Zagrebački gradski ured za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje ima i Sektor za poljoprivredu, šumarstvo i lovstvo. Taj sektor ima posebnu važnost s obzirom da je Grad Zagreb najveće tržište za poljoprivredne proizvode u Hrvatskoj. Razgovarali smo s izvrsnom poznavateljicom problematike urbane prehrane, Vlastom Ranogajec, dipl. ing. agr., pomoćnicom pročelnice Sektora.

 Vlasta Ranogajec završila je Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a u bivšem Gradskom uredu za poljoprivredu i šumarstvu na mjestu stručnog suradnika radi od 1991. godine. Tijekom svoje karijere prošla je sve stepenice rada u upravi, pa je tako bila i voditeljica Odjela za razvoj poljoprivrede i šumarstva, koji se bavio izradom programa razvoja poljoprivrede odnosno provođenjem mjera i aktivnosti, prije svega dodjelom potpora poljoprivrednicima, radi očuvanja poljoprivredne proizvodnje u zelenom gradskom prstenu.

Sa svojim suradnicima provela je na desetke javnih natječaja, kojima se nastojalo privući mlade i povezati poljoprivrednike radi učinkovitije proizvodnje i izlaska na tržište. Danas u novom Gradskom uredu za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje radi na radnom mjestu voditeljice Odjela za šumarstvo i lovstvo, a od ožujka ove godine uz to je i v.d. pomoćnica pročelnice u Sektoru za poljoprivredu, šumarstvo i lovstvo.

Vaš Sektor, između ostalog, bavi se provedbom Pakta o politici urbane prehrane. Ta inicijativa je potekla iz Milana. O čemu se zapravo radi?

–Grad Zagreb je 15. listopada 2015. pristupio Milanskom paktu (MUFPP), a to je dobrovoljni međunarodni ugovor između gradova opredijeljenih za razvoj urbanih prehrambenih sustava, koji su održivi, inkluzivni, otporni, sigurni, raznoliki i klimatski prihvatljivi, te osiguravaju zdravu i pristupačnu hranu za sve. Prioritet nam je potrošačima grada Zagreba učiniti dostupnom najvrjedniju hranu od naših poljoprivrednih proizvođača iz čitave RH.

Na koji način grad Zagreb promovira lokalno proizvedenu hranu?

–Grad Zagreb na više načina promovira lokalno proizvedenu hranu. Jedan od načina su promotivno prodajne manifestacije, a to su razne kvartovske, uskršnje, božićne, manifestacije u suradnji s tržnicama, također i sa Zagrebačkom županijom (Dani hrane), Zagrebačkim velesajmom (Croagro). Osim kroz manifestacije, lokalno proizvedenu hranu promoviramo i putem Ekološke tržnice na Jarunu te certificiranjem domaćih poljoprivrednih proizvođača na tržnicama u suradnji s Tržnicama Zagreb i Udrugom hrvatskih tržnica.

Iako je u Zagrebu velik broj trgovačkih centara, mnogi i dalje imaju naviku kupovati poljoprivredne proizvode na gradskim tržnicama. Koliko ima tržnica u Zagrebu i imate li podatak koliko poljoprivrednika prodaje na tim tržnicama?

–Tržnice Zagreb imaju 24 tržne lokacije s nešto više od 900 OPG-a koji stalno ili povremeno prodaju svoje proizvode.

–Tržnice su za razliku od trgovačkih centara našim proizvođačima i potrošačima važne između ostalog i zbog autentičnog doživljaja direktne prodaje i kupnje koji stvara međusobno povjerenje. Tržnice su također čuvari tradicije, mjesto edukacije, društvene uključivosti, izvor svježe i domaće hrane i jedna od važnih poluga razvoja lokalnog gospodarstva. Kaže se da su parkovi pluća grada , a tržnice njegov trbuh, pa su pojmovi na koje pomislite kad netko spomene tržnicu, svježe, domaće, lokalno, izravna prodaja, raznolikost ponude, povjerenje, autentičan doživljaj, gotovinsko plaćanje (s mogućnošću pregovaranja o cijeni).

–Bivše socijalističke zemlje imaju izgrađenu tržničku infrastrukturu (tu spada i Hrvatska odnosno Grad Zagreb) i rade svakodnevno, a u zapadnoj Europi negdje postoje stalne tržnice, a negdje povremene, obično se održavaju jednom tjedno i nazivaju se seljačke tržnice. Primjerice na sjeveru EU tržnice se organiziraju na trgovima i ulicama s miješanom ponudom od lokalne hrane do knjiga i odjeće, a za ekološke proizvode se organiziraju posebne eko tržnice. S druge strane mediteranske zemlje, Španjolska i Italija, imaju tradiciju stalne infrastrukture i većinom zatvorene tržnice. Naše gradske tržnice su zapravo kombinacija, jer je ostala tržnička infrastruktura iz socijalističkih vremena koju bi trebalo prilagoditi novim uvjetima, pa je naša nova ekološka tržnica jedan od takvih pokušaja. Ono što se želi postići je da imamo manji broj kvalitetnih tržnica s raznolikom, ali odabranom ponudom, koje su prepoznatljive po ponudi lokalnog, domaćeg, svježeg i izvornog proizvoda, upravljanju ponudom, kvalitetom i uslugom, kreiraju doživljaj i potiču direktnu prodaju iz uzgoja. Naviku kupovanja na tržnicama potrebno je njegovati od najmlađe dobi, jer tržnice su popularne posebno kod starije populacije građana, a trend starenja i depopulacije može negativno utjecati na budući rad tržnica.

–Smatramo da je u gradu Zagrebu potrebno očuvati tržnice i educirati buduće generacije naraštaja kako bi usvojili naviku kupovanja svježe lokalne hrane, ali na temelju do sada provedenih analiza, primjerice korelacije broja stanovnika i njegove dobi te udaljenosti od tržnica procijenjene na 15 minuta, bit će u budućnosti potrebno donijeti odluku koje gradske tržnice imaju budućnost, a koje ne, te potom učiniti značajne korake u modernizaciji onih za koje je budućnost zajamčena.

Spomenuli ste ekološku tržnicu, novi projekt koji je Grad Zagreb pokrenuo u lipnju na jarunskoj tržnici i na koju rado dolaze i Zagrepčani i ekološki proizvođači. Hoće li se taj projekt nastaviti i nakon ljeta i možda na nekim drugim lokacijama?

–Ekološka tržnica je projekt koji smo pokrenuli u suradnji s Tržnicama Zagreb i Zagrebačkom županijom. Ovim projektom želimo omogućiti potrošačima da na jednom mjestu kontinuirano mogu nabavljati svježe i prerađene domaće ekološke proizvode, a proizvođačima ekoloških proizvoda da nađu stabilno tržište. Smatramo da ovaj vid proizvodnje koji je najzahtjevniji, a ujedno rezultira najkvalitetnijim prehrambenim proizvodima zaslužuje zasebno mjesto trženja. Rad tržnice ljeti bio je planiran do 11.07., ali na zahtjev proizvođača i zbog interesa potrošača nastavljen je bez prekida. Projekt se nastavlja i u jesen. Ovisno o kapacitetima proizvodnje proizvođača razmatrat će se mogućnosti pokretanja prodaje i na drugim lokacijama.

U srpnju su dodijeljena i 93 certifikata „Proizvodi hrvatskog seljaka“ u sklopu projekta „Certificirane seljačke tržnice“. Što ti certifikati znače proizvođačima, a što kupcima?

–Grad Zagreb u suradnji sa Zagrebačkim tržnicama uspješno provodi projekt Udruge hrvatskih tržnica (UHT) pod nazivom „Certificirana seljačka tržnica“ pri čemu se certifikat, odnosno Oznaka “Proizvodi hrvatskog seljaka” dodjeljuje poljoprivrednim proizvođačima. Oznaka je prvenstveno namijenjena označavanju poljoprivrednih proizvoda i prerađevina standardne kvalitete proizvedenih na području Hrvatske koji se izravno prodaju na tržnicama.  Certifikati olakšavaju proizvođačima hrane izravnu prodaju svojih proizvoda, a potrošačima jamče podrijetlo proizvoda.

Koliko proizvođača trenutno ima oznaku Plavi ceker i kako potrošači mogu doći do njihovih proizvoda?

–Trenutno oznaku „Plavi ceker“ ima 86 proizvoda od 45 proizvođača. U pripremi je Javni poziv za dodjelu oznake putem kojeg će je imati priliku steći novi proizvođači te obnoviti Oznaku svi oni kojima je istekla u ovoj godini što bi značilo da će do kraja godine „Plavi ceker“ imati oko 200 proizvoda od oko 90 proizvođača. Potrošači proizvod prema istaknutoj oznaci „Plavi ceker“ mogu prepoznati na raznim prodajnim mjestima: trgovine, tržnice, manifestacije, on-line tržnica Grada Zagreba, Wolt market, i dr. Popisproizvođača i proizvoda kojima je dodijeljena oznaka Plavi ceker nalazi se i na službenim stranicama Grada Zagreba.

Tko sve može dobiti oznaku „Plavi ceker“?

–„Plavi ceker“ je oznaka koja se dodjeljuje za 30 kategorija tradicijskih i sličnih proizvoda kao što su suhomesnati proizvodi, sirevi, vina, džemovi, med. Svi proizvodi prolaze senzorsko ocjenjivanje i analizu određenih fizikalno-kemijskih parametara u ovlaštenim zavodima ili laboratorijima. Oznaku „Plavi ceker“ za svoje proizvodemogu dobiti obiteljska poljoprivredna gospodarstva upisana u Upisnik poljoprivrednika/Upisnik obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, obrti i pravne osobe registrirane za poljoprivrednu ili prerađivačku djelatnost s područja cijele RH koji udovoljavaju propisanim uvjetima Javnog poziva za dodjelu oznake „Plavi ceker“.

–Proizvodi moraju biti proizvedeni u Hrvatskoj, a također i osnovna sirovina proizvoda mora biti podrijetlom iz RH. Naravno moraju udovoljavati svim važećim propisima vezano za hranu. Oznakom „Plavi ceker“ Grad Zagreb želi potrošačima omogućiti bolju dostupnost domaćih kvalitetnih provjerenih proizvoda te je našim sugrađanima predstavljamo pod sloganom „Od hrvatskog polja do zagrebačkog stola“.

Koja je budućnost urbane prehrane (u gradu Zagrebu) ?

–Suvremene poljoprivredno-prehrambene politike, u smislu očuvanja proizvodnje, baziraju se na poticanju potrošnje u velikim gradovima. Grad Zagreb najveće je tržište hrane u Hrvatskoj, a sustavno usmjeravanje potrošača na potrošnju domaćih proizvoda znatno će pomoći opstanku naših proizvođača. Briga o potrošačima hrane jedna je od ključnih dimenzija urbanih politika.

–Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju stvoreno je unutrašnje tržište na kojem su domaći proizvođači, prvenstveno mala i srednja obiteljska poljoprivredna gospodarstva, suočeni s globalnom konkurencijom naprednih europskih proizvođača te na istom mogu opstati i biti konkurentni samo ako njihovi proizvodi imaju određene visoke i ujednačene kvalitete kao takvi prepoznatljivi na tržištu. Budućnost je u podizanju razina zaštite i standardiziranosti domaćih proizvoda što su zapravo preduvjeti za bolju kvalitetu proizvoda iz provjerenih izvora.

–Iskustva proizvođača ukazuju da je sve veća potreba potrošača da na što jednostavniji način prepoznaju domaći, kvalitetan i provjeren proizvod. Slaba educiranost i informiranost proizvođača, a osobito potrošača o sustavima vrednovanja poljoprivrednih prehrambenih proizvoda ukazuje na potrebu da Grad Zagreb značajno osnaži promidžbu i informiranosti te educiranost svojih potrošača vezano za prepoznavanje kvalitetnih domaćih prehrambenih proizvoda s oznakama kvalitete i podrijetla. U tom smislu potrebno je specijalizirati, označavati i oglašavati prostore za prodaju domaćih proizvoda s dodanom vrijednošću, osobito na tržnicama i putem zelene javne nabave dati im prednost u opskrbi hrane u javnim institucijama što je također pokrenuto u Zagrebu.

–Jedna od važnih aktivnosti urbane prehrane je također i sprječavanje nastajanja otpada od hrane, a 2023. potpisan je Dobrovoljni sporazum o sprječavanju nastajanja otpada od hrane s Ministarstvom poljoprivrede u vezi čega je odrađeno niz aktivnosti informiranja i edukacije građana. Navedene aktivnosti koje smo pokrenuli smatramo najhitnijima kako bi dali vjetar u leđa proizvođačima, a ujedno učinili dobro za potrošače. Postoje još brojne aktivnosti koje planiramo pokrenuti na dobrobit građana u smislu osiguravanja prehrambene održivosti i brige o zdravoj prehrani stanovništva, a preporučuje ih Milanski pakt. Budućnost i uspjeh provođenja politika urbane prehrane vidimo u zajedničkoj suradnji lokalne samouprave, civilnog društva, građana pojedinaca i svih zainteresiranih institucija pri čemu je osobito važno omogućiti pristup pojedincima za uključivanje u aktivnosti i inicijative prehrambenih politika u zajednici, posebno za ranjive i izolirane skupine.

Foto: Goran Beinrauch