Rezidba predstavlja jednu od osnovnih mjera u voćarstvu za održavanje pravilne ravnoteže između vegetativnog i generativnog rasta kod voćaka, te osiguranju dobrih uvjeta za rast i razvoj ploda. Ovaj članak će se usmjeriti na specifičnosti rezidbe lupinastih voćnih vrsta, odnosno lijeske, oraha, badema, a o rezidbi voćaka više možete pronaći u tekstu Rezidba voćaka

Kod rezidbe potrebno je razlikovati 2 različita termina, a to je rezidba za formiranje uzgojnog oblika i rezidba u rodu. Formiranje uzgojnog oblika je posebna vrsta rezidbe koja se provodi od sadnje voćke do nastanka željenog uzgojnog oblika (npr. do oko 4 – 5 godina starosti voćke nakon sadnje). Ona je iznimno bitna kako bi se osigurala što snažnija struktura voćke koja može podnijeti velika opterećenja (veliki prirodi, nanosi snijega…), te omogućiti dobre uvjete u krošnji. Nakon formiranja uzgojnog oblika slijedi rezidba u rodu.

Rezidba u rodu

Rezidba u rodu zapravo se temelji na održavanju postojećeg uzgojnog oblika. Pravilnom rezidbom onemogućuje se ogoljivanje grana i seljenje rodne površine na rub krošnje.

""

Rezidba oraha

Orah je jednodomna voćna vrsta, muški i ženski cvjetovi su prostorno razdvojeni, ali se nalaze na istom stablu, odnosno na istom izbojku. Kod oraha muški se cvjetovi, koji su grupirani u cvatove – rese, razvijaju iz postranih pupova jednogodišnjih izbojka. Ti bočni pupovi su sitni, ponekad u seriji – jedan nad drugim. Na vrhu jednogodišnjeg izbojka, iz mješovitog pupa nastaje mladica na vrhu koje se razvije obično od 1 do 3 ženska cvijeta.

Pupovi iz kojih će se razviti muški cvatovi razlikuju se po mnogobrojnim ljuskicama koje su vidljive golim okom. Mješoviti pupovi se diferenciraju tijekom lipnja i srpnja prethodne godine, a cvjetni se počinju formirati ranije od mješovitih. Obično u prvom dijelu lipnja prethodne godine. Suprotno uvriježenom mišljenju, orah je svakako potrebno orezivati ako se želi postići zadovoljavajući i redoviti prirod, te vegetativni prirast.

Zelena rezidba se izvodi kad izbojci dosegnu dužinu od 30 do 40 cm, u prvoj polovici lipnja. Ako se obavi kasnije, u drugoj polovici vegetacije, može doći do produženja vegetacije i nedovoljnog sazrijevanja izbojaka.

Budući da je krošnja oraha rijetka, rezidba oraha u rodu sastoji se od umjerene rezidbe svake 2-3 godine. Ne računajući na minimalne nužne zahvate svake godine. Kod oraha rodnost ovisi o nastanku novih izbojaka. Stoga, ako se zabilježi smanjenje rodnosti, rezidbom je potrebno osigurati nastajanje dovoljnog broja izbojaka. Također rezidbom treba omogućiti i bolju osvijetljenost krošnje, o čemu također ovisi zametanje generativnih pupova.

Stoga je potrebno osigurati razmak primarnih grana u sredini krošnje od 70 do 90 cm i uklanjati vodopije i izbojke koji okomito rastu u unutrašnjosti krošnje. Ako je moguće, navedeno je poželjno ukloniti zelenom rezidbom. Također potrebno je ukloniti slabo drvo u sredini krošnje, ali ne svo. Često, rese koje se kasnije razvijaju nastaju na slabom drvetu, a te rese mogu oprašiti cvjetove koje kasno cvatu.

Kako spriječiti seljenje rodne površine i ogoljivanje?

Drugi jako važan čimbenik na koji treba paziti pri rezidbi je spriječavanje seljenja rodne površne u gornji dio krošnje. Na vrhu krošnje potrebno je prorijediti grane (spuštanje na drugi, niži izbojak) kako bi se spriječilo seljenje rodne površine.

Orah je sklon ogoljivanju grana, odnosno prijenosu vegetacije na vršni dio izbojka, što se rezidbom mora spriječiti. Kod mlađih stabala izbojci u jednoj vegetaciji mogu izrasti i više od 1 m. Na takvim izbojcima naredne godine se iz vršnog dijela razvije nekoliko jače razvi – jenih izbojaka. Ispod njih je par manje bujnih, a na donjem dijelu pupovi ostaju u latentnom stanju, što dovodi do ogoljivanja.

Kako bi se navedeno spriječilo izbojak je potrebno skratiti na dužinu koja je u skladu s cjelokupnom arhitekturom krošnje stabla. Kod stabala u rodu i starijih stabala, s obzirom na navedeni problem, rezidbom se uklanja određeni broj starijih ogoljelih grana, neke se grančice skraćuju do osnovne, a druge se skraćuju do drugog nižeg izbojka. Osim svega gore navedenoga, već sama pravilno izvedena rezidba utječe na smanjenje ogoljivanja.

Ako voćke oraha previše izrastu u visinu, potrebno ih je spustiti na željenu visinu. Potrebno je ukloniti preniske grane koje ometaju kultivaciju. Potrebno je ukloniti sve polomljene, osušene, oštećene ili bolesne grane tako da rez bude od 20 do 30 cm u zdravi dio izbojka.

Jednogodišnje grančice koje su na periferiji krošnje u starijih stabala se ne orezuju jer su nositelji roda. Treba izbjegavati jaku tj. kratku rezidbu kad su stabla oraha bujna; dok na slabo bujnim stablima pozitivno utječe na povećanje vitalnosti (bujnosti) i redovitu rodnost. Duga rezidba bujnih stabala smanjuje bujnost i ubrzava stupanje u rod; a slabo bujnih stabala smanjuje bujnost i vodi iscrpljivanju i slabljenju vitalnosti.

Cijepljene sadnice oraha možete nabaviti u vrtnom centru DRIJEN:

""
Prethodni članakProblemi s plamenjačom na krastavcima kornišonima
Sljedeći članakBob u vrtu – izvor bjelančevina u proljeće
Marko Vuković, mag.ing.agr.
Asistent na zavodu za voćarstvo Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: učinak agroekoloških čimbenika na kakvoću voća, introdukcija manje poznatih voćnih vrsta, podloge voćaka i lupinasto voće. Pred diplomski studij, usmjerenje hortikultura, je završio na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu 2013. godine na temu „Djelovanje podloga na kakvoću plodova voćaka“. Diplomirao je na istoj znanstvenoj ustanovi 2015. godine, usmjerenje voćarstvo, na temu: „Vegetativni i generativni rast i kakvoća ploda crne bazge (Sambucus nigra L.)“. Trenutno je zaposlen kao asistent na zavodu za voćarstvo Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu gdje sudjeluje u provedbi europskog projekta na temu nisko pesticidne, održive proizvodnje voća. Znanstveni interesi su: učinak agroekoloških čimbenika na kakvoću voća, introdukcija manje poznatih voćnih vrsta, podloge voćaka i lupinasto voće.