Postoji oko 11 vrsta pistacija(Pistacia spp. L.), a jedino se za uzgoj ističe Pistacija vera jer ima plodove adekvatne veličine. Vrste kao P. atlantica, P. terebinthus i P. integerrima koriste se kao podloge za P. vera.
Podrijetlo pistacija još nije poznato, ali se pretpostavlja da vjerojatno potječe iz središnje Azije. SAD, Turska, Iran, Afganistan, Italija i Sirija su glavne zemlje u kojima se uzgaja pistacija. Također, pistacija se uzgaja u Pakistanu, Grčkoj, Indiji i Australiji.
Klima
Za uzgoj pistacija povoljne su visoke ljetne temperature, a one iznad 37.5 °C smatraju se idealnima. Naime pistacio na vrućim temperaturama postiže bolju kakvoću uroda (bolje punjenje lupine jezgrom i manje praznih lupina). Iz istog razloga ne preporuča ga se saditi na višim visinama jer hladnija ljeta ne omogućavaju dobar razvoj jezgre. Međutim, zime moraju biti dovoljno hladne kako bi se pravilno dovršila dormantnost (razdoblje mirovanja tijekom zime).
Potrebno je oko 1000 sati temperatura od ili ispod 7.2 °C (inaktivne temperature) kako bi se prekinula dormantnost i otpočeo normalan rast u proljeće. Kad nisu zahtjevi za niskim temperaturama zadovoljeni, umjesto 5 listića na jednoj peteljci pistacio razvija samo tri. S druge strane temperature ispod -12.20 °C mogu uzrokovati odumiranje, pogotovo mladih sadnica pistacija.
Vrste pistacija
Vrste variraju ovisno o osjetljivosti prema niskim temperaturama. P. terebinthus je otporniji na hladnoću od P. atlantica, pogotovo na područjima gdje niske temperature padaju ispod -9.44 °C. P. integerrima je najosjetljivija na niske temperature. Oprašivanje se odvija pomoću vjetra, stoga će blagi vjetrovi tijekom cvatnje pozitivno djelovati na zametanje plodova. S druge strane jaki i suhi vjetrovi mogu loše djelovati na oprašivanje i smanjiti zametanje plodova.
Tlo i zahtjevi za vodu pistacija
Pistacio raste zapravo u svim tlima, međutim bolje raste u dubokim, pjeskovito ilovastim tlima. Budući da pistacio razvija korijen s izraženom sržnom (središnjom) žilom koja duboko prodire u tlo, nepropusni slojevi u tlu ne bi smjeli biti bliži od 2.1 m od površine. Kao i kod bilo koje druge voćke dobro ocjedita tla su potrebna za optimalan rast i razvoj. Ne tolerira „mokre noge“ i treba spriječiti nakupljanje vode oko stabala. Pistacio je tolerantan na sušu, ali za urod dobre kvalitete i kvantitete mora postojati zadovoljavajuća vlažnost tla tijekom kritičnih faza.
Unutar mjesec dana nakon oprašivanja pistacio će imati najizraženiji vegetativni rast i formirat će generativne pupove za sljedeću godinu. Lupine će se ispuniti jezgrom tijekom srpnja i prve polovice kolovoza. Ovisno o sezoni, zadnje navodnjavanje je obično prije druge polovice kolovoza, a berba počinje od kraja kolovoza do početka rujna. Navedeni vremenski okvir je orijentacijski jer može dosta varirati ovisno o sortimentu i agroekološkim uvjetima. Jako je tolerantna vrsta na slane uvjete. Stabla dobro rastu u nekim voćnjacima kod kojih se navodnjavanja s vodom koja sadrži 3000 do 4000 ppm-a topljive soli.
Oprašivanje pistacija
Pistacio je dvodomna biljka, što znači da se muški i ženski spolni organi nalaze na odvojenim jedinkama. Jedno muško stablo (oprašivač) se preporuča na 8 do 10 ženskih stabala (stablo koje rodi). Preporuča se da se posadi jedan oprašivač u sredinu bloka od 9 stabala kroz cijeli voćnjak. U rubnim redovima na mjestima na koje puše vjetar bi također trebali biti smješteni oprašivači. Prijenos polena potpuno ovisi o vjetru.
Koji sortiment za uzgoj pistacija odabrati?
Sve komercijalne sorte pripadaju vrsti P. vera. Pošto je pistacio dvodomna biljka razlikuju se muške (koje oprašuju) i ženske (koje daju rod) sorte.
Kerman pistacije
Ženska sorta koje se najčešće preporuča za komercijalan uzgoj. Ova sorta je nastala slobodnim oprašivanjem u kolekcijskom nasadu smještenom u Rafsanjanu, pokrajini Kerman, Iran. Neke od najbitnijih karakteristika ove sorte su: ima više zahtjeve za inaktivnim temperaturama tijekom mirovanja od drugih sorata, naginje alternativnoj rodnosti, postiže zadovoljavajuću veličinu ploda za tržište, ali je prisutan određen udio praznih lupina (nekad 25 %).
Sfax i Joley pistacije
Druge dvije ženske sorte, za razliku od sorte Kerman imaju puno veći udio plodova s raspuknutim lupinama i niže zahtjeve za inaktivnim temperaturama tijekom mirovanja. Sorta Sfax ima manji udio plodova s praznim lupinama od sorte Kerman, ne naginje alternativnoj rodnosti i plodovi nemaju fizioloških poremećaja. Međutim, plodovi su manji za razliku od sorte Kerman. Sfax može biti bolja sorta u područjima s blagim zimama.
Red Aleppo pistacije
Druga ženska sorta koja se smatrala obećavajućom ali se lupina ne otvara dobro.
Peters pistacije
Glavna muška sorta za oprašivanje sorte Kerman. Producira polen dobre kakvoće i u pravo vrijeme ga oslobađa da ga ženski cvjetovi sorte Kerman mogu primiti. Međutim, navedena sorta nekad ne oprašuje cvjetove sorte Kerman koji kasnije cvjetaju. Iz tog razloga nastale su dvije nove muške sorte (USDA selekcije), ‘2-16’ i ‘2-18’, koje oslobađaju polen kasnije od sorte Peters, posebno ‘2-18’. Mogu se koristiti kako bi se obuhvatilo cijelo razdoblje cvatnje sorte Kerman.
Chico pistacije
Druga muška sorta koja oslobađa polen ranije od sorte Peters. Ta sorta se koristi za oprašivanje sorata Sfax’ i Red Aleppo, ali te sorte nisu zaživjele u komercijalnom uzgoju.
Uzgoj pistacija – odabir podloge
Postoji 11 vrsta roda Pistacio, ali samo 4 vrste se naširoko koriste u kultivaciji pistacija.
P. atlantica
Tradicionalno najčešća vrsta kao izbor za podlogu sorata Kerman i Peters.
P. terebinthus
Korištenjem podloge P. atlantica u usporedbi s podlogom P. terebinthus postiže se veći postotak primljenih cijepova i jači vegetativni rast, te raniji ulazak i u konačnici veća rodnost. Osim navedenoga nedostatak podloge P. terebinthus je i tendencija da nanovo počne rasti u jesen što može biti problem u godinama s ranim mrazevima i posljedično odgađanje ulaska voćke u dormantnost. Tolerantnija je na hladnoću nego P. atlantica. Obje podloge su rezistentne na nematode.
P. integerrima
U posljednje vrijeme sve više se koristi podloga P. integerrima (komercijalni naziv podloge Pioneer Gold) zbog svoje tolerantnosti na bolest verticilijsko venuće. Posljednjih godina u Kaliforniji voćnjaci pistacija su postali zaraženi navedenom gljivom koja zahvaća korijenov sustav uslijed čega stablo brzo odumire. P. integerrima je otporna i na nematode i na verticilijsko venuće a da ne utječe negativno na rodnost.
Otpornost na tu bolest je izgleda povezana s mogućnosti da regenerira korijenje jednako brzo kako ih gljiva uništava. Međutim, navedena podloga je osjetljiva na niske temperature.
Pioneer Gold II.
Novo križanje između P. integerrima i P. atlantica, nazvano Pioneer Gold II., jednako je otporna na navedenu bolest, ali je tolerantnija na niske temperature od podloge Pioneer Gold I.
UCB1
Novo križanje između P. integerrima i P. lentiscus dobiveno na Sveučilištu u Kaliforniji, nazvano ‘UCB1‘, postaje popularno među rasadničarima. Bujnija je od drugih podloga i indicira se da je otporna na verticilijsko venuće.
Kako saditi pistacije?
Razmak sadnje obično varira od 5.2 x 5.2 m do 6.1 x 6.1 m (neki voćari koristi razmak 7.3 x 7.3 m). Razmak varira ovisno o tlu; sadnice sađene u plodnim tlima trebaju veći razmak od onih u siromašnim tlima. Pri sadnji može se koristiti kvadratni, trokutast (također zvan šesterokutan) ili pravokutan sustav.
Trokutast sustav sadnje
Trokutast sustav omogućuje da bude posađeno 15 % više sadnica po hektaru bez povećanja razmaka između redova. Muške sadnice (oprašivači) se sade u svaki treći red (u 2 reda se ne sade, pa se u 3. sade) na svako treće sadno mjesto. Time se oprašivač stavlja u središte pravokutnika s 9 stabala.
Pošto pistacio zahtijeva dosta veliki razmak sadnje, što znači da je potrebna puno veća površina tla nego kod drugih kultura, u područjima gdje je tlo skupo može se koristiti „privremena sadnja“. Taj sustav omogućuje voćarima da brže postignu optimalne urode po jedinici površine, međutim trošak sadnje je veći kao i trošak (kad za to dođe vrijeme) uklanjanja viška voćaka. U tom slučaju sadi se na razmak 7.3 m u redu i 3.65 m između redova.
Pošto pistacio raste jako sporo uklanjanje privremenih voćaka (svaki drugi red) neće biti potrebno sve do 15. – 20. godine nakon sadnje. Nakon uklanjanja viška voćaka konačan razmak će biti 7.3 x 7.3 m. Točan način za određivanja vremena uklanjanja viška voćaka je čim grančice u donjem djelu krošnje počnu sušiti. Naime pistacio ne tolerira zasjenjivanje, donje grančice odumiru čim je stablo zasjenjeno, urod se smanjuje jer je fotosintetska površina smanjena, što u konačnici smanjuje i rodnu površinu krošnje.
Uzgoj pistacija – pripremanje tla za sadnju
Pripremanje tla za sadnju slično je kao i kod drugih voćnih vrsta. Tlo se treba očistiti, orati podrivati i frezati. Preporučljivo je godinu do dvije držati golo tlo (ugar) i prskati herbicidima kako bi se smanjila pojavnost invazivnih korova. Ako unutar gornjih 2.1 m postoji nepropusan sloj potrebno ga je razbiti jer korijenje pistacija seže duboko i na njega nepovoljno utječe nakupljanje vode. Pošto pistacio formira i sporo obnavlja korijenje, pri kupnji sadnica treba posebnu pozornost obratiti da je korijen dobro obrastao. Najbolje je koristiti sadnice u kontejnerima s tlom, ali te su i najskuplje.
