Što je bitno napraviti kako bih održao svoj travnjak visokoproduktivnim i da dobro prezimi?
ODGOVOR Da bi travnjaci uspješno prezimili i dali odgovarajući prinos, mora im se omogućiti kvalitetna priprema za zimu, tj. da biljke u jesen prođu proces „kaljenja“, odnosno gomilanja šećera u procesu fotosinteze. U procesu kaljenja poželjno je da zadnji porast biljne mase na travnjacima traje dovoljno dugo, da biljke tijekom tog rasta stvore i pohrane u prizemne i podzemne dijelove biljke dovoljno šećera za prezimljavanje i za ponovni porast nakon zime. Zadnji otkos na košanicama i zadnje napasivanje na pašnjacima treba obaviti najkasnije mjesec dana prije nastupa jačih mrazova. Za osiguravanje visokih prinosa, kao i za lakše podnošenje različitih stresnih uvjeta (suša, niske temperature itd.) travnjaci zahtijevaju adekvatnu gnojidbu.
U jesenskoj gnojidbi koriste seN-P-K formulacije s malo N i povećanim sadržajem P i K. Najbolje vrijeme jesenske gnojidbe na košanicama je odmah poslije predzadnjeg otkosa (ako je u rujnu), odnosno tijekom cijelog rujna i u prvoj polovici listopada, odnosno poslije zadnjeg otkosa, tako da jesenske kiše unesu P i K u dublje slojeve tla. Na pašnjacima se jesenska gnojidba najčešće obavlja nakon zadnjeg napasivanja. Travnjake možemo gnojiti i zrelim stajskim gnojem, pogotovo ako imamo vlastiti. Kruti stajski gnoj najbolje je primijeniti neposredno nakon zadnjeg napasivanja na pašnjacima, odnosno poslije zadnjeg otkosa na košanicama. Zabranjeno je gnojiti travnjake krutim stajskim gnojem od 1.5. do 1.9.
O čemu ovise količine?
Količine ovise o vrsti stajskog gnoja i Nitratnoj direktivi (maksimalno 13,4 ovčji – 37,8 mliječna goveda t/ha). U rano proljeće koriste se kompleksna N-P-K gnojiva s većim udjelima P i K. Kretanjem vegetacije i poslije otkosa koristi se najčešće KAN. Ako koristimo zreli stajski gnoj, on se može primjenjivati od 1. ožujka do 1. svibnja, te od 1. rujna do 1. prosinca. Ako zreli kruti stajski gnoj koristimo na livadama u proljeće, onda to treba biti što ranije. To je kako bi se izbjegla kontaminacija 1. otkosa (u početku vegetacije). Gnojenje pašnjaka stajskim gnojem u proljeće nije preporučljivo jer životinje izbjegavaju pasti takve površine. Poslije sezone napasivanja na pašnjacima ostane dosta neiskorištene biljne mase (pogaženo, biljna masa oko izmeta, nepoželjne vrste itd.). U našim uvjetima izražen je problem postupnog, ali neizbježnog širenja grmolikih i drvenastih vrsta na pašnjacima. Većina poljoprivrednih površina u RH nalazi se u klimaksu šume.
Sanitarnu košnju možemo obaviti i tijekom najtoplijih ljetnih mjeseci. Tako se pašnjak zamladi u rujnu, a to možemo obaviti i poslije zadnjeg napasivanja. Ako su u značajnijoj mjeri na pašnjaku prisutne drvenaste i grmolike vrste, trebalo bi primijeniti malčiranje. Veliki dio naše zemlje ima problem kiselih tala. Na takvim tlima rastu niskoproduktivni travnjaci s malim brojem kvalitetnih biljnih vrsta. Kalcizacijom popravljamo kiselost tla, povećavamo mu plodnost i omogućujemo rast kvalitetnije vegetacije. Najbolje je travnjak kalcizirati u jesen poslije prestanka korištenja rasipanjem vapnenog materijala po površini, a može i u rano proljeće (odmah poslije topljenja snijega). Količina vapnenog materijala ovisi o kiselosti (pH) tla i vrsti vapnenog materijala.
