Kišno i vlažno vrijeme vrlo pogoduje razvoju plijesni (gljivica) na poljoprivrednim kulturama. Štetnost na proizvodnost životinja imaju otrovi (mikotoksini) koje gljivice proizvode. Bolesti prouzročene mikotoksinima su mikotoksikoze.
Ekonomske štete nastale trovanjem svinja mikotoksinima ne očituju se toliko u uginuću, već u nepotrebno velikom utrošku hrane, a slabijoj proizvodnosti životinja (manji prirast, slabije iskorištenje hrane), te u poremećaju estrusa, pobačaju i jalovosti plotkinja. Nazivi gljivica, otrovi koje one proizvode (mikotoksini) i bolesti koje oni uzrokuju, prikazani su u tablici 1. Mikotoksikoze su najčešće uzrokovane aflatoksinima (B1, B2, G1, G2) koje proizvode plijesni iz roda Aspergillus sp. (A. flavus, A. parasiticus i A. orisae), fusariatoksinima (zearalenon i njegovi derivati) porijeklom od različitih vrsta plijesni iz roda Fusarium (F. roscum, F. sporotrichioides, F. poae, F. moniliforme i dr.) te ohratoksinima (A, B, C, D), koje proizvode plijesni Aspergillus ochraceus i roda Penicillium ( P. viridicatum). Mnogi mikotoksini imaju i antibiotski učinak, pa mogu nepovoljno djelovati na mikrobnu populaciju probavnog sustava, uzrokujući probavne poremećaje.
Mikotoksini imaju opće i specifične toksične učinke (citostatički, mutageni, kancerogeni, imunosupresivni, estrogeni, fitosenzibilizirajući) ili, pak, izrazito djeluju na pojedine organe: bubrege (nefrotoksini), jetru (hepatoksini), živce (neurotoksini), srce (kardiotoksini), probavne organe (gastrointestinalni toksini), stvaranje krvi (hematotoksini), uzrokujući neizravno i slabljenje plodnosti svinja.
Mikotoksikoze prouzročene fusariatoksinima
Postoji više vrsta gljivica roda Fusarium, a poznato je više od 20 vrsta njihovih toksina. Najvažniji su toksini F2 (zearalenum), koji prouzrokuje poremećaje u reprodukciji (neplodnost, izostanak estrusa, lažna suprasnost, rana smrtnost embrija, odgođeno prasenje, prolapsus rektuma) i T2 koji je uzrok gubitka apetita, odbijanja hrane i opadanja prirasta. Najviše štete čini hrana zaražena toksinom F2 (zearalenum) u krmača u kojih se može pojaviti višestruko uvećanje (3 – 4 puta) maternice i rodnice, te oticanje stidnice (vulve). Javlja se i poremećaj u oslobađanju jajnih stanica (ovulaciji), nidaciji i pojave cista, smanjuje se broj prasadi u leglu, javljaju se pobačaji, rađanje nakazne prasadi i ugibanje prasadi na sisi. Količine od 5 mg/dan povećavaju broj mrtvo oprasene prasadi u odraslih krmača, a doze od 100 mg/dan izazivaju trajnu neplodnost. Ako je krmača koja doji hranjena pljesnivim kukuruzom, oteklina stidnice može se javiti i u prasadi. Česta je pojava crvenila i pjega kod svinja, te odumiranje (nekroza) repa u prasadi.
Fusariatoksini uzrokuju i ispadanje debelog crijeva (prolapsus recti), a trovanje se može završiti i smrću. Nazimice su još osjetljivije od krmača. Već količine od 1 mg/dan dovodi do oticanja rodnice, a 5 – 6 mg/dan i do ostalih znakova hiperestrogenizma. Fusariatoksini mogu prouzročiti i povraćanje, upalu sluznica probavnog trakta, pojačanu žeđ, otežano disanje i smrt. Kod nerasta zearalenum utječe na kvalitetu sjemena, libido, edem prepucija i ispadanje dlake. Fumonizini se razvijaju u gljivici Fusarium moniliforme, najčešće na kukuruzu, a uzrokuju nastajanje i zadržavanje tekućine u plućima (edem pluća), što uzrokuje respiratorne probleme, cijanozu kože, žuticu, te visoki stupanj obolijevanja i smrtnosti. Trihoteceni su proizvod gljivice Fusarium graminearum i Fusarium sporotrichioides. Uglavnom su to toksini T2, DAS i DON (vomitoksin). Gljivice se razvijaju uglavnom na pšenici i kukuruzu. Toksini smanjuju uzimanje hrane kod životinja, povraćanje i prestanak uzimanja hrane.
Mikotoksikoze uzrokovane aflatoksinima
Svinje se otruju aflatoksinima najčešće preko zaraženog kukuruza i pšenice, a i preko kikirikija. Krmače koje su dobivale hranu s aflatoksinima u količini 0,45 – 1,50 mg/dan pobacile su ili im je prasad uginula u prvim danima života. Posebno su opasne aflatoksikoze uzrokovane pokvarenom sačmom kikirikija. Za otkrivanje aflatoksina služe jednodnevni pačići jer su oni najosjetljiviji. Kod njih pri korištenju zaražene hrane dolazi do masne degeneracije jetre. Razine aflatoksina do 20 ppb uzrokuju kliničke simptome, a one iznad 30 ppb uzrok su smrti. Aflatoksini usporavaju porast, slabe iskorištavanje hrane, oštećuju jetru (žutica) i slabe imunitet.
Ostali mikotoksini
Ergotoksin stvara gljivica (Claviseps purpurea) koja napada pšenicu, zob, rižu i razne trave, razvijajući u sjemenu crno tijelo – sklerocijum. Ovaj toksin uzrokuje slabiji prirast, ubrzava disanje, uzrokuje opću depresiju, agalakciju plotkinja i povećanu smrtnost prasadi. Zbog nekroze papaka, može se pojaviti šepavost. Učestale su nekroze repova i vrhova ušiju.
Preventiva i liječenje mikotoksikoza
U cilju sprječavanja razvoja plijesni, preventivne mjere su uzgoj hibrida kukuruza ranijih vegetacijskih grupa, sprječavanje zaraze hrane i razvoja plijesni (pravilno sušenje kukuruza), provjera hrane na prisutnost plijesni i mikotoksina, eventualna detoksikacija hrane (dodavanje zeolita), te pravilna opskrba svinja hranjivim tvarima, čime se smanjuju štete od trovanja. Visoke temperature ne uništavaju mikotoksine. Pranje zrnja od plijesni ne rješava unos mikotoksina. Liječenje mikotoksikoza je simptomatsko.
 koje gljivice proizvode. Bolesti prouzročene mikotoksinima su mikotoksikoze.){kind=link}