Lepirnjače, leguminoze ili mahunarke (porodica Fabaceae ili Leguminosae, ili Papilionaceae) velika je i u poljoprivrednoj proizvodnji važna botanička porodica cvjetnica; ona obuhvaća različito drveće, grmlje i višegodišnje ili jednogodišnje zeljaste biljke. Lako se prepoznaju po plodovima (mahunama) i njihovom složenom lišću. Naziv zrnate mahunarke dobile su zbog njihova ploda. Naziv lepirnjače dobile su pak zbog građe cvijeta u obliku leptira.
Glavni izvor proteina
Botanička porodica mahunarki je široko rasprostranjena i treća je po veličini kopnenih biljaka po broju vrsta; iza porodica orhideja (Orchidaceae) i glavočika (Asteraceae), s više od 700 rodova i više od 19000 vrsta. Ime Fabaceae dolazi iz (sada zastarjelog) roda Faba („faba“ na latinskom znači grah) koji je danas uključen u rod Vicia. Povijest korištenja i uzgoja biljnih vrsta iz porodice mahunarki vezana je za mnoge rane ljudske civilizacije u Aziji, Americi (grah) i Europi (bob) oko 6000 godina p.n.e. gdje su postale glavni izvor proteina u prehrani ljudi. Brojnost ove porodice vidljiva je iz činjenice da samo u SAD-u postoji oko 4000 sorti graha.
Metoda „tri sestre“
Prednosti uzgoja biljnih vrsta ove porodice uvidjeli su već Indijanci. Oni su grah uzgajali metodom „tri sestre“ koju možemo usporediti s konsocijacijom usjeva. Prema zapisima Kristofora Kolumba plemena su zajedno uzgajala grah, kukuruz i tikvu. Kukuruz je zasađen po uzorku na šahovnicu, a ne u redove kao danas. Grah je zasađen u podnožju stabljike kukuruza. Tako je kukuruz služio kao oslonac za rast graha koji je zauzvrat hranio biljke kukuruza potrebnim hranivima. Tikve sađene između biljaka kukuruza bile su zaštićene od sunca i životinja zbog gustog sklopa biljaka kukuruza i graha.
Zbog dužeg potrebnog vremena za njihovu pripremu u odnosu na ostale biljne vrste i korištenja proteina iz mesa izgubile su primat u prehrani ljudi.
Uzgoj mahunarki može biti namijenjen različitim potrebama; kao stočna hrana (krma), za prehranu ljudi, popravak stanja tla i za potrebe različitih industrijskih grana. Većina uzgajanih vrsta imaju dvije ili više namjena.
Mahunarke za stočnu hranu
U ovu grupu pripadaju dobro poznate vrste poput lucerne, djetelina i grahorice koje se koriste u svježem stanju, kao sijeno ili se koriste u pripremi krmnih smjesa. Manje poznate vrste koje se koriste za hranidbu stoke u nekim svjetskim državama su drvenasti grmovi poput Leucaene (mimozoidni grm) ili Albizie.
Mahunarke za proizvodnju sjemena
Proizvedeno sjeme koriste se kao hrana za ljude, stoku ili za proizvodnju biljnih masti i ulja za industrijsku uporabu. Osim zeljastih biljaka poput graška, leće, graha, lupine, kikirikija itd. u ovu grupu pripadaju i različita drveća poput rogača.
Cvjetne mahunarke
Osim što se uzgajaju zbog ploda, neke mahunarke poput lupine uzgajaju se zbog cvjetova; često su zastupljeni u vrtovima i okućnicama. U ovu grupu pripadaju grmovi i drveća: Laburnum, Robinia, Gleditsia, Acacia, Mimosa itd.
Mahunarke za industriju
To su vrste mahunarki kultivirane za proizvodnju indiga i insekticida.
Mahunarke za zelenu gnojidbu, postrni ili pokrovni usjev („ugarske mahunarke“)
Tu se ubrajaju vrste mahunarki čija je namjena uzgoja zaoravanje u tlo; sve kako bi se iskoristila visoka razina dušika te time utjecalo, osim na količinu dušika, i na popravak vodozračnih odnosa u tlu.
Mahunarke za proizvodnju drvne mase
Diljem svijeta za ovu namjenu uzgajaju se brojne vrste iz rodova Robinia (bagremi), Dalbergia i Castanospermum.
Medonosne mahunarke
Veliki broj mahunarki važan su izvor polena i nektara za pčele i bumbare (lucerna, slatka, crvena i bijela djetelina itd.).
Pročitajte još:
Uzgoj mahunarki – pozitivni učinci
Soja – višestruko iskoristiva kultura
Lucerna – kraljica krmnih kultura
Djetelina – vrijedna proteinska kultura
Višestruka korist pokrovnih usjeva
mr. sc. Tatjana Međimurec
Suzana Pajić, dipl. ing. agr.
