Matovilac i rikola (riga) su dvije vrste lisnatog povrća koje su se udomaćile u različitim krajevima Hrvatske, matovilac više u kontinentalnom dijelu, rikola u mediteranskom. S vremenom se, zbog korištenja modernih tehnologija uzgoja navedena specifičnost smanjila, tako da su danas obje vrste dostupne bilo na tržnici, bilo u trgovačkim lancima, u cijeloj Hrvatskoj, tijekom cijele godine.
Drugi razlog veće dostupnosti ove dvije vrste lisnatog povrća u cijeloj Hrvatskoj su klimatske promjene, najčešće karakterizirane porastom temperature zraka zbog čega se produžuje razdoblje odnosno širi područje uzgoja. Sve navedeno, uz skromne zahtjeve ovih dviju vrsta za uvjetima sredine, omogućava njihov uzgoj u svakom vrtu ili u uzgojnim posudama na balkonu. Za uzgoj je vrlo bitno što obje vrste razvijaju malu lisnu masu i nemaju prevelike zahtjeve za vodom.
Matovilac je otporan na niske temperature
Iako se matovilac zbog svoje velike otpornosti na niske temperature najviše uzgaja u područjima kontinentalne klime, za proizvodnju prednost imaju područja s blagim zimama, što omogućuje dospijevanje i berbu zimi. Može podnijeti golomrazicu i do -15 °C. Minimalna je temperatura klijanja tek nešto iznad 0 °C a rasta 5 °C, dok je optimalna temperatura za rast 10 °C. Kako zauzima tlo od jeseni do ranog proljeća, dobro se uklapa u plodosmjenu s ostalim povrtnim kulturama u vrtu ili cvijećem na balkonu.
Može se sijati od sredine kolovoza ili početka rujna i brati prije proljetne sjetve ili sadnje. Drugi rok sjetve je rano proljeće. Različiti načini zaštite usjeva, kao što je pokrivanje gredica, odnosno uzgojnih posuda agrotekstilom ili niskim tunelima mogu pospješiti rast i omogućiti raniju berbu. U visokim tunelima te negrijanim ili interventno grijanim plastenicima kad temperature padnu ispod minimalne temperature rasta, može se postići berba zimi, ili čak više turnusa tijekom zime.
Budući da matovilac nema velike potrebe za hranivima i ako je još k tome prethodni usjev obilno gnojen, gnojiba matovilca se najčešće ne provodi. Kako je sjeme vrlo sitno, sjetveni sloj mora biti dobro izravnan i fine mrvičaste strukture. Na lakšim tlima može se povaljati laganim valjkom. Prednost, pogotovo prilikom sjetve u posude ima sjetva u redove. Razmak redova može biti 7 do 15 cm sa 50 do 80 sjemenki po dužnom metru. Usprkos tome, u kućnim vrtovima najčešće se sije omaške (širom). Količina sjemena za sjetvu ovisi o krupnoći sjemena.
Za sitnije sjeme koristi se 1 do 2 g/m2, a za krupnije i do 5 g. Optimalna dubina sjetve matovilca je oko 1 cm. Od sjetve do nicanja obično treba 8 do 10 dana, a od sjetve do berbe minimalno 50 do 60 dana pa sve do 100 ili 120 dana tijekom ozimog uzgoja. Najvažnije mjere njege su kontrola korova i navodnjavanje, odnosno zalijevanje prema potrebi.
Rikola – kultura skromnih zahtjeva
Rikola uspijeva gotovo na svakom tlu. Kultura je skromnih zahtjeva za toplinom, a otporna je i na mrazeve. Stoga se može proizvoditi tijekom cjele godine, no najčešće se sije od veljače do rujna u više navrata. Rane rokove sjetve dobro je prekriti agotekstilom ili sjetvu obaviti u zaštićeni prostor radi povoljnijih uvjeta za klijanje i rast. Razmak redova je 15 do 30 cm, a prorjeđuje se na 5 do 10 cm biljka od biljke. Klijanje je epigejsko, pa je dubina sjetve oko 1 cm.
Rikola niče za nekoliko dana. Zbog vrlo sitnog sjemena (masa 1000 sjemenki je oko 15 g) za uzgoj su najbolja laka pjeskovita i srednje teška tla, neutralne ili alkalne reakcije. Njega rikole se sastoji od međuredne obrade i navodnjavanja. Za 40 do 60 dana može se brati. Lisne rozete se čupaju, peru i prodaju u vezicama, ili se listovi režu i prodaju slično kao matovilac. Na 1 m2 može se postići prinos do 2 kg.
Uzgojne posude pune se tresetnim supstratom mrvičaste strukture i neutralne ili blago kisele pH-vrijednosti. Nakon što se posude napune, supstrat je potrebno pritisnuti kako bi se uspostavio kapilarni tok. Idealno bi bilo ako bi posude imale vlastiti rezervoar za vodu na dnu. Visina supstrata u posudi nakon pritiskanja trebaa bi biti minimalno 15 do 20 cm.
U tako pritisnutom supstratu, na odgovarajućem razmaku izvuku se redovi dubine 1 cm za sjetvu. Posijano sjeme se pokrije supstratom i opet lagano pritisne te zalije. Ovisno o roku sjetve, uzgojne posude se pokrivaju agrotekstilom ili se izrađuje niski tunel ako je posuda većih dimenzija. Osim klasičnih uzgojnih posuda izrađenih od plastičnih masa, za uzgoj na balkonima, terasama ili vrtovima gdje tlo nema odgovarajuća fizikalna i kemijska svojstva za uzgoj povrća, koriste se posude ili povišene gredice izrađene od tkanine pogodne za višegodišnju uporabu ili od drveta.
