Plamenjače su svima poznate bolesti koje dolaze na velikom broju kultiviranih biljnih vrsta, a posebno su česte i važne na povrću. Ime im dolazi od simptoma tipa nekroza koje uzrokuju na biljkama, a koji se javljaju u vidu različitih paleži ili odumiranja staničja.
Plamenjače kao bolesti uzrokuju pseudogljive (gljivama slični organizmi) iz reda Peronosporales. Suzbijaju se fungicidima (peronosporicidima) na bazi bakra (bakarni oksid, bakarni oksiklorid, bakarni hidroksid), benzofenona (metrafenon), etilfosfonata (fosetil aluminij), cianoacetamida (cimoksanil), acilalanina (metalaksil- M), toluamida (zoksamid), cianoimidazola (ciazofamid), karbamata (propamokarb), amida karboksilnekiseline (mandipropamid) i dr. U uzgoju povrtnih kultura upotreba navedenih fungicida ovisi ne samo o vrsti povrća već i o tipu uzgoja (na otvorenom ili zatvorenom) i namjeni povrća. pa o tom treba voditi računa prilikom izbora fungicida te se držati uputa koji su navedeni za pojedini fungicid.
Plamenjača luka
Luk je naše omiljeno povrće i gotovo nema obiteljskog vrta gdje se luk ne uzgaja. Koristi se u u obliku glavica, ali također u svježem stanju, naročito u proljeće kao tzv. mladi luk. Na luku dolazi veći broj bolesti od kojih je plamenjača možemo reći najvažnija i najopasnija bolest, a koja se može javiti već rano u proljeće. Uzročnik bolesti je patogena pseudogljiva Peronospora destructor (poznata još i pod sinonimom Peronospora schleidenii). Nekada napad bolesti može biti u takvim razmjerima da potpuno uništi kompletnu lisnu masu luka.
Simptomi bolesti
Prve zaraze primjećuju se već u rano proljeće u vidu blijedo-žutih pjega na lišću. Razvojem bolesti staničje zahvaćeno zarazom se suši, nekrotizira i javlja se palež i prelom listova koji vise prema dolje. Na zaraženim mjestima listova pojavljuje se prevlaka od sporonosnih organa (zospornagiofori s zaosporngijima). Naglom razvoju bolesti pogoduje proljetno vlažno i prohladno vrijeme s dosta oborina. Zaraza se javlja u vidu tzv. žarišta zaraze, ili područja u nasadu koja su zahvaćena bolešću i tako se širi u krugovima po nasadu. Bolest je naročito značajna na usjevima sjemenskog luka. Osim toga lukovice zaraženih biljaka su više podložne truleži za vrijeme skladištenja.
Suzbijanje bolesti
Od preventivnih mjera zaštite preporučuje se provođenje plodoreda i sadnja zdravih lučica. U proljeće je dobro prekontrolirati usjev luka i iščupati i uništiti sve biljke koje pokazuju znakove bolesti, da bi spriječili daljnje širenje zaraze. Ako se bolest ipak javi većim intenzitetom, potrebno je tretiranje odgovarajućim fungicidima. Od preventivnih fungicida kod nas imaju dozvolu imaju fungicidi na bazi bakarnih spojeva(bakarni oksiklorid) za luk na otvorenom. Od sistemičnih fungicida dozvolu imaju fosetil aluminij (karenca 7 dana), cimoksanil (luk na otvorenom, karenca 7 dana), fluazinam (karenca 7 dana) i dr. Važno je napomenuti da pri primjeni fungicida u suzbijanju ove bolesti treba koristiti i okvašivače, zbog izražene voštane prevlake kod listova luka, da bi fungicidi imali bolju djelotvornost.
Plamenjača krastavaca
Uzročnik bolesti je pseudogljiva Pseudoperonospora cubensis. Osim na krastavcima javlja se i na drugim vrstama povrća iz porodice Cucurbitaceae ili tikvenjačama (dinje, lubenice, tikvice, bundeve i dr.). Plamenjača je najštetnija bolest na krastavcima.
Simptomi bolesti
Simptomi plamenjače javljaju se na listovima krastavaca još prije početka formiranja prvih plodova u vidu žuto-zelenih pjega. Razvojem bolesti pjege se povećavaju i zatim se počinju sušiti, to jest nekrotiziraju, pa time lišće dobiva spaljeni izgled. Ovako sasušeno lišće lako se lomi i izgleda pokidano. Nekoliko dana nakon pojave pjega na naličju lista, javlja se micelična prevlaka koja predstavlja fruktifikacijske ili sporonosne organe (zoosporangiofore s zosporangijima) u kojima se stvaraju nove spore (zoospore), koje dalje šire zarazu na mlađem lišću.
Suzbijanje bolesti
Od preventivnih mjera suzbijanja preporučuje se uzgoj otpornih sorata ili hibrida i uzgoj na mrežama. Od kemijskih mjera suzbijanja upotrebom fungicida, kod nas dozvolu imaju bakarni oksiklorid (karenca ovisi o tipu uzgoja i fungicidu), fosetil aluminij (karenca 4 dana), ciazofamid (karenca 3 dana) i dr. Postoje i biofungicidi na bazi bakterije Bacillus amyloliquefaciens čija je karenca samo 1 dan za upotrebu kod uzgoja krastavaca u zaštićenim prostorima.
Plamenjača salate
Uzročnik bolesti je pseudogljiva Bremia lactucae. Bolest se može javiti na salati u svim razvojnim stadijima, od nicanja, pa sve do berbe, iako najveće štete pričinjava na mladim biljkama. Plamenjača je također najvažnija bolest salate.
Simptomi bolesti
Simptomi se u početnoj fazi pojavljuju u vidu svijetložutih ili klorotičnih pjega, a kasnije razvojem bolesti te pjege potamne i nekrotiziraju. S donje strane pjega, nakon nekoliko dana javlja se prepoznatljiva prevlaka, koja predstavlja sporonosne organe (zosporangiofore s zoosporangijima). Ovo su tipični simptomi bolesti, iako simptomi kod različitih sorti i hibrida salate i u različitim klimatskim uvjetima, mogu djelomično biti različiti. Širenju zaraze naročito pogoduje velika vlaga, što je uglavnom i slučaj u zaštićenom prostoru.
Suzbijanje bolesti
Od mjera zaštite provode se preventivne i kemijske metode suzbijanja. Od preventivnih mjera treba provoditi plodored i obavezno uklanjanje svih zaraženih ostataka salate. Od fungicida kao kemijskih mjera zaštite upotreba ovisi o tipu uzgoje salate (na otvorenom ili zatvorenom prostoru), a kod nas dozvolu imaju npr. fosetil aluminij (karenca 15 dana), bakarni oksiklorid (karenca 15 dana), metalaksil-M (salata na otvorenom, karenca 14 dana), amisulbrom (salata na otvorenom, karenca 3 dana), mandipropamid (salata i na otvorenom i u zaštićenom, karenca 7 dana) i dr. Postoje i biofungicidi na bazi bakterije Bacillus amyloliquefaciens čija je karenca samo 1 dan, za salatu u zaštićenom prostoru.
Plamenjača rajčice
Ova bolest također spada u najopasnije bolesti rajčice i u povoljnim uvjetima može uzrokovati velike štete, a nekada i potpuno propadanje nasada. Javlja se redovito u uzgoju rajčice i u zaštićenom prostoru i na otvorenome u polju. Uzročnik bolesti je pseudogljiva Phytophthora infestans.
Simptomi bolesti
simptomi se javljaju se na svim nadzemnim dijelovima biljke – listu, stabljici i plodovima. Prvi znaci bolesti pojavljuju se na gornjoj strani lišća u vidu mrlja ili nepravilnih pjega svijetlosmeđe boje. Razvojem bolesti, mrlje brzo potamne, zatim nekrotiziraju i sasuše se. U slučaju izrazito vlažnog vremena na naličju lista ispod mrlja formira se prevlaka nastala od fruktifikacijskih organa (zoosporangiofora s zoosporangijima) u kojima se stvaraju propagativne spore (zoospore), koje služe za razmnožavanje i širenje zaraze. Na stabljici se simptomi prvo javljaju na mjestima uz lisne peteljke, gdje se obično duže zadržava voda, što je povoljno za razvoj bolesti. Na zelenim plodovima nastaju tamnije mrlje, koje kasnije poprimaju prepoznatljivu brončastu boju. Važno je naglasiti da se prvi simptomi plamenjače javljaju na donjim listovima biljke, ali se zatim brzo šire i kasnije zahvaćaju cijelu biljku uzrokujući nekada totalnu nekrozu, odnosno sušenje biljke.
Suzbijanje bolesti
Od preventivnih mjera zaštite preporuča se saditi rajčicu na većoj udaljenosti od nasada krumpira, jer krumpir može biti izvor zaraze za rajčicu. U našoj zemlji postoji veliki broj fungicida s dozvolom za suzbijanje ove bolesti kao npr. bakarni oksiklorid (karenca 14 dana), ciazofamid (karenca 3 dana), amisulbrom (karenca 3 dana), mandipropamid (karenca 3 dana), kalijevih fosfonata i dr.
Plamenjača graška
Uzročnik bolesti je pseudogljiva Peronospora viciae. Sinonim vrste je Peronsopora pisi.
Simptomi bolesti
Glavni znaci ove bolesti su žuto-smeđe pjege na gornjoj strani lista, ispod kojih se na naličju lista javlja modro-sivi mašak, koji predstavlja zoosporangiofore s zoosporangijama, u kojima nastaju zoospore, koje vrše zarazu. Također se simptomi plamenjače javljaju i na mahunama, ali i na sjemenkama unutar mahuna.
Slika: plamenjača graška
Suzbijanje bolesti
Glavna preventivna mjera zaštite je mjera je plodored i uzgoj otpornijih kultivara. Za suzbijanje bolesti kod nas dozvolu ima metalaksil- M, bakarni hidroksid (karenca 5 dana).
Plamenjača krumpira
Uzročnik bolesti je pseudogljiva Phytophthora infestans. Ova bolest je najvažnija bolest na krumpiru, te se suzbijanju mora posvetiti velika pažnja.
Simptomi bolesti
Tipični simptomi ove bolesti uočavaju se u vidu žućkastih pjega na licu lista, koje razvojem bolesti posmeđuju te nekrotiziraju (palež). Na naličju lista se javljaju sporonosoni organi pseudogljive (zoosprangiofori s zoosporangijima), koji se uočavaju u vidu bijele plijesni ili prevlake (micelij). Na kraju u slučaju jače zaraze i povoljnih uvjeta za razvoj bolesti može doći do potpunog sušenja i propadanja biljaka.
Suzbijanje bolesti
Kao preventivne mjere može se preporučiti uzgoj manje osjetljivih kultivara ili sorti krumpira na ovu bolest, te sadnja nezaraženih gomolja. Također dobro je provoditi plodored i ne saditi krumpir na površini na kojoj je od prošle vegetacije ostalo u tlu zaraženih gomolja. Za kemijsko suzbijanje ove bolesti na krumpiru postoji veliki broj fungicida kao što su npr. na bazi bakarnog hidroksida i bakarnog oksiklorida (karenca uglavnom 14 dana), ciazofamida (karenca 7 dana), amisulbroma (karenca 7 dana), mandipropamida (karenca 3 dana), kalijevih fosfonata i dr.
Naslovna foto: Shutterstock
