Proizvodnji domaćeg gnojiva prišlo se s ekološki značajnom idejom rješavanja dva problema – odlagalište fosfogipsa Kutina i jalovinskog mulja pročistača otpadnih vode, no riješen je i treći problem, a to je proizvodnja jeftinog domaćeg gnojiva koje korisnik može platiti i koristiti u količinama koje proizvodnja zahtijeva.
Sirovine i materijali koji se koriste u proizvodnji planiranog gnojiva su otpad, nusproizvodi određenih procesa (koji su nužni i stalni – neutralizacija kisele vode pH 2,4 na odlagalištu fosfogipsa ili stvaranje jalovinskog mulja u pročistačima vode) te jedan od najjeftinijih reaktanata kalcijev oksid (CaO), poznat kao živo vapno, koji se koriste u stvaranju nove vrijednosti, pridonose ili u potpunosti rješavaju ekološke probleme.
Ekološka „crna točka“ u Kutini
Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije zna da odlagalište fosfogipsa predstavlja „crnu točku“ ekologije u našoj državi. U postupku prijema u EU, ugovorena je i financirana kroz program Phare2006 – studija zbrinjavanja odlagališta Kutina. Studija je predana krajem 2009. g., i u jednoj varijanti klasičnog zatvaranja (samo prekrivanje površina u cilju izolacije od okoliša) naveden je iznos od 17,4 mil. eura. Nažalost ,od tada nije ništa napravljeno, osim promjene tri vlasnika. Republika Hrvatska je, kako bi omogućila privatizaciju „Petrokemije„ Kutina, putem CERP-a preuzela odlagalište s većom grupom ljudi, De-fos d.o.o., koji stvara godišnje troškove gotovo milijun eura. U proljeće 2021. odlagalište kupuje tvrtka koja se bavi izgradnjom sunčanih elektrana „Flamtron“. Kutinsko odlagalište nastavlja poslovati dalje pod nazivom De-fos d.o.o.
Administrativne prepreke i problemi upravljanja
Novi vlasnik se angažira u organizaciji rada, smanjuje troškove i izvršava sve obveze redovnog održavanja, ali nailazi na neočekivan problem rješavanja izvora električne energije (De-fos plaća potrošnju), koja je ostvarena preko Petrokemije d.d. O nastalom problemu, koji može izazvati ekološki incident, informirano je Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije koje ne poduzima ništa jer smatra da je to problem koji spada u obvezu vlasnika. Vlasnik, da spriječi katastrofu (duži prekid neutralizacije kisele vode, zbog nedostatka energije, posljedično dizanje razine kisele vode i prelijevanje u PP Lonjsko polje) gradi sunčanu elektranu EU sredstvima. Osnovu za dobivanje sredstava, nakon potresa, prikazuje kao oštećenu elektro strukturu (umjesto linija 2 x 5,5 km, oštećenih plastičnih cjevovoda fi 300 mm), čime je napravljen prekršaj i što je dovelo do tužbe od strane EU tužitelja.
Poznavajući situaciju s odlagalištem, glavni problem je od samog početka da se mora stvoriti komercijalni proizvod (organo-mineralno gnojivo), koji će financirati troškove nužnog i redovnog održavanja te upravljanja odlagalištem, dok je vlasnik prednost davao izgradnji sunčane elektrane. Sve je ovo dovelo do trenutačne situacije da operator odlagališta De-fos d.o.o. nije u mogućnosti obavljati funkcije redovnog i nužnog održavanja te ne jamči sigurnost odlagališta, smještenog na 166 ha, neposredno na granici PP Lonjsko polje, najvećeg mrijestilišta slatkovodne ribe u Europi i rijetko sačuvanih plavljenih staništa. Odlagalište fosfogipsa Kutina s 8 mil. tona fosfogipsa, 2,5 mil. m3 kisele vode (pH 2,4) i odloženim talogom neutralizacije nastalim do 2009. g. do kad je proizvedena fosforna kiselina iz ruda fosforita, uvezenih uglavnom iz Sjeverne Afrike, jedna je od važnih osnova za proizvodnju domaćeg gnojiva.
Mulj iz pročistača – otpad ili resurs?
Jedan od značajnih objekata, civilizacijski uvjetovan potrebom pročišćavanja otpadnih voda, je objekt nazvan ZOV (Zagrebačke otpadne vode) druga je osnova, bitna za proizvodnju organo-mineralnog gnojiva. Jalovinski mulj (JM) pročistača otpadnih voda grada Zagreba (ali i drugih pročistača) sadrži vrijedne nutrijente, organski dušik i anorganski fosfor, a srednji sadržaj za ukupni N, P i K je 4-5 %, 2 – 3 % i do 0,5 %. Pored toga poznat je učinak na poboljšanje svojstava tla i razvoj korijenskog sustava biljke, kao i negativni učinci teških metala i patogena u JM. Mulj nakon centrifugiranja s visokim sadržajem vode odlazi u krug uređaja. Dosezao je količinu do 500.000 tona, povremeno je odvožen, pa i izvožen u inozemstvo.
Trenutačno se JM odvozi na odlagalište fosfogipsa Kutina i u neke kompostane. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije uočava potrebu da utvrdi rješenje za zbrinjavanje JM koji na razini EU nema jedinstven pristup (korištenje u poljoprivredi ili spaljivanje i korištenje pepela kao gnojiva, ili odlaganje na specijalne deponije), zaključuje ugovor sa zajednicom izvršitelja – Hidroprojekt, Zagreb, Hidroing, Osijek, Građevinski fakultet Zagreb i institut IGH. U ožujku 2020. Izvršitelji predaju „Akcijski plan za korištenje mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda“ (završni izvještaj odlaganje mulja na pogodne površine) na 539 stranica, bez korisnog zaključka. Eminentne institucije (i stručnjaci) u RH uočavaju ozbiljnost problema zbrinjavanja JM, čije količine rastu (uz već nagomilane) i ne predlažu konačna rješenja svjesni da spaljivanje, za koje se neki zalažu, zbog ogromnih sredstava i utroška energije, te brige za zbrinjavanje pepela spaljivanja, ima pozitivne, ali i negativne strane.
Dodamo li tome, nejasnoće oko konačnog ostatka nakon prerade komunalnog otpada u Centru za gospodarenjem otpadom (CGO Resnik), koje proizlaze iz upita, gdje su potrošači oko 110.000 tona/godišnje sekundarnog goriva, koji bi tu ulogu trebali obavljati od 2029. g., nakon puštanja u rad CGO. Uvjerenjem da CGO može uspjeti samo ako uspješno riješi zbrinjavanje sekundarnog goriva, autor članka se bezuspješno zalagao unatrag godinu dana upoznati Ured za gospodarstvo i okoliš grada Zagreba i Ured gradonačelnika da razmotre mogućnosti koje pruža odlagalište fosfogipsa Kutina – korištenje sekundarne sirovine za termički proces sušenja fosfogipsa za potrebe cementare i druge ili samo uskladištenje u planiranom i neiskorištenom kapacitetu prijema neopasnog otpada od 6,5 mil. tona. Iz izloženog se vidi da vlasnik jalovinskog mulja grad Zagreb nema rješenje za JM, dok Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije ostaje pasivno.
Ideja o organo-mineralnom gnojivu
Direktiva EU 2019 /1009, koja regulira materijale za proizvodnju gnojiva i stavljanje na tržište, pruža korištenje JM kao komponente organo-mineralnog gnojiva i racionalnog rješenje za trajno zbrinjavanje mulja. Alternativa ovome bit će zbrinjavanje JM pod svaku cijenu uz ogromne (bolje rečeno nepotrebne) troškove, koje će javni isporučitelj vodnih usluga obračunati kroz povišenu cijenu vode, a koju će platiti svi građani. RH je prihvatila Direktivu (EU) 2019/1009 o gnojidbenima proizvodima, ali je prišla izradi Pravilnika o gnojidbenim proizvodima RH, koji je prošao javnu raspravu do 1.4.2025. g., ali još nije donesen u Ministarstvu poljoprivrede.
Na snazi je Zakon o gojidbenim proizvodima NN br. 39/23 i Pravilnik o zaštiti tla od zagađenja NN br. 71/19. Sukladnost prema Direktivi EU i zakonima RH za organo-mineralno gnojivo, DCF, K2SO4 i mješavinu 50%/50% K2SO4 i PG utvrđena je od ovlaštene institucije Agronomskog fakulteta u Zagrebu tijekom 2025. godine. Ovim su se stekli uvjeti da se De-fos d.o.o. registrira kao proizvođač (i prodavač) gnojiva, pored stotinu uvoznika gnojiva registriranih za prodaju gnojiva (Upisnik iz 2013.). Petrokemija u većinskom vlasništvu kompanije iz Turske ima usku paletu gnojiva i postavlja se pitanje hoće li zbog prilika u svijetu prednost u proizvodnji dati proizvodima vojne industrije, što je dohodovnije i sigurnije.
Hoće li Petrokemija Kutina u skoroj budućnosti prestati proizvoditi mineralna gnojiva?
Prema informacijama iz lipnja 2025. godine, Petrokemija Kutina se vraća proizvodnji amonijeva nitrata koji se koristi za industrijski i vojni eksploziv. Ovaj strateški zaokret dio je šireg plana modernizacije, a ključni detalji ove odluke uključuju povratak namjenskoj proizvodnji: nakon višegodišnje stanke, tvornica ponovno pokreće pogone za proizvodnju sirovina nužnih za vojne potrebe. Ova odluka donesena je uz potporu države i većinskih vlasnika (ARY Holding i Yilfert Holding) s ciljem jačanja obrambenih kapaciteta i osiguravanja dugoročne profitabilnosti tvrtke. Najavljen je značajan investicijski ciklus u modernizaciju postrojenja kako bi se omogućila ova specifična proizvodnja uz održavanje primarnog fokusa na mineralna gnojiva. Unatoč ovom proširenju asortimana, uprava Petrokemije naglašava da im prioritet ostaje proizvodnja gnojiva za domaće i inozemno tržište, na kojem drže više od 55 % udjela.
Domaće gnojivo kao strateška prilika
Proizvodnja gnojiva u EU se značajno smanjila, ovisnost o uvozu prelazi 20% potreba te se posljedice nedostatka gnojiva osjećaju. U De-fos-u je razvijen inovativni kontrolirani pH proces za selektivno izdvajanje kalcijeva fluorida (CaF2) u dva stupnja i potom proizvodnju dikalcijum fosfata (DCP) pri precizno uspostavljenim pH uvjetima. U laboratorijskim uvjetima, u još nestandardiziranom procesu, dobije se DCP s 31,38 % P2O5, 2,34 % F, 43,61 % CaO i Cd 2,62 mg/kg. Proizvedeno i verificirano gnojivo K2SO4, kalijev sulfat sadrži 44% S i 32% K2O, a mješavina K2SO4 i PG u odnosu 1:1 sadrže 23% S i 29% CaO.
Provedena su laboratorijska ispitivanja, uspješno prošli fazu TRL-4 (Technology Readiness Level) i nalaze se pred eksperimentalnom fazom TRL-5 kojom treba verificirati tehnološke procese, dokazati izvodivost i prikupiti podatke bitne za industrijsku primjenu. Tražeći način da se projekt dalje razvija, odlučeno je da se traži partner s mogućnošću ulaska u vlasništvo do 70 %. Formirajući zahtjeve, prikazana je aktualna postojeća problematika s akcentom na sigurnost rada odlagališta, a u posljednje vrijeme i blokada rada De-fos d.o.o. (pismo Vladi RH od 05.12.2025.), ali i informacija o postignutom da se proizvodnji gnojiva da podrška.
U proizvodnji navedenog domaćeg gnojiva značajna je njegova neovisnost o cijenama energenata, plina, pa zadržava svoje prednosti i omogućuje drugačiji pristup formiranja cijene – priuštivu koju poljoprivrednici mogu platiti i trošiti prema stvarnim potrebama.
Rizik za Lonjsko polje
Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije upozoreno je na opasnost isključenja elektro energije od strane „Petrokemije“, o inicijativi da „crne točke“ rješavaju stručne institucije (Odlagališta Kutina, Fakultet kemijskog inženjerstva Zagreb, a bazene crvenog mulja Obrovac, Kemijski fakultet Split), o inicijativi u IV. kvartalu 2024. da se pravilno priđe rješavanju “crnih točaka“, a za odlagalište Kutina upozorenjem inicijatora koje glasi: Stanje odlagališta ne jamči da neće doći do nekontroliranog izlijevanja kisele vode pH 2, 4 količine 2 do 3 mil. m3 u PP Lonjsko polje; odlagalište je visoko zasićeno kiselom vodom koja traži i nalazi puteve isticanja unutar odlagališta, pa i zaštitnih nasipa. Opaža se proces likvifakcije (kad voda zasiti sediment, koji gubi koheziju i počne se ponašati kao fluid). Atterbergova granica tečenja (skupljanje vode u sitnom materijalu) pokazuje da postaje plastično i tekuće.
Fosfor gips veličine čestica od 45 mikrona do 2 mm, spada u tlo A- 4 (ML). Uzroci koji mogu izazvati katastrofu su obilne oborine (vodene bombe poput onih u južnoj Španjolskoj, BiH i posljednja u Grčkoj, sve u 2024.), potresi (učestali u Sisačko-moslavačkoj županiji) ili lokalna klizanja nasipa ili podloge. S obzirom na navedeno, katastrofa se može dogoditi, a samo ostaje pitanje kad. Posljednja molba je da se dozvoli postavljanje pilot postrojenja na odlagalištu. Svako obraćanje ukazivalo je na spremnost da se u razgovoru pojasne detalji i dadu dodatna objašnjenja, ali nijednom prijedlog nije prihvaćen, a najviše bez bilo kakvog odgovora. Ministarstvo poljoprivrede traženo je višekratno da se upozna s nastojanjem proizvodnje domaćeg gnojiva putem dviju Uprava (za stručnu podršku razvoju u poljoprivredi i biljnu proizvodnju i tržište) i za financijsku potporu (zatraženi iznos 30.000 eura).
Krajem veljače ove godine u Zagrebu je državnom tajniku predana informacija o neuspjelom pokušaju da se Ministarstvo poljoprivrede zainteresira za projekt. Od Ministarstva gospodarstva zatražena je potpora za razvoj novog gnojiva iz otpadnih materijala, te je zatražena potpora za inovativne projekte i informacija na koji natječaj se može prijaviti. Odgovor je bio da nije u njihovoj nadležnosti, pa je predmet proslijeđen Ministarstvu zaštite okoliša. Ministarstvo graditeljstva i državne imovine upitano je da pomogne prilikom upita drugih ministarstava o zahtjevu postavljanja pilot postrojenja na odlagalištu, no i to ministarstvo nije dalo odgovor. Državni organi, počevši od ministarstava pa niže, moraju shvatiti svoju osnovnu ulogu u društvu, da promoviraju, služe i provode programe.
Uobičajene nastupe „ovo ne može“ (pozivajući se na zakone), mora se zamijeniti „kako se može“, jer samo tako ispunjavaju svoju osnovnu funkciju. Početni stav „ovo ne može“ gotovo refleksno i automatski dovodi tražitelja usluge na pomisao o korupciji. Osim toga, stihijski, korisne inicijative i inovativne projekte ne može ocjenjivati ulica, nekoliko egocentričnih osoba i „poznavatelji svih štetnosti“, a sve pod krinkom ekološke brige za zdravlje ljudi i okoliša. Sredstva javnog informiranja (tisak, radio, TV), često, ne iznošenjem svog stava ili objektivnih činjenica dozvoljavaju da se neželjene pojave šire. Da zaključimo – fikcija ili stvarnost oko proizvodnje domaćeg gnojiva, ovisi o svima nama, našoj upornosti da tražimo načine oživotvorenja ideja, administracije da obavlja svoju ulogu, atmosferom međuljudskog uvažavanja i poštivanja te društvenim (patriotskim) optimizmom.
Fotografije: Zdenko Ceraj, dipl. ing. rudarstva
