Šturci (popci) su porodica kukaca iz reda ravnokrilaca. Ljudi ih uglavnom ne smatraju štetnima za biljke već ih prepoznaju kao kukce koji se lijepo glasaju, pa ih iz toga razloga, u zemljama Dalekog istoka drže kao kućne ljubimce.

U zadnjih nekoliko godina pojedine vrste šturaka registrirane su za ljudsku prehranu, a služe i kao sirovina za stočnu hranu.

Specifično glasanje šturaka

Kod većine vrsta glasaju se mužjaci. Zvuk nastaje trenjem vrha krila o hitinsku spiralu koja se nalazi pri bazi krila što se naziva stridulacija. Zanimljivo je kako svaka vrsta šturaka ima specifično glasanje. Poznata su četiri tipa glasanja: glasanje kojim mužjak doziva ženke i odbija druge mužjake, glasanje kojim se mužjak udvara ženki, agresivno glasanje u blizini drugih mužjaka i kopulacijsko glasanje nakon uspješnog parenja. Broj stridulacija u minuti ovisi o vrsti, ali i o okolišnim čimbenicima jer je broj stridulacije u jedinici vremena veći što je temperatura viša.

Različite vrste šturaka

Različite vrste šturaka rasprostranjene su diljem Europe osim na krajnjem sjeveru kontinenta. Najčešće vrste šturaka, koje se pojavljuju u našoj zemlji, su stepski, poljski i cvjetni šturak. Stepski i poljski šturak su crne ili tamnosmeđe boje. Stepski šturak dug je 15 – 20 mm, a poljski 20 – 30 mm. Cvjetni šturak ima usko, plosnato tijelo, slamnate boje i dug je 15 – 25 mm. Karakteriziraju ih duže stražnje noge pomoću kojih skaču, a većina vrsta ima i dobro razvijena krila. Ličinke su izgledom slične odraslim oblicima, ali su manje.

Šturci su vrlo polifagni – hrane se velikim brojem biljnih vrsta. Najčešće štete čine na šećernoj repi, suncokretu, malini, breskvi, vinovoj lozi, lijeski, ruži itd. U slučaju velike brojnosti mogu oštetiti povrće (najčešće rajčicu i tikvenjače), cvijeće i ukrasno bilje. Štetu čine ličinke i odrasli oblici hraneći se dijelovima cvijeta što uzrokuje lošije ili nepotpuno oprašivanje, a hranjenjem na plodovima uzrokuju oštećenja ili ostavljaju tragove izmeta pri čemu takvi plodovi gube tržišnu vrijednost. Najveće i najopasnije štete čine na mladim, tek izniklim biljkama, što dovodi do potpunog uništenja usjeva ili rasada. Šturci mogu činiti štete i na odjeći od vune, pamuka, svile, sintetičkih materijala, krzna te na tepisima unutar kućanstva.

Nedostatak prirodnih neprijatelja

Ženke šturaka, uz pomoć leglice, odlažu jaja u određeni supstrat, a obično u tlo. Iz jaja izlaze ličinke koje se presvlače osam do 10 puta u razdoblju od dva do tri mjeseca, ovisno o vrsti i klimatskim uvjetima, prije nego što presvuku do odraslog oblika. Godišnje imaju jednu generaciju. Šturci mogu prezimjeti kao jaja ili ličinke (uglavnom u tlu na dubini od 15 cm). Odrasli se uglavnom javljaju u proljeće i rano ljeto. Posljednjih godina, u velikoj brojnosti, prisutni su tijekom kolovoza i rujna. Kao uzroci prekomjerne brojnosti smatraju se razdoblja dugotrajno suhog vremena u proljeće i rano ljeto praćena kišnim razdobljima tijekom srpnja i kolovoza. Osim toga, obilje dostupne hrane te bujna vegetacija, koja im služi kao sklonište, kao i nedostatak prirodnih neprijatelja utječu na pojavu šturaka u velikom broju.

Šturci su uglavnom aktivni tijekom noćnih sati. Tijekom dana skrivaju se na tamnim i vlažnim mjestima ispod različitih barijera koje ih štite od prirodnih neprijatelja i nepovoljnih klimatskih prilika pa uklanjanje takvih prepreka (cigle, kamenje, drvo ili drugog otpada) pomaže u smanjenju brojnosti. Izvore hrane (pr. kompost, kante s biootpadom), koliko je god moguće, treba svesti na najmanju moguću mjeru. S obzirom da šturci, u slučaju velike brojnosti, mogu ulaziti u kuće i stanove te na taj način ometati ljude u svakodnevnim aktivnostima potrebno je zatvoriti pukotine kroz koje bi mogli proći u stambeni prostor te osigurati prikladno brtvljenje prozora i vrata. Kao preventivna mjera unutar kućanstva najvažnije je održavati higijenu prostora. Svako korištenje usisavača pomaže u skupljanju određenih razvojnih stadija šturaka. U slučaju ulaska šturaka u kućanstvo može se koristiti ljepilo za glodavce. Ono se nanese na drvenu ili kartonsku ploču te se nasipa kukuruzno brašno. Takvi mamci se postave uz rubove zidova, a šturci će se, slijedeći miris hrane, zalijepiti na ljepilo.

Ekološke prihvatljive mjere

S obzirom da od kemijskih pripravaka, na području Hrvatske, niti jedno sredstvo nema dozvolu za suzbijanje šturaka u poljoprivrednim kulturama, postoji veći broj drugih, ekološki prihvatljivijih, mjera uz pomoću kojih se mogu spriječiti štete od šturaka. Pojedinačne mjere, primijenjene samostalno, nisu učinkovite te se sve dostupne mjere moraju primjenjivati zajedno kako bi se polučio uspjeh.

S obzirom da šturci provode svoj životni vijek u tlu, svaka mjera „okretanja“ tla (npr. oranje) smanjuje njihovu brojnost pri čemu su na površini tla izloženi i prirodnim neprijateljima (ptice, ježevi, psi, mačke). U svrhu očuvanja i privlačenja predatora, mogu se postaviti hranilice koje će privući i zadržati veći broj ptica na određenom području. Kako bi se privukao veći broj šturaka na jedno mjesto, mogu se izraditi tzv. „slatke zamke“ koristeći smjesu melase ili šećera i vode (3 – 4 žlice u pola litre vode) koja djeluje kao atraktant.

Što sijati i saditi kako bi odbili šturke?

Uz glavne usjeve preporuča se i sjetva biljaka koje odbijaju šturke kao što su češnjak, batat, grah, grašak i druge leguminoze. Izravno tretiranje šturaka dijatomejskom zemljom isušuje njihovo tijelo i uzrokuje smrtnost. Prema nekim istraživanjima „uradi sam“ insekticid od koprive i bijeloga luka ima određeno djelovanje na mortalitet šturaka. S obzirom da se radi o botaničkom pripravku, potrebno ga je češće primjenjivati. Pojedina istraživanja potvrđuju vrlo visoku učinkovitost entomopatogenih nematoda iz rodova Heterorhabditis i Steinernema na odrasle oblike šturaka iz roda Gryllus.

Prethodni članakNavodnjavanje ukrasnih travnjaka
Sljedeći članakInovacije u uzgoju lubina i komarče u nas
dr. sc. Ivan Juran
Poslijedoktorant na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: integrirana zaštita uljane repice od štetnika, rezistentnost štetnika uljane repice na insekticide, prirodni neprijatelji štetnika uljane repice. Rođen je 27. kolovoza 1983. u Zagrebu. Osnovnu školu Josipa Kozarca završio je u Lipovljanima, a opću gimnaziju Tina Ujevića u Kutini. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je u prosincu 2008., a od 2009. godine radi kao asistent na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju. Na preddiplomskom studiju sudjeluje u nastavi iz predmeta Opća entomologija, Sistematska poljoprivredna entomologija, Zaštita povrća i ukrasnog bilja od štetočinja, Ekologija štetnih organizama i načela prognoze u zaštiti bilja i Aplikacija pesticida, a na diplomskom studiju iz modula Forenzična entomologija. Suradnik je na projektima „Integrirana zaštita uljane repice za proizvodnju biodizela od štetnika“ Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, „Rezistentnost repičinog sjajnika na piretroide u Hrvatskoj i novi pristup suzbijanju“ Ministarstva poljoprivrede i „Unaprjeđenja u tehnologiji proizvodnje šećerne repe sukladno načelima integrirane zaštite od štetnika“ Hrvatske zaklade za znanost. Suradnik je na IPA projektu „Enhancement of collaboration between science, industry and farmers: Technology transfer for integrated pest management (IPM) in sugar beet as the way to improve farmer's income and reduce pesticide use“ te međunarodnom europskom SEE-ERA-PLUS projektu „Impact of oilseed rape production on functional biodiversity of predators and decomposers including means for their conservation and improvement in Croatia, Germany and Serbia“. Poslijediplomski doktorski studij „Poljoprivredne znanosti“ upisao je akademske godine 2009./10. na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorsku disertaciju naslova „Velika (Ceutorhynchus napi Gyllenhal, 1837) i mala (Ceutorhynchus pallidactylus Marsham, 1802) repičina pipa – biologija, ekologija i suzbijanje“ obranio je 25. svibnja 2015. na matičnom fakultetu. Bio je mentor jednog završnog rada i neposredni voditelj 10 završnih i četiri diplomska rada. Autor je ili koautor dva A1 znanstvena rada i 12 radova objavljenih u A2 časopisima. Sudjelovao je na sedam međunarodnih znanstvenih skupova i na dva domaća stručna skupa. Znanstveno se usavršavao na Sveučilištu Aldo Moro u Bariju, Italija tijekom 2012. te na institutu Rothamsted Research u Velikoj Britaniji od ožujka do lipnja 2014. godine. Dobitnik je jednokratne potpore Zaklade Agronomskog fakulteta i nagrade IOBC radne grupe „Integrated control in oilseed crops“ za istraživanje i znanstvenu prezentaciju rezultata. Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ), Hrvatskog entomološkog društva (HED) i International Organization for Biological Control (IOBC).