Površine pod uljanom repicom u Hrvatskoj su se tijekom prošlog desetljeća uglavnom povećavale sve do 2018. g. Nakon toga, u posljednjih pet godina, površine padaju. Iako se sve manje poljoprivrednika odlučuje za uzgoj te kulture, uljana repica još uvijek zauzima važno mjesto u domaćoj ratarskoj proizvodnji. Uljana repica predstavlja i važnu kulturu u plodoredu sa žitaricama ili nekim drugim ratarskim kulturama.
Osim poskupljenja proizvodnje, smanjenja otkupne cijene i ostalih okolnosti na tržištu, na manje zanimanje za uzgoj uljane repice utjecali su i štetnici koji se na toj kulturi javljaju. To su ponajprije repičini sjajnici (Meligethes spp.) i repičine pipe (Ceutorhynchus spp.). Odobrenih insekticida za suzbijanje tih štetnika sve je manje. Uz to, repičini sjajnici su već dulje vremena rezistentni na veći broj insekticida, između ostalih i na piretroide.
Jaki napadi sjajnika i pipa mogu gotovo prepoloviti prinos uljane repice. Osim štetnika, na uljanoj repici javlja se i veći broj gospodarski važnih bolesti. Bez mjera njihovog suzbijanja, prinosi padaju, od stotinjak kilograma pa do gotovo tonu po hektaru u uvjetima vrlo jakih zaraza. Neke od bolesti javljaju se u usjevima uljane repice gotovo redovito, u svim našim uzgojnim područjima. Njihova jačina ponajprije ovisi o sezoni, uzgajanom hibridu i plodoredu. Uz česte bolesti, na pojedinim parcelama, u nekim područjima i nekim sezonama javljaju se i manje poznate, rjeđe bolesti.
Najčešća bolest uljane repice u Hrvatskoj u proteklih dvadesetak godina postala je suha trulež, katkada poznata i kao „foma“. Uzročnik suhe truleži je gljiva Leptosphaeria maculans (Phoma lingam). Suha trulež vrlo je štetna bolest uljane repice u sjeverozapadnoj Europi, gdje uzrokuje slab razvoj komuški i zrna ili čak pucanje stabljike prije dozrijevanja.
U Hrvatskoj bolest nije toliko agresivna, no može uzrokovati poprilične gubitke. Uzročnik bolesti održava se na biljnim ostacima iz prošle sezone, s kojih prelazi na mlade novo zasijane biljke u jesen. Na listovima se stvaraju sive pjege, okruglaste ili nepravilne. Pjege su pune sitnih crnih točkica, plodišta gljive. Daljnji razvoj parazita je zanimljiv. Iz pjega se širi kroz stabljiku kako biljka raste. Dolazi do podnožja stabljike, gdje se stvara siva lezija (rak), često raspucala.
U slučajevima jake zaraze stabljike se može prelomiti. Češći su slučajevi da se stabljika ne prelomi, ali je razvoj zrna slabiji. Proizvođači nerijetko zanemare suhu trulež jer u gustom sklopu ne obraćaju pažnju na podnožje stabljike, veličinu i brojnost lezija. Prema nekim podacima, suha trulež u prosječno srednje jakoj pojavi u sjeverozapadnoj Hrvatskoj „uzima“ 200 do 400 kg uroda, dok na istoku taj gubitak može biti i veći.
Što je sklerotinija?
Druga važna i česta bolest uljane repice u nas je bijela trulež ili „sklerotinija“. Bijelu trulež uzrokuje gljiva Sclerotinia sclerotiorum koja je opasna i na suncokretu i soji. Bolest se prepoznaje po „izbjeljivanju“ stabljike i najbolje se vidi u fazama razvoja komuški i dozrijevanja zrna. Tamo gdje je stabljika bjeličasta zapravo je iznutra trula, prorasla gljivom i više ili manje razorena. Zaražene stabljike često se lome. Ako se to ne dogodi, razvoj komuški i zrna vrlo je slab.
Na bjeličastim stabljikama, a naročito u njihovoj unutrašnjosti, stvaraju se tvrde, nepravilne crne strukture koje izgledaju poput kamenčića. To tu tzv. sklerocije uzročnika bolesti. Sklerocije su posebne tvorevine kojima Sclerotinia sclerotiorum preživljava, dugo opstaje u tlu i na kojima nastaju njena plodišta tijekom proljetnih kiša. S tih plodišta u proljeće se ispušta mnoštvo sitnih spora, koje se poput peludi šire zrakom. Dospijevaju na biljke uljane repice tijekom cvatnje, kliju na laticama koje padaju po listovima i ulaze u stabljiku. Pojava bijele truleži u velikoj mjeri ovisi upravo o tome kolika je brojnost i koliko su blizu sklerocije usjevima uljane repice.
Ako ih je veći broj, ako su prisutne na parceli gdje se posijala repica, a kiše su se poklopile s razdobljem cvatnje, zaraza bijelom truleži može biti vrlo jaka. U drugačijim uvjetima, bijela trulež može se gotovo uopće ne pojaviti u usjevu. To je glavni razlog što su štete od te bolesti u domaćim usjevima uljane repice vrlo različite. Na nekim parcelama gubitaka nema, dok na drugima gubitak uroda može biti i više od pola tone po hektaru.
Crna pjegavost i ostale manje značajne bolesti
Treća bolest uljane repice po važnosti u Hrvatskoj je koncentrična ili crna pjegavost. Uzrokuju je gljive iz roda Alternaria, od kojih je najčešća Alternaria brassicae. Bolest se javlja na listovima u vidu okruglih koncentričnih pjega okruženih žutom zonom. Pojava pjega na listovima obično nije štetna i ne utječe na prinos. Međutim, štete nastaju ako bolest zahvati komuške. Na zelenim komuškama se javljaju udubljene tamne pjege.
Gljiva uzročnik s pjega ulazi u zrno koje je smežurano, sitno i nerazvijeno. Zaražene komuške mogu popucati prije žetve. Bolest se prenosi zaraženim sjemenom, a uzročnici bolesti preživljavaju i na biljnim ostacima. Ostale gljivične bolesti uljane repice koje se mogu spomenuti, no u Hrvatskoj se ne smatraju gospodarski važnima su siva plijesan, plamenjača i pepelnice.
U jako kišovitim sezonama, siva plijesan (Botrytis cinerea) može zahvatiti komuške. U takvim slučajevima cijela komuška trune i poprima sivu boju. Jača pojava sive plijesni na uljanoj repici u Hrvatskoj vrlo je rijetka. Za razliku od sporadične sive plijesni, u jesen se na uljanoj repici vrlo često javlja i uočava plamenjača (Hyaloperonopora brassicae). Bolest se javlja u vidu žutih, klorotičnih mrlja na licu prvih listova. Na naličju tih mrlja vidljiv je bjeličasti sjajni svjetlucavi mašak po kojem se plamenjača može prepoznati. Te bjeličaste nakupine su strukture gljive (pseudogljive) uzročnika bolesti koje kroz puči izlaze iz zaraženog lista, poput stabljika biljke koje izlaze iz tla.
Plamenjača u jesen može zahvatiti prve listove čak i jače, no u proljeće obično „posustaje“, do ljeta nestaje ili se slabo razvija na donjim listovima bez utjecaja na prinos. Za razliku od „jesenske“ plamenjače, pepelnica (Erysiphe cruciferarum) se može smatrati „kasno-proljetnom“ do „ljetnom“ bolesti uljane repice. Za razvoj joj odgovaraju toplo vrijeme i gusti sklop, a manje je ovisna o oborinama. Pepelnica napada listove i stabljiku. Na zaraženim listovima i stabljici stvara se nježna bjeličasta prevlaka, poput prašine. U doba dozrijevanja, tijekom lipnja, zaraženi listovi i stabljika mogu poprimiti svijetlo purpurnu boju. Iako pepelnica smanjuje aktivnost listova, njen učinak na prinos uglavnom je slab.
Osim najvažnijih, gljivičnih bolesti, na uljanoj repici mogu se javiti i virusne bolesti te bolesti uzorkovane fitoplazmama. Dva virusa koja su na uljanoj repici najčešća prenose se lisnim ušima.
Na listovima zaraženih biljaka opažaju se žute zone, šarenilo ili žute (klorotične) šare. Iako takve biljke često daju manje sjeme, virusi uljane repice u Hrvatskoj uzrokuju zanemarive štete. Slično je i s fitoplazmama. Fitoplazme uljane repice vrijedi spomenuti jer su simptomi vrlo neobični. Proizvođači uglavnom ne znaju o čemu je riječ. Bolest koja se u Hrvatskoj javlja, a uzrokuje ju fitoplazma, naziva se „filodija“ uljane repice. Latice cvjetova ozelene i „pretvaraju“ se u listove. Zaražene biljke su više nego zdrave i lako se uočavaju. Postrani pupovi na stabljici nenormalno tjeraju, a komuške su deformirane i često bez sjemena. Listovi su manji, uži i crvenkasti. Usprkos zabilježenim pojavama, filodija najčešće ne zahvaća veći broj biljaka na parceli i štete su male.
Zaštita od bolesti uljane repice temelji se na agrotehničkim i izravnim mjerama. Najvažnija mjera koju bi proizvođači trebali uzeti u obzir je otpornost, odnosno tolerantnost hibrida na važne bolesti koje se javljaju u nekom području.
Oplemenjivački napredak
Oplemenjivanje uljane repice dosta je napredovalo u posljednjem desetljeću. Osim otpornosti na hladnoću, tolerantnosti na polijeganje i pucanje komuški, visok udio ulja i brz jesenski porast, mnogi suvremeni hibridi odlikuju se relativno visokom tolerantnosti ili smanjenom osjetljivosti na bolesti. Oplemenjivanje na otpornost usmjereno je ponajprije na suhu trulež (Phoma lingam) i bijelu trulež (Sclerotinia sclerotiorum), što su najvažnije bolesti uljane repice u Hrvatskoj.
Oplemenjivanje na crnu pjegavost (Alternaria spp.) još nije dalo rezultate kao na suhu trulež ili bijelu trulež. Veći broj hibrida koji su danas dostupni na našem tržištu manje su osjetljivi na suhu trulež i bijelu trulež, što u većoj mjeri osigurava stabilne prinose i olakšava zaštitu. Potrebno je napomenuti da je jedno „kataloška otpornost“, odnosno ona koja se navodi u katalozima sjemenskih kuća, a drugo stvarna otpornost. Za velike proizvođače koji teže visokim prinosima svakako bi bilo preporučljivo pogledati neke od brojnih pokusno – pokaznih polja s hibridima uljane repice te se uvjeriti da je otpornost na bolesti zaista onakva kakva se navodi. Također, bitno je istaknuti kako podatak da je neki hibrid „visoko tolerantan na bolesti“ ne mora značiti puno.
Ako je hibrid razvijen u sjevernijim predjelima Europe, u njega može biti „ugrađena“ otpornost na bolesti koje se kod nas ne javljaju ili su manje važne. Primjerice, otpornost na kupusnu kilu, svijetlu pjegavost ili verticilijsko venuće. Bitno je imati podatak na koje bolesti je hibrid manje osjetljiv ili tolerantan. Druga važna mjera koja doprinosi kontroli bolesti u usjevima uljane repice je plodored. Kako je napomenuto, najvažniji uzročnici bolesti te kulture prezimljuju na biljnim ostacima nakon žetve. S biljnih ostataka šire se na usjeve posijane u jesen. Duži plodored, barem trogodišnji, doprinosi smanjenju potencijala zaraze.
U slučaju suhe truleži (Phoma lingam), važno je i zaoravanje biljnih ostataka. Plodišta gljive uzročnika bolesti obilato se stvaraju na bazi zaraženih stabljika, s kojih se nakon kiša šire zrakom. U slučaju bijele truleži (Sclerotinia sclerotiorum) plodored igra još važniju ulogu. Taj se uzročnik održava u vidu sklerocija, čvrstih „kamenčića“ koji nakon žetve dospijevaju na tlo.
Bijela trulež može snažno napasti i suncokret te soju. Nakon tih kultura, sklerocija na nekoj parceli može biti mnogo, što je rizik za usjev uljane repice. Suncokret i soja manje su pogodne kulture u plodoredu za uljanu repicu. Bolesti uljane repice mogu se suzbijati i izravno, primjenom fungicida. Ako se tretiranje provede u pravom roku i s kvalitetnim sredstvom, bolesti se u pravilu uspješno suzbiju i postiže se pozitivan učinak na prinos. Bolesti u uljanoj repici suzbijaju se u dva najvažnija roka. Prvi rok je u jesen, obično u listopadu ili do početka studenoga. Tada se suzbija suha trulež (Phoma lingam). Do zaraze dolazi u tom razdoblju. Fungicid sprječava pojavu pjega i daljnje kretanje gljive prema stabljici tijekom proljeća.
Neki fungicidi koji se koriste na uljanoj repici imaju i djelovanje slično regulatorima rasta, usporavaju razvoj biljke u jesen, čine ju otpornijom na hladnoću i utječu na smanjenje polijeganja. Upravo zato, ti fungicidi se nude i kao sredstva za zaštitu od suhe truleži i kao sredstva koja jačaju sposobnost uljane repice da prezimi. Drugi rok u kojem se provodi zaštita uljane repice fungicidima je proljeće, u razdoblju od sredine cvatnje do otpadanja latica. To je ujedno i najvažniji rok zaštite u našim uvjetima. Otpale latice služe kao „ulaz“ za bijelu trulež (Sclerotinia sclerotiorum) te se najbolji rezultati u suzbijanju te bolesti postižu tretiranjem u tom razdoblju. Fungicidi koji suzbijaju bijelu trulež u pravilu imaju jednako dobro djelovanje na Alternaria vrste. Na taj način, suzbija se i crna pjegavost.
Izbor sredstava za suzbijanje bolesti na uljanoj repici u Hrvatskoj je dobar. U sredstvima su aktivne tvari iz skupina strobilurina, triazola i tzv. SDH-inhibitora. Imaju široki spektar djelovanja, ulaze u biljku ili su pravi sistemici te se odlikuju relativno dugotrajnim učinkom.
Mnoga sredstva su kombinacije aktivnih tvari. Osim kemijskih fungicida, na tržište dolaze i biološka sredstva. Prije nekoliko godina, u Hrvatskoj je odobren prvi biološki fungicid za suzbijanje bijele truleži na uljanoj repici, Serenade Aso® na osnovi bakterije Bacillus amyloliquefaciens. Takvih sredstava u budućnosti bit će sve više.
