U suvremenoj poljoprivredi, kojom desetljećima dominiraju visokoprinosni hibridi i sorte prilagođene isključivo industrijskim standardima, povratak starog ličkog krumpira Koravca nije samo pogled u prošlost nekadašnjeg uzgoja, već i nova budućnost za staru sortu koja ima itekako značajan komercijalni potencijal.
Ova autohtona sorta, prepoznatljiva po svojoj hrapavoj crvenoj pokožici i snježnobijelom mesu, dugo je vremena opstajala isključivo u obiteljskim vrtovima Like i Gorskog kotara. Njegov nedavni ulazak u sustav službene sjemenske proizvodnje, obilježen sadnjom ozdravljenog materijala u Raduču potkraj travnja 2026. godine, označava prekretnicu u očuvanju domaće genetske baštine. Koravac nije samo poljoprivredni proizvod, on je gastronomski simbol koji zahvaljujući visokom udjelu škroba i specifičnoj brašnastoj teksturi nudi okus kakav je gotovo nestao s polica modernih trgovina. U eri dominacije uvoznih hibrida, stara sorta krumpira Koravac, ponovno pronalazi put do domaćih polja i trpeza. Ovaj krumpir, koji je prehranio generacije u oštrim klimatskim uvjetima Like i Gorskog kotara, danas postaje simbol vrhunske gastronomske kvalitete i ekološke održivosti.
Za razliku od modernih sorti selekcioniranih prvenstveno radi otpornosti na transport i uniformiranog izgleda, Koravac je primarno uzgajan zbog vrhunskih organoleptičkih svojstava. Sortu odlikuje hrapava, crvenkasta pokožica s nešto dubljim „očima“ te snježnobijelo meso s visokim udjelom škroba. Upravo mu taj udio suhe tvari daje prepoznatljivu teksturu.
Pravi gurmani znaju da je Koravac nezamjenjiv za tradicionalne ličke pole, dok je u preradi idealan za izradu domaćih njoka i krepkih variva. Zbog svoje sposobnosti da prirodno zgušnjava jela, smanjuje potrebu za dodavanjem brašna, čuvajući izvorni okus krumpira.
Uzgoj Koravca zahtijeva strpljenje, ali nagrađuje urodom neusporedive kvalitete. Najbolje rezultate daje na rastresitim, humoznim i blago kiselim tlima, kakva nalazimo na višim nadmorskim visinama. Svježije noći u gorskim krajevima ključne su za intenzivno nakupljanje škroba u gomoljima. Budući da je riječ o kasnoj sorti, priprema započinje naklijavanjem gomolja (4-5 tjedana prije sadnje) na svijetlom mjestu. Sadnja se obavlja tijekom travnja, ovisno o temperaturnim uvjetima tla.
Važno je osigurati veći vegetacijski prostor – preporučeni razmak je 35-40 cm u redu te 70 cm između redova, kako bi se omogućio nesmetan razvoj bujne cime.
Izazovi duge vegetacije i skladištenje
Zbog duge vegetacije, koravac zahtijeva pomnu njegu. Redovito nagrtanje je obavezno kako bi se spriječilo ozelenjavanje gomolja i potaknuo razvoj stolona, dok je u fazi cvatnje kritično osigurati dovoljnu količinu vlage. Jedna od najvećih prednosti ove sorte je njezina skladišna sposobnost. Vadi se tek nakon potpunog sušenja cime, a u tamnim i hladnim podrumima zadržava svoju čvrstoću i karakterističan okus sve do kasnog proljeća, što ga čini ekonomski isplativim za produljenu sezonu prodaje na kućnom pragu ili tržnicama.
Iako je Koravac danas sjemenski čista i snažna sorta, on i dalje zahtijeva tradicionalni pristup uzgoju koji poštuje njegovu prirodu kasne sorte. Najbolje rezultate daje na višim nadmorskim visinama, gdje hladnije noći potiču intenzivno nakupljanje suhe tvari u gomoljima, što rezultira njegovim svojstvenim, gotovo orašastim okusom. Uzgajivači moraju voditi računa o osiguravanju dovoljnog vegetacijskog prostora zbog izrazito bujne nadzemne mase, ali i o obaveznom naklijavanju gomolja prije sadnje kako bi se skratila duga vegetacija. Pravilna njega, koja uključuje visoko nagrtanje i plodored, jamči dobivanje krumpira kulinarskog tipa C, koji je nenadmašan u pripremi tradicionalnih ličkih pola, pirea ili domaćih njoka. Povratak Koravca tako ne predstavlja samo uspjeh agronomije, već i dugoočekivanu pobjedu tradicije i kvalitete nad masovnom proizvodnjom.
Ozdravljenje i povratak
Sorta krumpira koravac službeno je postala dijelom revitaliziranog portfelja hrvatskih autohtonih sorti tek nedavno, kroz projekt koji je kulminirao u travnju 2026. godine. Iako je Koravac povijesno prisutan na ovim prostorima dulje od stoljeća, on nije bio na službenoj listi sjemenskog materijala jer je s vremenom “ispao” iz komercijalne uporabe. Proces uvrštavanja u službenu sjemensku proizvodnju dovršen je početkom 2026. godine, a sam projekt revitalizacije sorte Koravac trajao je nekoliko godina te se odvijao u više uzastopnih faza temeljenih na najnovijim metodama očuvanja biljnih genetskih izvora.
Put do ponovne komercijalizacije ove sorte bio je dug i zahtijevao je vrhunsku stručnost domaćih i stranih stručnjaka. Budući da su stari gomolji s vremenom akumulirali različite biljne viruse koji uzrokuju degeneraciju i drastičan pad prinosa, bilo je nužno provesti proces ozdravljenja u laboratorijskim uvjetima. Metodom meristemske kulture izolirane su zdrave stanice iz kojih je uzgojena nova, vitalna generacija sjemena. Ovaj proces omogućio je da se Koravac vrati na oranice s punim genetskim potencijalom, osiguravajući poljoprivrednicima stabilne prinose, a potrošačima zdrav i kvalitetan proizvod koji se, za razliku od mnogih modernih sorti, može izvrsno čuvati tijekom cijele zime.
Projekt revitalizacije autohtonih sorata krumpira i njihovo uvođenje u sjemensku proizvodnju pokrenulo je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva u suradnji s Agronomskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu. Riječ je o sortama koje su tradicionalno uzgajane na području Republike Hrvatske, ali su pod pritiskom novih nestajale s oranica. Tijekom protekle godine umnažanje gomolja obavljeno je u Poreču, na Visu te na području Ličko-senjske županije na površinama tvrtke Agrovelebit d.o.o., koja je održivač sorte krumpira Koravac.
Poseban naglasak stavljen je na dobivanje zdravih biljaka iz starih gomolja koje se mogu razmnožavati i vratiti u proizvodnju te na tržište. U projekt su uključeni i stručnjaci Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, kao i stručnjaci sa Kmetijskog inštituta Slovenije, na čijem se institutu obavio proces ozdravljenja i pripreme za sjemensku proizvodnju.
Koravac je kao ozdravljena autohtona sorta službeno uveden u sustav sjemenske proizvodnje i tržišne komercijalizacije 2026. godine, čime je nakon stotinjak godina ponovno postao zakonski priznat materijal za masovnu sadnju u Republici Hrvatskoj.
Potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva David Vlajčić krajem travnja boravio je u Gospiću u kojem je obišao proizvodni pogon i skladište tvrtke Agrovelebit te sudjelovao u sadnji krumpira na lokaciji Raduč.
Danas smo svjedoci kako hrvatska znanost i vrijedni ljudi dovode do toga da nakon stotinjak godina imamo ozdravljenu staru autohtonu sortu krumpira Koravca koji je rastao na području Like i Gorskog kotara. Ministarstvo kontinuirano radi na programima pomoći našim poljoprivrednicima, pa tako i proizvođačima krumpira, za koje je kroz mjeru 73.10. osigurano 30 milijuna eura za biljnu proizvodnju, rekao je ministar Vlajčić.
Uz ministra Vlajčića u radnom posjetu sudjelovali su i državni tajnik Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Ivan Matijević, ravnatelj Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu Hrvoje Hefer te voditelj Centra za sjemenarstvo i rasadničarstvo Goran Jukić, kojima je domaćin bio direktor Agrovelebita, Nikola Vidaković.
Ove godine smo krenuli s otprilike oko jednom i pol tonom sjemenskog krumpira Koravca i posađen je na oko 0,5 hektara. Planiramo dobiti oko 10 tona sjemenskog Koravca kako bi ga mogli proširiti za dugoročno masovniju proizvodnju i potrošnju. Interes za Koravac je velik i ova sorta ima značajan potencijal, osobito za manje proizvođače i hobiste, jer je otporna na plamenjaču, a sjeme Koravca moći će se kupiti već iduće godine, istaknuo je Nikola Vidaković.
Na poljima Agrovelebita krajem travnja završili su ovogodišnju sadnju krumpira koji je posađen na ukupno 40 ha, a očekuju da će se u skladište uvesti oko 1600-1700 tona, od čega oko 1400 tona tržne robe. Sorta Koravac je naš ponos jer je to povratak onome što je Lika nekada bila. To nije samo krumpir, to je povijest u tanjuru. Specifičan je po tome što ima izrazito visok postotak suhe tvari, što ga čini nezamjenjivim za prave ličke pole. Naš cilj je bio vratiti ljudima onaj zaboravljeni okus koji su poznavale starije generacije, a koji se izgubio u masovnoj proizvodnji modernih sorti, zaključio je Nikola Vidaković.
naslovna foto: www.agrovelebit.hr
Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva
