Lepirnjače, leguminoze ili mahunarke (porodica Fabaceae ili Leguminosae, ili Papilionaceae) velika je i u poljoprivrednoj proizvodnji važna botanička porodica cvjetnica; ona obuhvaća različito drveće, grmlje i višegodišnje ili jednogodišnje zeljaste biljke. Lako se prepoznaju po plodovima (mahunama) i njihovom složenom lišću. Naziv zrnate mahunarke dobile su zbog njihova ploda. Naziv lepirnjače dobile su pak zbog građe cvijeta u obliku leptira.

Glavni izvor proteina

Botanička porodica mahunarki je široko rasprostranjena i treća je po veličini kopnenih biljaka po broju vrsta; iza porodica orhideja (Orchidaceae) i glavočika (Asteraceae), s više od 700 rodova i više od 19000 vrsta. Ime Fabaceae dolazi iz (sada zastarjelog) roda Faba („faba“ na latinskom znači grah) koji je danas uključen u rod Vicia. Povijest korištenja i uzgoja biljnih vrsta iz porodice mahunarki vezana je za mnoge rane ljudske civilizacije u Aziji, Americi (grah) i Europi (bob) oko 6000 godina p.n.e. gdje su postale glavni izvor proteina u prehrani ljudi. Brojnost ove porodice vidljiva je iz činjenice da samo u SAD-u postoji oko 4000 sorti graha.

Metoda „tri sestre“

Prednosti uzgoja biljnih vrsta ove porodice uvidjeli su već Indijanci. Oni su grah uzgajali metodom „tri sestre“ koju možemo usporediti s konsocijacijom usjeva. Prema zapisima Kristofora Kolumba plemena su zajedno uzgajala grah, kukuruz i tikvu. Kukuruz je zasađen po uzorku na šahovnicu, a ne u redove kao danas. Grah je zasađen u podnožju stabljike kukuruza. Tako je kukuruz služio kao oslonac za rast graha koji je zauzvrat hranio biljke kukuruza potrebnim hranivima. Tikve sađene između biljaka kukuruza bile su zaštićene od sunca i životinja zbog gustog sklopa biljaka kukuruza i graha.

Zbog dužeg potrebnog vremena za njihovu pripremu u odnosu na ostale biljne vrste i korištenja proteina iz mesa izgubile su primat u prehrani ljudi.

Uzgoj mahunarki može biti namijenjen različitim potrebama; kao stočna hrana (krma), za prehranu ljudi, popravak stanja tla i za potrebe različitih industrijskih grana. Većina uzgajanih vrsta imaju dvije ili više namjena.

Soja

Mahunarke za stočnu hranu

U ovu grupu pripadaju dobro poznate vrste poput lucerne, djetelina i grahorice koje se koriste u svježem stanju, kao sijeno ili se koriste u pripremi krmnih smjesa. Manje poznate vrste koje se koriste za hranidbu stoke u nekim svjetskim državama su drvenasti grmovi poput Leucaene (mimozoidni grm) ili Albizie.

Mahunarke za proizvodnju sjemena

Proizvedeno sjeme koriste se kao hrana za ljude, stoku ili za proizvodnju biljnih masti i ulja za industrijsku uporabu. Osim zeljastih biljaka poput graška, leće, graha, lupine, kikirikija itd. u ovu grupu pripadaju i različita drveća poput rogača.

Cvjetne mahunarke

Osim što se uzgajaju zbog ploda, neke mahunarke poput lupine uzgajaju se zbog cvjetova; često su zastupljeni u vrtovima i okućnicama. U ovu grupu pripadaju grmovi i drveća: Laburnum, Robinia, Gleditsia, Acacia, Mimosa itd.

Mahunarke za industriju

To su vrste mahunarki kultivirane za proizvodnju indiga i insekticida.

Mahunarke za zelenu gnojidbu, postrni ili pokrovni usjev („ugarske mahunarke“)

Tu se ubrajaju vrste mahunarki čija je namjena uzgoja zaoravanje u tlo; sve kako bi se iskoristila visoka razina dušika te time utjecalo, osim na količinu dušika, i na popravak vodozračnih odnosa u tlu.

Mahunarke za proizvodnju drvne mase

Diljem svijeta za ovu namjenu uzgajaju se brojne vrste iz rodova Robinia (bagremi), Dalbergia i Castanospermum.

Medonosne mahunarke

Veliki broj mahunarki važan su izvor polena i nektara za pčele i bumbare (lucerna, slatka, crvena i bijela djetelina itd.).

Pročitajte još:

Uzgoj mahunarki – pozitivni učinci

Proizvodno vezane potpore

Soja – višestruko iskoristiva kultura

Lucerna – kraljica krmnih kultura

Djetelina – vrijedna proteinska kultura

Višestruka korist pokrovnih usjeva

mr. sc. Tatjana Međimurec

Suzana Pajić, dipl. ing. agr.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakUzgoj mahunarki – pozitivni učinci
Sljedeći članakProizvodno vezane potpore
Avatar
Zaposlena u Savjetodavnoj službi na radnom mjestu više koordinatorice za ratarstvo s mjestom rada u Koprivnici. Rođena u Bjelovaru, a srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru gdje je i magistrirala 2011. godine. Rođena je 1966. godine u Bjelovaru. Srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila je u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru, obranivši temu diplomskog rada naslova: “Izbor sorte i gnojidba uljane repice za područje Đelekovca”. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, znanstveno polje Agronomija, znanstvena grana Genetika) završava 2011. godine obranivši magistarski rad naslova: “Agronomska svojstva kultivara virdžinijskog duhana kod različite opskrbljenosti tla dušikom” izrađen pod vodstvom prof. dr. sc. Vinka Kozumplika. Od 1989. godine radi u "Podravki" d.d. prehrambenoj industriji u Koprivnici, na poslovima glavnog tehnologa-istraživača u cjelini Istraživanja i razvoj - Razvoj poljoprivrede, na pokušalištu “Danica”. Tijekom devet godina radi na ispitivanju adaptabilnosti kultivara povrća namijenjenog industrijskoj preradi, na agro-okolišne uvjete sjeverozapadne Hrvatske. Od 1998. godine zaposlena je u Hrvatskom zavodu za poljoprivrednu savjetodavnu službu na poslovima savjetnika za ratarstvo, u Područnom odsjeku Koprivničko-križevačke županije (danas Savjetodavna služba). Certificirani je sudac za natjecateljsko oranje, te je sudjelovala u organizaciji 59. svjetskog natjecanja u oranju u Biogradu na Moru 2012. godine. Suradnica je u Gospodarskom listu i Mljekarskom listu, kao i u lokalnom tisku.