Planiram uzgajati hmelj. Želio bih znati koje su dobre predkulture za uzgoj hmelja i kako pripremiti tlo?

ODGOVOR

Pogodne predkulture za hmelj su strne žitarice i jednogodišnje mahunarke koje rano napuštaju površinu. Nakon ovih kultura tlo se može kvalitetno i duboko obraditi. Za hmelj se tlo posebno priređuje i gnoji (zaoravanje stajskog i mineralnih gnojiva, duboko oranje ili podrivanje, ovisno o svojstvima tla, uređenje odvodnih kanala i dr.). Primjenu stajskog i mineralnih gnojiva prije sadnje hmelja treba zasnivati na analizi tla.

U slučaju nedostatka organskih gnojiva, potrebno je najmanje jednu godinu prije sadnje hmelja posijati usjev za zelenu gnojidbu. U komercijalnoj proizvodnji hmelja koristi se isključivo vegetativni način razmnožavanja – reznicama (bezvirusni sadni materijal, tzv. sadnice B – certifikata). Sadnja se obavlja u rano proljeće (kraj ožujka) ili u jesen. Hmelj se može saditi ručno ili mehanizirano, pomoću posebnog stroja. Kod ručne sadnje se na obilježenim mjestima iskopaju četverokutne jame širine 25 – 35 cm i dubine 30 – 35 cm.

Na dno jame stavi se kompost na koji se nagrne sloj plodne zemlje. Zatim se okomito postavi sadnica (obvezno bezvirusna) s gornjim pupom 7 – 10 cm ispod površine tla. Oko sadnice se lagano nabije zemlja, a vrh se prekrije ostatkom rahle zemlje te se napravi konkavno udubljenje u koje će se sakupljati voda. Sadnice mogu biti neožiljene ili već ožiljene prethodne godine, dužine oko 10 cm, a dolaze iz rasadnika. Uz svaku sadnicu postavi se kolčić.

Hmelj se sadi na razmak između redova 2,4 – 3,0 m, a između biljaka u redu 1,0 – 1,5 m. Kad izdanci dostignu visinu 30 – 40 cm, treba ih usmjeriti na oslonac (hmeljovod). Mladice na osloncu treba oviti s lijeva na desno, tj. s istoka preko juga i zapada na sjever. Taj se prirodni smjer ne smije poremetiti. Mlade biljke 2 – 3 puta treba prihraniti uz međurednu obradu i okopavanje. Zaštita nasada od bolesti i štetnika provodi se prema stvarnoj potrebi, sredstvima dopuštenim za primjenu u hmelju. Tek u drugoj godini može se očekivati obilniji urod hmelja.

Prethodni članakJavni natječaj za armiranu mrežu
Sljedeći članakMane sireva i mliječnih proizvoda
prof. dr. sc. Milan Pospišil
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Uža specijalnost: tehnologije proizvodnje industrijskog bilja za različite namjene, očuvanje starih populacija/sorata industrijskog bilja, uzgoj medonosnog bilja. Rođen je 1962. godine u Starom Petrovom Selu. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a srednju poljoprivrednu u Slavonskom Brodu. Diplomirao je 1987. na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom fakultetu je završio poslijediplomski studij „Specijalna proizvodnja bilja – ratarske kulture“ obranom magistarskog rada 1990. godine. Akademski stupanj doktora znanosti stekao je 1996. godine također na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nedugo nakon završetka studija, zapošljava se na Agronomskom fakultetu, Zavodu za specijalnu proizvodnju bilja, gdje i danas radi. U znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju izabran je 2013. godine. Od početka zaposlenja, aktivno sudjeluje u nastavi te u znanstveno-istraživačkom radu. Trenutno je voditelj preddiplomskog studija Biljne znanosti te koordinator više predmeta na preddiplomskim, diplomskim i doktorskom studiju Agronomskog fakulteta. Težište znanstvene i stručne djelatnosti prof. dr. sc. Milana Pospišila je unapređenje tehnologije proizvodnje industrijskog bilja za različite namjene. Kao autor ili koautor objavio je 90 znanstvenih i 76 stručnih radova u domaćim i stranim časopisima te veći broj studija i idejnih projekata. Autor je sveučilišnog udžbenika „Ratarstvo II. dio - industrijsko bilje“ te koautor sveučilišnog priručnika „Ratarstvo – praktikum“, znanstvene knjige „Suncokret Helianthus annuus L.“ i srednjoškolskog udžbenika „Specijalno ratarstvo“. S rezultatima svojih istraživanja sudjelovao je na 20 međunarodnih i 27 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj dva i istraživač suradnik na pet domaćih te jednom međunarodnom znanstvenom projektu. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Dobitnik je Nagrade za uzoran rad i posebno vrijedan doprinos u radu (2009.) i medalje Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta (2014.).