanja biljke. To dovodi do potrebe presijavanja table drugom kulturom, što povećava troškove proizvodnje.
I biljna hraniva ispiru se iz tla, što dovodi do potrebe ponovljene gnojidbe, ali i do zagađivanja voda. Stagnirajuća voda, ili ona koja je stalno povećana u oraničnom sloju uzrokuje specifične pedološke procese. Oni imaju reduktivni karakter zbog smanjene količine zraka. Prilikom oranja mogu se primjetiti sivo-smeđe mrlje kao rezultat ovih procesa.
Slogovi su površine koje se mogu mjeriti brojem brazdi odnosno širinom u metrima. Ona je obično kreće od 50 – 200 m. Ovakav raspon diktira sadržaj gline i ilovače. Što je njihov sadržaj veći, to bi širina sloga trebala biti manja radi bolje ocjeditosti. Na pjeskovitim tlima, koja se prirodno bolje procjeđuju, širina se može protegnuti na maksimalnih 200 m. Jarak između slogova ima drenažni učinak. Bolji učinak će imati tehnika oranja na razor, gdje jedan ili više središnjih kanala upija suvišak vode. Broj razora ovisi o širini table.
Kod ovog načina rješavanja stagnirajuće površinske vode najprije treba postići korekturu terena od minimalno 1% lijevo i desno u kanale. Veći nagib baule može uzrokovati pojačanu eroziju vodom. Oni se nalaze na uzdužnim krajevima njive.Nagib terena se može napraviti ralicom kojom se od sredine njive sravnjava tlo lijevo i desno.
Danas je ovakva situacija predvidiva s obzirom na vremenske ekstreme. Na prirodno nagnutim terenima treba raditi baule uzduž izohipsa, odnosno provesti konturno oranje. Oranje može biti diskosnim i lemešnim plugovima kroz sve poznate tehnike oranja. Važno je da su dubine zahvata 25–30 cm radi bolje ocjeditosti i manje erozije vodom.
Radi se krtičnim plugom i najčešće na livadama gdje stagnira visoka podzemna ili voda od padalina. Specijalnim plugom rade se okomiti kanali koji pobiru višak vode. Njihova širina je 7–10 cm, dubina je ovisna o sadržaju gline. Što je gline manje dubina se kreće do 30 cm, dok je kod njenog većeg udjela dubina 40–50 cm. Razmak između kanala je 200–300 cm. Dubina i razmak ovisit će i o uslojenosti i načinu prevlaživanja tla. Važno je utvrditi da li na tlo više utječe podzemna ili nadzemna voda. Voda se u iskopane drenove filtrira i mora se spajati u jedan veći kolektor koji prima svu vodu i odvodi je do rijeka ili potoka.
Istjecanjem vode, tlo u sebe usisava zrak čime se poboljšavaju i vodozračni odnosi. Zahvat nije trajan i u prosjeku ga treba ponoviti svake 3–4 godine. Ove mjere ne iziskuju neke posebne dodatne troškove na OPG-ima. Plugovi i ralice su priključci koji spadaju u „standardnu“ opremu. U slučaju kada želimo popraviti odvodnju treba biti upoznat s tokovima vode i strukturno-mehaničkom sastavu naših livada i oranica.
