Protekle je zime 2023./24. najniža temperatura u najsjevernijem hrvatskom gradu (Mursko Središće) zabilježena tijekom mjeseca siječnja iznosila “samo” -11,7°C! Zbog sve manje hladnih zima sve je više pepelnica u hortikulturnim nasadima i usjevima. Pepelnica jabuka (Podosphaera leucotricha) je tipičan primjer bolesti u sve značajnom porastu štetnosti.

Poznato je da niske zimske temperature (-16°C i niže) značajno umanjuju “prezimljenje” uzročnika biljnih bolesti iz skupine pepelnica (Erysiphe, Podosphaera), koje se kao vegetativni micelij održavaju u inficiranim pupovima. Svi travanjski dani tijekom prve polovice mjeseca u središnjem dijelu Međimurja uz riječnu dolinu imali su najviše temperature zraka u rasponu 18,1°-30,5°C; pa je uz visoku vlažnost zraka pepelnica uništila već četvrtinu lišća na osjetljivoj i nezaštićenoj sorti jabuka (npr. Idared).

Ekonomski najštetnija bolest jabuka

Nakon uzročnika krastavosti (Venturia inaequalis) i smeđe truleži plodova (Monilinia spp.), u područjima gdje nije proširena niti udomaćena bakterijska palež jabučastog voća (Erwinia amyloflora), pepelnica je ekonomski najštetnija bolest jabuka (Podosphaera leucotricha). Ponekad može čak napasti neke sorte krušaka, a iznimno i dunju.

Višegodišnja prisutnost pepelnice u voćnjaku se prepoznaje po stablima “rijetke” krošnje s puno mladica pokrivenih pepeljasto-bijelom prevlakom s obiju strana lišća. Ona predstavlja brojne infektivne konidije (oidije) za sekundarno (epidemijsko) širenje bolesti (potresanjem inficiranih izbojaka konidije pepelnice se osipaju poput pepela). Pepeljasta prevlaka se razvija na svim zelenim organima voćke.

Ova bolest prezimljuje u zaraženim, najčešće vršnim, lisnim i cvjetnim pupovima na jednogodišnjim mladicama. Pupanjem voćaka istovremeno se aktivira pepelnica jabuke, pa potpuno prekriva najmlađe inficirane vegetativne i generativne organe. Takvi biljni dijelovi ne asimiliraju (ne proizvode biljnu hranu). Dodatno im rast i razvoj pogoršava gljivica vlastitom ishranom iz površinskih (epidermalnih) biljnih staničja.

Stoga se iz zaraženih pupova mladice slabije razvijaju, kraćih su među-koljenca, s nekoliko otvrdnulih, polusuhih, izduženih (ili “vrbolikih”) listova, zaostalih u rozeti na vrhu. Preostalo se starije ili donje lišće sustavno zaraženog izbojka osuši i otpada. Listovi su deformirani, uži od zdravih ili uvijeni u lijevak. Cvjetovi koji su se razvili iz zaraženog cvjetnog pupa su zelenkaste boje, a lapovi su pepeljasti. Latice cvjetova su uske i sitnije, te do izražaja dolaze tučak i prašnici. Vrlo često su svi cvjetovi u jednom cvatu zaraženi i sterilni, pa ne daju urod. Ovako opisanu sliku bolesti sigurno možemo vidjeti na osjetljivim sortama jabuke (npr. Idared, Jonathan, Vista Bella, Jerseymac, Julyred, Boskop, Grenny Smith, Elstar, Gala, Jonagold, Breaburn, Pink Lady i dr.).

Na plodovima mrežasta oštećenja

Na plodovima osjetljivih sorata (npr. Idared, Jonathan) dolazi do razvoja mrežastog oštećenja crveno-smeđe boje. Mrežica je utisnuta u površinsko staničje ploda jabuke (epidermu), a posljedica je odumiranje staničnih stjenki ili membrana. Pepelnicom zaraženi plodovi su slabije kakvoće i izgleda, što umanjuje njihovu tržnu vrijednost.

foto: ipmimages.org

Zaraženi pupovi

Infekcija pupova u povoljnim uvjetima nastaje tijekom njihova zametanja i početne diferencijacije. Unutar pupova gljiva se “smjesti” između zametaka organa. Zaraženi pupovi su tanji, mekaniji, otvoreniji na vrhu sa stršećim unutrašnjim listićima. Uzročnik bolesti je u pupu može izdržati niske zimske temperature do -20ºC. U razvojnom stadiju otvaranja pupova, gljiva je već počela formirati konidije (oidije). Zato u nasadu prije cvatnje treba započeti mjerama zaštite. Dnevne temperature zraka 20° do 30ºC, prosječna relativna vlažnost zraka 60 ili više %, manje od 50 mm oborina tijekom mjesec dana, noćne temperature 12-16ºC i lagana ljetna zračna strujanja koja raznose konidije pepelnice, najvažniji su meteorološki čimbenici koji pogoduju ekspanziji bolesti u voćnjacima.

Rezidba, gnojidba i sustav uzgoja, pri čemu izbjegavamo prikraćivanje izdanaka, također pogoduju jačoj pojavi pepelnice. Dominantna sorta jabuke u plantažnim nasadima Idared je poznata po većoj osjetljivosti na zarazu pepelnicom. Kako razvojni ciklus pepelnice jabuke tijekom vegetacije nije značajno ovisan o oborinama (kao npr. krastavost, smeđa trulež, bakterijska palež, gorka trulež), intenzitet bolesti u velikom dijelu određuje potencijal prezimljenja i većinom ostaje nepoznat do kretanja vegetacije. Također je nemoguće samo jednim kemijskim tretiranjem “iskorijeniti” pepelnicu iz nasada jabuka.

Važniji razlozi širenja pepelnice u suvremenim nasadima jabuke od početka novog milenija

  • Globalnom promjenom klime zime postaju sve manje hladne (sve je manji broj dana s temperaturama nižim od -16°C, kada je vjerojatnost da prezimljujuća pepelnica u pupovima “smrzne”), a ljeta postaju sve više vlažna i sparna (u srpnju i kolovozu zadnjih 10-ak godina bilježimo iznadprosječne oborine, pa su ta dva mjeseca iznadprosječno topla i sparna);
  • U hrvatskom sortimentu jabuka dominiraju Idared, Jonagold, Gala i Elstar (46,14 %), sorte osjetljive na napad pepelnice;
  • U razdoblju kad započinje diferencijacija (zametanje) novih pupova na dvogodišnjem drvu (u prvim danima lipnja) ili čak dva mjeseca kasnije na jednogodišnjim mladicama u našoj zemlji više nemamo za primjenu nekoliko pojedinačnih pripravaka protiv pepelnice koje smo koristili sredinom 1990-tih (npr. Pallitop WP) ili početkom novog milenija (npr. Bayleton Spacijal WP). Sumporni pripravci primijenjeni početkom ili sredinom ljeta u povećanim razmacima (12-14 dana) ne daju učinkovitu zaštitu od pepelnice koje se “uvlači” na prezimljenje u pupove;
  • Na pepelnicu učinkovitiji – “antisporulantni” organski pripravak bupirimat (Nimrod EC) ne može se koristiti u cvatnji i nakon cvatnje jabuka zbog negativnog utjecaja na pčele, klijavost polena i neželjenu “mrežavost” plodova jabuke;
  • Primjena nekih “blagih” i “kozmetički” prihvatljivih organskih fungicida (npr. kaptan) radi suzbijanja krastavosti i skladišnih bolesti jabuka pospješuje razvoju pepelnice;
  • Potpuna nedjelotvornost na pepelnicu jabuke fungicida iz skupine anilino-pirimidina (pirimetanil, ciprodinil), te sve slabija djelotvornost zadnjih sezona IBE (triazola) i strobilurina;
  • Nedovoljno ili prekasno mehaničko uklanjanje zaraženih mladica i cvjetnih organa.

Preporuke voćarima

Voćarima preporučujemo redovito pregledavanje zdravstvenog stanja nasada, rezidbom tijekom cijele godine uklanjati zaražene izbojke (iznijeti ih iz voćnjaka i spaliti), a u rokovima suzbijanja krastavosti jabuke i ostalih štetnih organizama koristiti fungicide koji pokazuju dobru učinkovitost na pepelnicu.

U nasadima jabuke tijekom godine protiv pepelnice preporučujemo u više navrata  koristiti fungicide različitih kemijskih skupina i načina djelovanja prema tablici ispod.

Novija skupina anilino-pirimidina koje koristimo protiv uzročnika krastavosti pri nižim temperaturama od 10ºC (npr. pirimetanil, ciprodinil) nisu djelotvorni na pepelnicu jabuka. Pokusima je posljednjih sezona na pepelnicu jabuke potvrđena najbolja učinkovitost SDHI-skupine fungicida, te nekih kombiniranih pripravaka (vidi tablicu).

Različite skupine fungicida za suzbijanje pepelnice jabuka u našoj zemlji

SkupinaDjelatne tvariPripravci*Ograničenja
nepoznato djelovanjeciflufenamidCyflamid EWK=14 dana (2x)
strobilurinitrifloksistrobinNativo WGK=14 dana(**3x)
inhibotori disanjaboskalid***Bellis DFK=7-14 dana (2x)
  IBEdifenkonazolScore, Difcor ECK=35 dana (**4x)
penkonazolTopas ECK=14 dana (**4x)
Mefentriflukonazol                                          Revyona SCK=28 dana (**2x)
tetrakonazolDomark MEK=14 dana (**3x)
SDHIfluopiramLuna ExperienceK=14 dana (2x)
fluksapiroksadSercadis SCK=35 dana (3x)
****ostale tvarikalij-bikarbonatArmicarb0,3 % + sumpor 0,2 %
glinica i ekstraktiMyco-sin0,5 % + sumpor 0,2 %
*ograničenja uključuju karencu i najveći broj primjena tijekom sezone u kulturi
**strobilurine i IBE sve zajedno kao kemijske grupe ne bi smjeli koristiti više od 20 % ukupnih aplikacija (opasnost od rezistentnosti ili otpornosti uzročnika pepelnice)
***Bellis je kombinirani pripravak koji uključuje uz boskalid i piraklostrobin, te ima dvije propisane karence (jabuka za svježu potrošnju i jabuka za hladnjaču)
****ostale tvari dopuštene u ekološkoj proizvodnji

Poljskim mikro-pokusima u Međimurju zadnjih je godina potvrđeno da primjena kalijevih-fosfonata (npr. u pripravku Delan Pro SC) smanjuje napad pepelnica u hortikulturi, a također mikrobiološki pripravci koji sadrže Bacillus subtilis umanjuju pojavu i razvoj pepelnice (npr. “Extrasol”, “Biolife” i slično) (prikladni su za ekološku proizvodnju).

Tijekom travnja i svibnja mehaničko uklanjanje zaraženih dijelova

U zaštitama nakon cvatnje sumporni se pripravci preporučuju samo u količinama do 2-3 kg/ha zbog negativnog utjecaja povišenih količina na korisne grinje (Typhlodromus). Tijekom travnja i prve polovice svibnja (ali i tijekom ljeta) uvijek je poželjno mehanički (rezom) ukloniti pepelnicom zaražene cvjetne organe i mladice; naročito u manjim nasadima i pojedinačnim stablima jabuke uz okućnice i/ili vikendice. Na taj se način sprječava sekundarno širenje bolesti prije početka zametanja pupova za narednu sezonu.

Tipični znakovi pepelnice na lisnim i cvjetnim organima (slika lijevo početkom travnja 2024. iz vršnih pupova, te slike u sredini i desno: sekundarno širenje desetak dana kasnije). Snimio M.Šubić.

Prethodni članakBrđanka – čuva srce
Sljedeći članakObjavljen pravilnik za potpore sektoru stočarstva zbog narušenog proizvodnog potencijala
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.