Lucerna voli duboka, plodna, prozračna tla dobre strukture i vodo-zračnih odnosa. Ne uspijeva na kiselim i siromašnim tlima. Najpovoljnija reakcija tla za uspješan uzgoj lucerne je: pH 6,2 – 7,5. Posijana lucerna trebala bi na parceli biti 5-7 godina (sedmakinja).

Zato odabranu parcelu za sjetvu lucerne treba kvalitetno pognojiti i pripremiti za sjetvu. Lucerna prinosom od 10 t/ha sijena iznese približno 300 kg/ha dušika, 85 kg/ha fosfora i 175 kg/ha kalija. Stoga je na srednje plodnom tlu u osnovnoj gnojidbi potrebno raspodijeliti oko 400 kg/ha kompleksnog mineralnog gnojiva s naglašenim sadržajem fosfora i kalija, a prilikom pripreme za sjetvu oko 300 kg/ha N:P:K formulacije 15:15:15. Uglavnom, lucerna u vrijeme sjetve (klijanja i nicanja) treba oko 50 kg/ha dušika. U daljnjem rastu i razvoju potrebe za dušikom zadovoljava uz pomoć kvržičnih bakterija. Fosfor i kalij dodan u većoj količini od one koja se iznese urodom nisu izgubljeni jer se vežu za tlo. Ako se dodaje manje od iznesenih hraniva (manje od 85 kg/ha fosfora i 175 kg/ha kalija) s vremenom se tlo osiromašuje.

Prihrana lucerne dušičnim gnojivima u drugoj, trećoj ili četvrtoj godini života, ili čak nakon svakog otkosa, nepotrebna je; prvenstveno jer površinska prihrana dušikom inicira rast korova (prvenstveno uskolisnih koji imaju plitak korijen, a i nekih širokolisnih). Lucerna u drugoj godini života ima korijen dužine 50-80 cm. Tako dušik dodan površinski u prihrani iskoriste druge vrste (uglavnom korovi). Neki autori preporučuju prihranu u kasnijim godinama kad se lucerište prorijedi; i to da bi se popunilo travama i tako se produžio vijek korištenja.

U simbiozi s lucernom živi vrsta Rhizobium meliloti (Sinorhizobium meliloti). Kanižai i sur. (2007.) su u dvogodišnjim poljskim pokusima u ekološkom uzgoju u kojima uspoređuju inokuliranu lucernu efektivnim sojem Sinorhizobium meliloti s neinokuliranom, zaključili da su prinos zelene mase, prinos suhe tvari, koncentracija dušika (% ST) i prinos bjelančevina značajno veći u inokuliranoj lucerni u odnosu na lucernu koja nije inokulirana s visoko efektivnim sojem kvržičnih bakterija. Prema podacima nekih istraživača lucerna fiksira velike količine dušika, oko 290 kg po hektaru godišnje u idealnim uvjetima.

Pročitajte još:

Mahunarke – proteinske kulture budućnosti

Uzgoj mahunarki – pozitivni učinci

Proizvodno vezane potpore

Soja – višestruko iskoristiva kultura

Djetelina – vrijedna proteinska kultura

Višestruka korist pokrovnih usjeva

mr. sc. Tatjana Međimurec

Suzana Pajić, dipl. ing. agr.

Prethodni članakSoja – višestruko iskoristiva kultura
Sljedeći članakDjetelina – vrijedna proteinska kultura
mr. sc. Tatjana Martinović, dipl. ing. agr.
Zaposlena u Savjetodavnoj službi na radnom mjestu više koordinatorice za ratarstvo s mjestom rada u Koprivnici. Rođena u Bjelovaru, a srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru gdje je i magistrirala 2011. godine. Rođena je 1966. godine u Bjelovaru. Srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila je u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru, obranivši temu diplomskog rada naslova: “Izbor sorte i gnojidba uljane repice za područje Đelekovca”. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, znanstveno polje Agronomija, znanstvena grana Genetika) završava 2011. godine obranivši magistarski rad naslova: “Agronomska svojstva kultivara virdžinijskog duhana kod različite opskrbljenosti tla dušikom” izrađen pod vodstvom prof. dr. sc. Vinka Kozumplika. Od 1989. godine radi u "Podravki" d.d. prehrambenoj industriji u Koprivnici, na poslovima glavnog tehnologa-istraživača u cjelini Istraživanja i razvoj - Razvoj poljoprivrede, na pokušalištu “Danica”. Tijekom devet godina radi na ispitivanju adaptabilnosti kultivara povrća namijenjenog industrijskoj preradi, na agro-okolišne uvjete sjeverozapadne Hrvatske. Od 1998. godine zaposlena je u Hrvatskom zavodu za poljoprivrednu savjetodavnu službu na poslovima savjetnika za ratarstvo, u Područnom odsjeku Koprivničko-križevačke županije (danas Savjetodavna služba). Certificirani je sudac za natjecateljsko oranje, te je sudjelovala u organizaciji 59. svjetskog natjecanja u oranju u Biogradu na Moru 2012. godine. Suradnica je u Gospodarskom listu i Mljekarskom listu, kao i u lokalnom tisku.