Posadili smo sjemenski krumpir “Liseta”, kalibraže 35/55, uvoz iz Nizozemske. Lijepo je startao s razvojem sve do vremena kad se već pomalo mogao vaditi kao mladi krumpir. Brzo smo primijetili da je tu i tamo počeo venuti. Izvadio sam iste te uočio plijesan na korijenu stabljike, gomolji su bili bez znakova bolesti, ukusni za konzumiranje. Iza toga svakim danom sve više ih je bolesnih, a sada su već i gomolji s flekama i gnjiloćom ispod fleka, neugodnog mirisa. Kao takvi nisu za konzumiranje.
Prilikom sadnje koristili smo peletirano stajsko gnojivo i malo drvenog pepela. Dostavljam nekoliko fotografija na kojima je vidljivo gore spomenuto stanje krumpira. S obzirom na to da je parcela na Malom Lošinju koju obrađujemo veličine oko 1000 m2, na istoj uzgajamo sve vrste povrća, no malo prostora imamo za rotaciju- plodored. Molim vas za savjet što učiniti da se ta bolest izbjegne? Što saditi u jesenskoj sjetvi na to mjesto?
ODGOVOR
Na priloženim slikama vidljiva je trulež stabljike krumpira u prizemnom i podzemnom dijelu na kojoj se razvija bijeli micelij. To upućuje na uzročnika bolesti Rhizoctonia solani koja uzrokuje “bijelu nogu” krumpira. Bolest se razvija na osjetljivim sortama krumpira kad u vrijeme klijanja, nicanja i pri početnom razvoju usjeva dominira prohladno-vlažno razdoblje. Upravo smo takve uvjete bilježili u većini hrvatskih područja tijekom 2023. godine. Ove sezone štete na gomoljima krumpira od gljive Rhizoctonia solani dojavljuju i proizvođači ranog krumpira iz Istre (što nije česti slučaj).
Prema deklaraciji proizvođača sjemena sorta krumpira Liseta je osjetljiva na plamenjaču cime i gomolja krumpira (Phytophthora), na suhu trulež gomolja (Fusarium) i običnu krastavost gomolja (Spongospora), ali pritom ne navode podatke o većoj ili manjoj osjetljivosti na “bijelu nogu” (Rhizoctonia). Nije poželjno prije sadnje krumpira koristiti organsko gnojivo (pretplatnik navodi da je koristio peletirano stajsko gnojivo i malo drvenog pepela).
“Bijela noga” uzrokuje štete na gomoljima osjetljivih sorti te na podzemnom i/ili prizemnom dijelu stabljike. Naknadno takve gomolje razaraju različiti uzročnici gnjiloće. Neophodno za razvoj “bijele noge” krumpira je prohladno-vlažno meteorološko razdoblje. U suhim i toplim uvjetima ova bolest se ne razvija. Dobro je krumpir na istu površinu saditi tek svake 3-4 godine. Pri češćem uzgoju na ekološki način može se prije sadnje krumpira zemljište i/ili sadni materijal tretirati mikrobiološkim pripravcima (npr. Trichoderma asperellum, Bacillus subtilis, Bacillus amyloliquefaciens) i na taj način smanjiti štetan utjecaj zemljišne bolesti Rhizoctonia solani. Pretplatnik može uzgajati u jesenskom uzgoju razne kupusnjače.
