Primjena kemijskih sredstava zštita od štetnika bilja sastavni je dio intenzivne voćarske proizvodnje koju karakterizira pojava manjeg broja vrsta štetnika u vrlo visokim populacijama. S druge strane, ekstenzivno voćarstvo u kojemu se ne koriste agrokemikalije karakterizira pojava većeg broja vrsta štetnika u nižim populacijama. Čiju prirodnu ravnotežu održavaju korisni kukci tzv. prirodni neprijatelji.
Ako se u pojedinoj vegetacijskoj sezoni neki od štetnika previše namnoži, nije uvijek nužno intervenirati insekticidnim pripravcima, već su nam na raspolaganju i neke druge nekemijske mjere zaštite od važnijih štetnika u voćarstvu.
Savijači plodova
Najčešći štetnici u ovoj skupini su jabukov savijač (Cydia pomonella), šljivin savijač (Grapholita funebrana) i breskvin savijač (Grapholita molesta). U proljeće ženke ovih štetnika odlažu jaja u blizini čaške ploda ili na list koji se dotiče s plodom. Gusjenica progriza kožicu ploda i ulazi u plod, hraneći se stvara hodnik do sjemenjače ploda i hrani se sa sjemenkama. Plodovi oštećeni rano u sezoni otpadaju sa stabla, a kasnije napadnuti plodovi ostaju na stablu, ali je njihova unutrašnjost oštećena.
Dio populacije savijača prezimit će kao gusjenice ispod kore na deblu i debljim grančicama, te se zbog toga preporuča da se pred zimu očisti kora debla pri čemu možemo koristiti čelične četke. Također, bi se trebali ukloniti i svi otpali plodovi čim padnu sa stabla. Na ovaj način smanjit će se populacija sljedeće generacije štetnika, jer se u otpalim plodovima još uvijek mogu nalaziti gusjenice. Osobito je važno navedene mjere čišćenja provoditi tijekom kasnog proljeća i ranog ljeta.
Postavljanjem pojaseva od valovite ljepenke nakon cvatnje, do formiranja malih plodova, love se odrasle gusjenice u trenutku njihovog spuštanja prema deblu kako bi se kukuljile. Lovne pojaseve treba pregledavati svakih tjedan dana i postavljati nove. Sve do polovice kolovoza i ako se u njima nalaze gusjenice spaliti ih.
Kao alternativa insekticidnim tretmanima razvija se mehanička zaštita voćaka upotrebom mreža. Mreže različite veličine okaca postavljaju se na način da prekrivaju cijele krošnje stabala. Pretpostavlja se da mreža služi kao prepreka koja ometa razmnožavanje štetnika time što sprječava let leptira preko krošnji. Kod određivanja pravodobnog termina postavljanja mreža vrlo je važno dobro poznavati biologiju štetnika. S obzirom da se postavljanje mora obaviti prije nego štetnik odloži jaja. Ovakav tip zaštite u komercijalnoj je primjeni u ekološkoj proizvodnji voća u nekim europskim zemljama (Francuska i Italija), te osim što daje dobre rezultate u zaštiti protiv jabukova savijača, uspješno se primjenjuje i protiv nekih drugih štetnika. Kao što su jabukova pepeljasta uš (Dysaphis plantaginea), trešnjina muha (Rhagoletis cerasi) i kruškina buha (Cacopsylla pyri).
Lisne uši
Od lisnih uši na voćkama se češto nalaze jabukova zelena uš (Aphis pomi), jabukova pepeljasta uš (Dysaphis plantaginea). Također i jabukova krvava uš (Eriosoma lanigerum). Većina lisnih uši hrani se na lišću i mladim izbojcima uzrokujući uvijanje i kovrčanje lišća. No, sisanjem na cvjetovima uzrokuju i deformaciju plodova voćaka. Jabukova krvava uš se za razliku od drugi lisnih uši uz hranjenje na zelenim dijelovima biljke, hrani i ispod zemlje na korijenu stabla. Odrasle jedinke krvave uši prekrivene gustom bijelom voštanom prevlakom često se mogu uočiti na granama i vratu korijena u vidu vunastih tvorevina. Posljedica napada je sušenje grana i pucanje kore, te stvaranje izraslina tzv. rak rana.
Let odraslih savijača prati se pomoću feromonskih lovki koje sadrže sintetizirani seksualni miris ženki (feromon) koji privlače mužjake štetnika na parenje. Lovke se postavljaju na što je moguće veću visinu, jer leptiri visoko lete. U malim, nekomercijalnim voćnjacima dovoljno je radi praćenja leta leptira koristiti jednu feromonsku lovku. Feromonske lovke za ovog štetnika mogu se nabaviti u bolje opskrbljenim poljoprivrednim ljekarnama.
Tijekom ishrane uši izlučuju ugljikohidratne kapljice (mednu rosu) koje prekrivaju lišće i ostale napadnute organe, te ih čine ljepljivim. Na mednu rosu često se naseljuju gljive čađavice koje uzrokuju potamnjenje napadutih biljnih organa. U vrijeme mirovanja vegetacije i prije početka vegetacije štetnici se prate pregledom jednogodišnjih grančica na prisutnost jaja. Tijekom vegetacijske sezone štetnik se prati pregledom biljnih organa na kojima lisne uši čine štetu.
U početku vegetacije do cvatnje pregledavaju se mladi listići na prisutnost ličinki, a nakon cvatnje pregledavaju se mladice i vršni listovi. Ličinke jabukove krvave uši kontroliraju se u rašljama grana na mladicama. Kasnije u vegetaciji beskrilne i krilate uši traže se na vrhovima izbojaka i listova. Uklanjanjem korovnih vrsta koje služe kao alternativni domaćini za jabukovu pepeljastu uš. Posebice uskog poljskog trputca i kiselice (Rumex spp.), te orezivanjem zaraženih biljnih organa suzbijaju se i lisne uši. S obzirom da na tržištu postoje sorte jabuke cijepljene na podloge koje su otporne na napad krvave uši preporuča se njihova sadnja.
Lisne uši u prirodi imaju brojne prirodne neprijatelje, uključujući vrste božjih ovčica, osolike muhe, mrežokrilke i duge vrste korisnih kukaca koji mogu uspješno održavati prirodnu ravnotežu lisnih uši ispod granica štetnosti, ako njihova populacija nije narušena uporabom insekticidnih pripravaka.
Grinje, crveni pauci
Voćni crveni pauk (Panonychus ulmi) sisanjem na lišću uzrokuje pojavu malih žutih točkica na licu lista. Napadnuti listovi mogu u potpunosti posmeđiti, posušiti se i otpasti sa stabla. Posljedice napada mogu se uočiti i na plodovima u vidu deformacija. Tijekom mirovanja vegetacije i prije početka vegetacije štetnici se prate pregledom dvogodišnjih grančica na prisutnost jaja crvenog voćnog pauka. U početku vegetacije, pa do cvatnje ličinke se prate na mladim listićima.
Nakon cvatnje pokretni stadiji se prate na najstarijim listovima voćke. Kasnije u vegetaciji pokretni stadiji se prate na starom lišću i na vršnim listovima. Pred berbu svi stadiji štetnika prate se na svim listovima voćaka. Crveni pauci u prirodi imaju veći broj prirodnih neprijatelja, poput drugih grabežljivih grinja (npr. Typhlodromus pyri), tripsa, stjenica i božjih ovčica koje prirodno reguliraju njihovu populaciju. Kad je populacija grabežljivih grinja u ravnoteži, suzbijanje akaricidnim pripravcima nakon primjene mineralnih ulja u proljeće obično nije potrebna. Ujednačena gnojidba, bez prekomjernih količina dušika smanjit će vegetativni rast voćke. Što će dovesti do manje plodnosti i brojnosti populacije grinja.
Lisni mineri
Moljac kružnih mina (Leucoptera malifoliella) i moljac točkastih mina (Phyllonorycter blancardella) tipični su predstavnici lisnih minera koji rade značajne štete na voćkama. Ženke lisnih minera odlažu jaja na naličje lista iz kojih se razvijaju ličinke koje se ubušuju u lis. Stvaraju hodnike raznih oblika u parenhimu lista tzv.“mine” dobro vidljive s lica lista. Tijekom mirovanja vegetacije i prije početka vegetacije kukuljice štetnika prate se na deblu, u rašljama i na granama voćaka.
Nakon cvatnje jaja i odrasli prate se na naličju vršnih listića, a kasnije u vegetaciji svi stadiji štetnika mogu se pratiti pregledom starog lišća.Let odraslih leptira u vrijeme vegetacije prati se pomoću feromonskih lovki koje privlače mužjake štetnika. Lisni mineri u prirodi imaju više vrsta prirodnih neprijatelja, parazitskih osica koje uspješno mogu održavati njihovu populaciju pod kontrolom. Jedino ako njihova ravnoteža nije narušena primjenom insekticidnih pripravaka.
Osice
Štetnici plodova su često osice poput jabukove osice (Hoplocampa testudinea), kruškine osice (Hoplocampa brevis) i šljivinih osica (Hoplocampa minuta i Hoplocampa flava). U vrijeme cvatnje voćaka ženke odlažu jaja kroz listić čaške u unutrašnjost poluotvorenih ili otvorenih cvjetova. Ličinka, pagusjenica se ubušuje u plodnicu, te izgriza tkivo ploda i sjemenki. Jedna pagusjenica može oštetiti 4-5 plodova.
Napadnuti plodovi otpadaju sa stabla, te se na njima jasno uočava izlazna rupa kroz koju je pagusjenica napustila plod. Pri obilnoj cvatnji voćaka osica ne uzrokuje značajne štete, no kod slabije cvatnje i oplodnje štete mogu biti značajne. Tjedan dana prije cvatnje populacija osica prati se postavljanjem bijelih ljepljivih ploča koje mogu služiti i za masovan ulov štetnika. Kako bi se smanjila populacija štetnika u narednoj godini, treba uklanjati napadnute plodove ili plodove koji otpadnu sa stabla. Zato jer se u njima nalaze pagusjenice koje se zavlače u tlo na prezimljenje.
