Lucerna voli duboka, plodna, prozračna tla dobre strukture i vodo-zračnih odnosa. Ne uspijeva na kiselim i siromašnim tlima. Najpovoljnija reakcija tla za uspješan uzgoj lucerne je: pH 6,2 – 7,5. Posijana lucerna trebala bi na parceli biti 5-7 godina (sedmakinja).

Zato odabranu parcelu za sjetvu lucerne treba kvalitetno pognojiti i pripremiti za sjetvu. Lucerna prinosom od 10 t/ha sijena iznese približno 300 kg/ha dušika, 85 kg/ha fosfora i 175 kg/ha kalija. Stoga je na srednje plodnom tlu u osnovnoj gnojidbi potrebno raspodijeliti oko 400 kg/ha kompleksnog mineralnog gnojiva s naglašenim sadržajem fosfora i kalija, a prilikom pripreme za sjetvu oko 300 kg/ha N:P:K formulacije 15:15:15. Uglavnom, lucerna u vrijeme sjetve (klijanja i nicanja) treba oko 50 kg/ha dušika. U daljnjem rastu i razvoju potrebe za dušikom zadovoljava uz pomoć kvržičnih bakterija. Fosfor i kalij dodan u većoj količini od one koja se iznese urodom nisu izgubljeni jer se vežu za tlo. Ako se dodaje manje od iznesenih hraniva (manje od 85 kg/ha fosfora i 175 kg/ha kalija) s vremenom se tlo osiromašuje.

Prihrana lucerne dušičnim gnojivima u drugoj, trećoj ili četvrtoj godini života, ili čak nakon svakog otkosa, nepotrebna je; prvenstveno jer površinska prihrana dušikom inicira rast korova (prvenstveno uskolisnih koji imaju plitak korijen, a i nekih širokolisnih). Lucerna u drugoj godini života ima korijen dužine 50-80 cm. Tako dušik dodan površinski u prihrani iskoriste druge vrste (uglavnom korovi). Neki autori preporučuju prihranu u kasnijim godinama kad se lucerište prorijedi; i to da bi se popunilo travama i tako se produžio vijek korištenja.

U simbiozi s lucernom živi vrsta Rhizobium meliloti (Sinorhizobium meliloti). Kanižai i sur. (2007.) su u dvogodišnjim poljskim pokusima u ekološkom uzgoju u kojima uspoređuju inokuliranu lucernu efektivnim sojem Sinorhizobium meliloti s neinokuliranom, zaključili da su prinos zelene mase, prinos suhe tvari, koncentracija dušika (% ST) i prinos bjelančevina značajno veći u inokuliranoj lucerni u odnosu na lucernu koja nije inokulirana s visoko efektivnim sojem kvržičnih bakterija. Prema podacima nekih istraživača lucerna fiksira velike količine dušika, oko 290 kg po hektaru godišnje u idealnim uvjetima.

Pročitajte još:

Mahunarke – proteinske kulture budućnosti

Uzgoj mahunarki – pozitivni učinci

Proizvodno vezane potpore

Soja – višestruko iskoristiva kultura

Djetelina – vrijedna proteinska kultura

Višestruka korist pokrovnih usjeva

mr. sc. Tatjana Međimurec

Suzana Pajić, dipl. ing. agr.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakSoja – višestruko iskoristiva kultura
Sljedeći članakDjetelina – vrijedna proteinska kultura
Avatar
Zaposlena u Savjetodavnoj službi na radnom mjestu više koordinatorice za ratarstvo s mjestom rada u Koprivnici. Rođena u Bjelovaru, a srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru gdje je i magistrirala 2011. godine. Rođena je 1966. godine u Bjelovaru. Srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila je u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru, obranivši temu diplomskog rada naslova: “Izbor sorte i gnojidba uljane repice za područje Đelekovca”. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, znanstveno polje Agronomija, znanstvena grana Genetika) završava 2011. godine obranivši magistarski rad naslova: “Agronomska svojstva kultivara virdžinijskog duhana kod različite opskrbljenosti tla dušikom” izrađen pod vodstvom prof. dr. sc. Vinka Kozumplika. Od 1989. godine radi u "Podravki" d.d. prehrambenoj industriji u Koprivnici, na poslovima glavnog tehnologa-istraživača u cjelini Istraživanja i razvoj - Razvoj poljoprivrede, na pokušalištu “Danica”. Tijekom devet godina radi na ispitivanju adaptabilnosti kultivara povrća namijenjenog industrijskoj preradi, na agro-okolišne uvjete sjeverozapadne Hrvatske. Od 1998. godine zaposlena je u Hrvatskom zavodu za poljoprivrednu savjetodavnu službu na poslovima savjetnika za ratarstvo, u Područnom odsjeku Koprivničko-križevačke županije (danas Savjetodavna služba). Certificirani je sudac za natjecateljsko oranje, te je sudjelovala u organizaciji 59. svjetskog natjecanja u oranju u Biogradu na Moru 2012. godine. Suradnica je u Gospodarskom listu i Mljekarskom listu, kao i u lokalnom tisku.