Zadnjih godina u kontinentalnom dijelu tokom ljetnih mjeseci zbog izrazito visokih temperatura te sve sušnijih razdoblja potrebe za navodnjavanjem usjeva su sve veće. Ujedno, i kupusna kila (Plasmodiophora brassicae) ponovno postaje sve izraženiji problem pri uzgoju kupusnjača.
Karakteristični simptomi bolesti su hipertrofije ili zadebljanja korijena u vidu vretenastih izraslina ili kila,. Po njima je bolest i dobila ime. Na korijenu ili hipokotilu zaraženih biljaka se formiraju zadebljanja koja u početku imaju boju korijena (žućkasto bijela). Kasnije ta mjesta postaju smeđa i pucaju. Raspadanjem zaraženog korijena pseudo-gljivica dospijeva u tlo. Tamo u formi trajnih spora može opstati duži niz godina.
Simptomi se osim na korijenu mogu javiti i na nadzemnim organima biljke u vidu žućenja listova, zaostajanja u rastu i razvoju. Za ljetnih vrućina pokazuju simptome venuća, što sa promjenom boje lišća može nalikovati nedostatku vlage ili hranjiva. Zaražene biljke ne propadaju ali je formiranje glavica otežano, glavice su manje te nedovoljno čvrste.
Kupusnoj kili za normalan razvoj upravo pogoduju tla zasićena vlagom te temperature u zoni korijena iznad 20°C i kiselost tla. Kiselost tla (pH vrijednost) je najvažniji ekološki faktor pojave kupusne kile.
S obzirom da ne postoje odgovarajući fungicidi, suzbijanje bolesti je dosta teško.
Mjere zaštita kupusnjača trebale bi biti usmjerene na provođenje svih preventivnih mjera. Ponajprije na planiranje pravilne rotacije kultura ( plodoreda), napraviti analizu tla te prema preporuci vršiti kalcifikaciju tla, ukoliko je potrebno da bi se smanjila previsoka vlažnost tla zbog zadržavanja vode provesti drenažu, za sadnju odabrati otpornije hibride i/ili sorate, provesti sterilizaciju tla te suzbijati korove iz porodice Krstašica (Brassicaceae) koje isto tako mogu biti izvor zaraze.
Primjenjujući preventivne mjere možemo spriječiti daljnje širenje bolesti.
Izvor: https://www.savjetodavna.hr/
Foto: Jelena Stipetić
