Imamo domaće životinje i svake godine na selu nađemo po nekoliko krpelja na stoki, psu i mačkama. Kako da suzbijemo ili sprječimo da krpelji napadnu životinje?

ODGOVOR

Topliji dani s dnevnom temperaturom iznad 12°C pogoduju pojavi krpelja koji su mirovali u prirodi tijekom hladnog doba godine. Krpelji se ubrajaju u najveće parazitske grinje. Pri tome na našem području razlikujemo krpelje šikare (fam. ixodidae) i krpelje nastambi (fam. argasidae). Krpelji se javljaju početkom proljeća, a ukupno trajanje razvojnog ciklusa ovisi o vrsti krpelja i pronalasku odgovarajućeg nosioca. Već i mali broj ovih parazita na životinjama može uzrokovati različite posljedice. Na mjestu gdje sišu krv ostavljaju otvorenu ranu u koju ulaze bakterije, pa može doći do naknadne infekcije.

Svojim toksinima koji se nalaze u njihovim slinskim žlijezdama djeluju toksično. Tako mogu dovesti do hemolize i poremetnje u centralnom nervnom sustavu paralizirajući njegovu motoričku funkciju. Krpelji osim navedenog, dovode do mršavljenja životinja, iznemoglosti i zaostajanja u rastu. Najbitnije je što prenose različite uzročnike specifičnih bolesti, npr. viruse, bakterije, spirohete i protozoe. Osobito je značajna uloga u prenošenju uzročnika piroplazmoze, od koje mogu oboljevati ovce i uzročnika Q – groznice od koje mogu oboljeti ovce, druge životinje, ali i ljudi. Borba protiv krpelja dijeli se na suzbijanje u prirodi i na životinjama. Suzbijanje u prirodi temelji se na uništavanju šikara (spaljivanje, preoravanje), odnosno kultiviranjem okoliša u kojem se krpelji najčešće zadržavaju.

Suzbijanje krpelja provodimo također Neopitroidom EC 20 te drugim sredstvima u obliku tekućeg koncentrata za izradu emulzija (npr. Taktic 12,5 % EC, Bayofly Pour-on) kojima tretiramo životinje (prskanje i kupanje) prema popratnim upustvima proizvođača. Postoji i ekološki biocid InsectoSec® koji prodaje tvrtka Pro-eco. Osim navedenog, postoji preparat koji se životinjama daje injekcijski (npr. Ivomec Super za goveda). Nakon primjene paralizira mnoge vrste endo i ektoparazita. Upotrebljava se strogo prema upustvima proizvođača (ne smije se koristiti u liječenju životinja za koje ovaj antiparazitik nije registriran). Suzbijanje krpelja na životinjama provodimo primjenom akaricidnih  sredstava. Životinje se u tim sredstvima moraju kupati više puta u razdoblju od nekoliko dana ili tjedana što ovisi o razvojnom obliku krpelja.

Prilikom kupnje akaricidnog preparata trebamo voditi računa koliko je on toksičan za ljude ili životinje, ima li produženo djelovanje i koje zaštitne mjere treba poduzeti. Stoga se o primjeni akaricidnog sredstva za tretiranje vlastitih životinja treba posavjetovati s veterinarom. Akaricidna sredstva služe i za prskanje svih površina u nastambama. Osobito temeljito procijepa i pukotina u kojima se skrivaju i obitavaju ovi ektoparaziti. Osim navedenog, postoji jedan preparat (iverktin) koji se primjenjuje davanjem u organizam životinje mimo probavnog trakta (parenteralno). Na ovaj se način izbjegava bilo kakvo zagađenje okoliša. No, obzirom da ovaj preparat može pri višekratnom davanju kroz kratko vrijeme neželjeno djelovati na životinjski organizam, treba se o njegovoj primjeni  posavjetovati s veterinarom.

Prethodni članakSjemenjak naranče i briga o limunu
Sljedeći članakTreba li orezivati klematis?
prof. dr. sc. Željko Pavičić
Od 1993. godine stručni suradnik Gospodarskog lista. Dosada je objavio više od 400 popularizacijskih članaka u istoimenom časopisu iz područja veterinarske medicine, animalne proizvodnje i biotehnologije te u Biblioteci Obitelj i gospodarstvo stručne knjige „Pripravljanje sira u kućanstvu“ (1996.), „Mlijeko i prerađevine“ (1996.), „Kolinje i mesni specijaliteti“ u tri izdanja (1997., 2001. i 2003.) „Domaće kobasice – od izrade do jela“ (2004.), kao i „Mlijeko od mužnja do sira“ (2006.). Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu završio je 1992. godine, Višu poljoprivrednu školu u Križevcima 1994. i Poljoprivredni fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku 1998. godine. Od 1995. godine zaposlen je na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Područje znanstvenog interesa je ponašanje, dobrobit i higijena životinja te veterinarska sanitacija. Objavio je u autorstvu, odnosno suautorstvu više od 200 znanstvenih radova u časopisima i zbornicima skupova te tri sveučilišna udžbenika i dva priručnika. Redoviti je profesor u trajnom zvanju od 2014. godine. Iste godine izabran je za redovitog člana Akademije medicinskih znanosti Hrvatske. Uvršten je u prvo izdanje WHO is WHO u Hrvatskoj (2011.).