Nakon katastrofalnih šteta u 2016. i 2017. godini zbog pojave kasnog mraza u travnju, smrzavanja plodova i potpunog gubitka uroda voća, nanovo. U 2018. godini brojni voćari suočeni su s pojavom šteta u svojim voćnjacima uslijed sušenja stabala jabuke, marelice i gubitka uroda.

Ima nasada jabuke u kojima se potpuno osušilo ili pokazuju simptome slabog tjeranja vegetacije i gubitka turgora voćke i više od 50% stabala u nasadu.

Najveće štete u središnjoj Hrvatskoj

Stradali su i cvjetni pupovi marelica i šljive, a u mlađim nasadima potpuno su se osušila pojedina stabla ili pojedine grane u krošnji marelica uslijed niskih temperatura u veljači koje su se spustile i do – 20°C. Najveće štete sušenja stabla jabuke zabilježena su u središnjoj Hrvatskoj. Cvjetni pupovi marelice stradali su na području čitavog kontinentalnog dijela Hrvatske te šljiva u županijama istočne Hrvatske. Iznad prosječno visoke temperature u prosincu prošle godine i siječnju ove godine su pogodovale ranijem kretanju sokova kod marelice što je dodatno doprinijelo smrzavanju cvjetnih pupova i smrzavanju stabala ove voćne vrste uslijed ekstremno niskih temperatura u veljači.

Uzročnici – Phytoftora vrste

Uzročnici vlažne truleži korijenova vrata i korijena su Phytophthora vrste, najpoznatija je Phytophthora cactorum. Vrste roda Phytophthora koje napadaju jabuku ili krušku su prisutne i proširene u mnogim tlima. Mogu preživjeti u tlu bez domaćina i nekoliko godina uz uvjet da imaju dovoljno vode za svoju reprodukciju. Uzročnici vlažne truleži korijenova vrata su učestali u voćnjacima koji su posađeni na težim, slabo vodopropusnim tlima ili na položajima koji imaju mikro depresije u kojima se skuplja i zadržava voda. Epidemija ove bolesti se pojavljuje u godinama kad su učestale i količinski obilne oborine u kasnu jesen, zimu i rano proljeće.

Takvi uvjeti su bili prisutni tijekom kasne jeseni i dijela zime prošle godine nastavno na zimske mjesece u ovoj godini. Izuzevši rano proljeće koje je bilo sušno. Samoozdravljenje zaraženih stabala je rijetko i moguće je samo kada je napadnut korijen voćke koji ima sposobnost da se regenerira. To kad nastanu uvjeti koji su nepovoljni za razvoj bolesti. U slučaju zaraze korijenovog vrata bolest može u kratkom vremenu pod povoljnim uvjetima jako oštetiti stablo i mogućnost samoozdravljenja napadnutih stabala je mala.

Za vrijeme razdoblja s visokim ili niskim temperaturama Phytophthora se ne razvija i simptomi bolesti ne postaju jače izraženiji. U zaraženim stablima ovom Phytophthorom dolazi do anaerobnih procesa za koje je svojstveno da ispuštaju miris etilnog alkohola. On privlači potkornjake koji napadaju uglavnom ta stabla. Voćari koji imaju u voćnjacima pojavu sušenja stabala jabuke mogu pregledom debla i grana vidjeti finu piljevinu koja izlazi iz sitnih rupica. Ako razrežu deblo ili granu u galerijama u izbušenim hodnicima mogu naći ličinke i odrasle potkornjake. Pokazalo se da su sorte Gala, Fuji i Idared izrazito osjetljive na napad Phytophthora.

""

Pojava sušenja stabala jabuke je uglavnom ograničena na nasade koji su podignuti na strukturno težim, slabo propusnim tlima na kojima dolazi do dugotrajnijeg sadržavanja površinskih voda ili je podignuta razina podzemnih voda tako da je korijen i korijenov vrat voćke bio dugo izložen prekomjernoj vlazi i nepovoljnom vodo-zračnom režimu u tlu. Učestale i količinski obilne oborine u kasnu jesen i zimskim mjesecima (kiša i u veljači snijeg) stvorile su uvijete u tlu za infekciju patogenim pseudogljivičnim bolestima uzročnicima truleži korijena i korijenova vrata.

Oslabljena stabla napadaju potkornjaci

Stabla u kojima je smanjeno kolanje sokova u pravilu napadaju potkornjaci (Scolytidae). Najčešće se radi o voćnom sipcu (Xyleborus dispar). To je mali kukac crne boje koji ima smeđa ticala i noge, veličine mužjaka 2 mm, a ženke 3-4 mm. Polifagna je vrsta koja preferira jezgričave i koštičave voćke kao i različite vrste šumskog drveća. Ima jednu generaciju godišnje. Ženke lete u proljeće kad se nakon oplodnje ubušuju u deblo i grane. Uglavnom u stabla u kojima je kolanje sokova oslabljeno.

To su uglavnom stabla koja su doživjela neki stres uslijed smrzavanja, suše, mehaničkog oštećenja ili kao što je to slučaj ove godine. Od prekomjerne vlage tijekom kasne jeseni i zime, što je pogodovalo razvoju Phytophthore koja je najvjerojatnije zarazila brojna stabla jabuke. U izbušenim hodnicima ženke odlažu jaja iz kojih se nakon nekoliko dana razviju ličinke. Čiji razvoj do odraslih potkornjaka traje 4-6 tjedana. Ličinke ne buše dalje hodnik, nego se hrane micelijem ksilofagne gljive iz roda Ambrosia. Čije spore je u hodnike u debla stabla unijela ženka potkornjaka.

Ova gljiva izlučuje toksine koji ubrzavaju propadanje i sušenje stabla. Stadij kukuljice traje u prosjeku 10-15 dana. Odrasli potkornjaci ostaju u galerijama u izbušenim hodnicima u stablu za vrijeme ljeta, jeseni i zime. Iduće proljeće od sredine ožujka pa do početka svibnja oni izlijeću iz izbušenih hodnika kroz rupicu. Izlijeću kad se dnevne temperature kreću od 14-20 °C.

Kako spriječiti i izbjeći štete od bolesti?

Za sprječavanje i izbjegavanje šteta sušenja stabala jabuka nastalih uslijed prekomjerne vlage u tlu i zaraze korijena i korijenovog vrata patogenim pseudogljivama iz roda Phytophtora ključna je uspostava povoljnog vodnog režima. Također, optimalno gospodarenje vodom u tlu. To znači da je od iznimne važnosti da prilikom planiranja sadnje voćnjaka i drugih višegodišnjih kultura treba izabrati pogodne položaje i tlo. Ako je tlo i strukturno teže treba prije sadnje obaviti melioriranje izradom drenaža. Pojava sušenja stabala jabuke uslijed sadržavanja vode oko stabla i njihove zaraze Phytophthorom nije nova. Već je poznata pojedinim voćarima iz prijašnjih godina kad su bili isti uvjeti kao i ove godine. Bilo je i pokušaja rezanja napadnutih stabala iznad mjesta cijepljenja. S namjerom da oslabljena voćka istjera novi zdravi izboj za formiranje novog stabla.

""

Voćari koji ove godine imaju sušenje trebaju izvaditi i spaliti suha i oslabljena stabla pogotovo ako su napadnuta potkornjacima. Iduće godine na upražnjena mjesta mogu ponovo posaditi zdrave sadnice jabuke. Treba ih posaditi na prethodno napravljene humke tako da ih se zaštiti od suviška vode u narednim godinama. Sadnice treba posaditi ne preduboko što je moguće pliće na dubinu kako su bile posađene u rasadniku.

Ta mjera nije polučila značajnije obnavljanje zaraženih i oslabljenih stabala jer malo njih je potjeralo novi izboj. Preporučujemo voćarima da tijekom svibnja i lipnja izvade suha stabla i stabla u kojima je slabiji turgor. To lako prepoznaju po sitnom lišću i prestanku rasta izboja. S obzirom na to da su ta stabla sekundarno napadnuta i potkornjakom potrebno ih je spaliti. Idućeg proljeća već u ožujku preporučujemo voćarima da u nasade objese lovke s 50% etilnim alkoholom.

Za lovke mogu poslužiti i plastične litrene boce s izrezanim otvorom sa strane u koje se nalije 50% etilni alkohol. Lovke se objese u krošnju stabla na visinu 1 m. Crvene ljepljive ploče također privlače ovog potkornjaka. Navedene metode se koriste za praćenje pojave potkornjaka, ali i za smanjenje njegove brojnosti. Ako postavimo veći broj ploča i lovki s etilnim alkoholom u nasad jabuke. Korištenjem insekticida za suzbijanje drugih štetnika jabuke kao što je jabučni cvjetar, razne gusjenice, lisne uši, lisne buhe i lisni mineri, koji se pojavljuju prije i nakon cvatnje jabuke, sasvim sigurno smanjuju brojnost populacije ovog potkornjaka. Voćarima koji imaju postavljene sustave za navodnjavanje“ kap po kap“ preporučujemo da na mjestima na kojima su bila zaražena stabla ne puštaju vodu. Odnosno da se smanji količina vode ili da se daje u manjim obrocima.

Prethodni članakZaustavimo širenje Zlatne žutice vinove loze- upute vinogradarima
Sljedeći članakVlada odobrila novih 500 dozvola za sezonsko zapošjavanje stranaca u poljoprivredi i šumarstvu
dr. sc. Željko Budinšćak
Rođen je 1962. godine. Fakultet poljoprivrednih znanosti – smjer voćar, vinogradar, vinar završava 1987. U lipnju 1988. godine zapošljava se u Institut za zaštitu bilja, a od 2009. zaposlenik je u Hrvatskom centru za poljoprivredu, hranu i selo – Zavod za zaštitu bilja. Doktorsku disertaciju „Vektori fitoplazmi voćaka i vinove loze u Republici Hrvatskoj“ obranio je 2008. Specijalist je za štetnike voćaka i vinove loze. rođen je u seljačkoj obitelji 9. listopada 1962. godine u Malunju, Jastrebarsko. Po nacionalnosti je Hrvat. Oženjen i otac je dvoje djece. Osnovnu školu završio je u Jastrebarskom, a srednju poljoprivrednu školu u Zagrebu. Fakultet poljoprivrednih znanosti – smjer voćar, vinogradar, vinar, upisuje 1981. godine u Zagrebu. Diplomirao je 1987. godine. U lipnju 1988. godine zapošljava se u Institut za zaštitu bilja, a od 2009. zaposlenik je u Hrvatskom centru za poljoprivredu, hranu i selo – Zavod za zaštitu bilja. Akademske godine 1987./88. upisuje poslijediplomski studij zaštite bilja na Fakultetu poljoprivrednih znanosti u Zagrebu. Magistarski rad „Štetnici pupova, listova i kožice plodova iz porodica Tortricidae, Geometridae i Noctuidae (Lepidoptera) na jabuci“ obranio je 1993. Tijekom 2005. upisuje doktorski studij znanstvene grane fitomedicina iz biotehničkog područja, znanstvenog polja agronomije na Poljoprivrednom fakultetu Sveučilišta J. J. Strossmamayera u Osijeku. Doktorsku disertaciju „Vektori fitoplazmi voćaka i vinove loze u Republici Hrvatskoj“ obranio je 2008. Specijalist je za štetnike voćaka i vinove loze.