Bio je svega osam mjeseci na čelu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, što je jedan od najkraćih mandata i Josip Dabro neće biti upamćen po odlukama, potezima i aktivnostima u samom resoru. Do objave ovog članka još nije bilo poznato tko će biti novi ministar, ali se nadamo da njemu ili njoj ciljevi neće biti kroz prozor automobila i pucanj u prazno, već da pokaže političku volju, ako treba lupi šakom u stol i poduzme konkretne korake kako bi se preokrenuli negativni trendovi u hrvatskoj poljoprivredi i povećala proizvodnja.
Do kraja mandata Vlade ostalo je skoro 3,5 godine. Novi ministar ili ministrica neće imati luksuz prvih 100 dana uhodavanja i sagledavanja svih procesa unutar resora. Bilo bi izvrsno da to bude stručnjak koji ima iskustva i bavio se poljoprivredom i koji je dobro upoznat sa svim teškoćama u domaćem agraru, a da mu pritom nije stalo jedino do fotelje (svoje ili stranačkih kolega i koalicijskih partnera), već do potrebnih reformi. Red bi bio da kompetentna osoba napokon dođe u Vukovarsku 78 i počne donositi potrebne odluke.
Kakva nam je bila 2024.?
Iako je tek krenula 2025., početak godine je vrijeme kada sumiramo rezultate prethodne godine. Ako su rezultati dobri zadovoljni smo postignutim. Ako nisu, pokušavamo utvrditi razloge zašto su negativni i što je dovelo do toga. Međutim, u slučaju vođenja poljoprivredne politike u Hrvatskoj nažalost to redovito i ustrajno ne činimo. Rezultate vrijednosti poljoprivredne proizvodnje u 2024. imat ćemo tek krajem ove godine.
Kad se korigira za razliku u cijenama, prema europskoj statističkoj agenciji Eurostat, indeks poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj je 2022. iznosio 94.48, u odnosu na 2010. godinu. To znači da je ukupna proizvodnja bila 5.52 posto manja. Kako je vrijednost poljoprivredne proizvodnje u 2023. iznosila 2,8 milijardi eura, što je prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS) u odnosu na prethodnu godinu 12,5 posto manje, s pravom se već sada trebamo pitati kakva nam je bila 2024. Hrvatska je 2023. ostvarila povijesno najveći vanjskotrgovinski deficit u proizvodnji prehrambenih proizvoda, i to čak od 1,9 milijardi eura. Za 2024. se očekuje da će deficit premašiti dvije milijarde eura. Ti pokazatelji, kao i procjena Državnog zavoda za statistiku, ukazuju da bi vrijednost poljoprivredne proizvodnje mogla dodatno pasti i u 2024. godini. Svi navedeni pokazatelji trebali bi biti zvono na uzbunu.
Nedovoljna proizvodnja hrane i ovisnost o uvozu ugrožavaju hrvatski suverenitet. Dovodimo se u poziciju služenja tuđim interesima, umjesto da povećanjem proizvodnje hrane dugoročno i održivo osiguravamo povećanje društvenog proizvoda te bolji standard hrvatskih građana. Hrvatska je u Strategiji poljoprivrede postavila cilj da vrijednost poljoprivredne proizvodnje do 2030. godine dostigne 4 milijarde eura.
S obzirom na daljnji pad koji se očekuje u 2024. godini, veliko je pitanje je li zadani cilj ostvariv. Jedan od većih problema hrvatske poljoprivrede je loša struktura poljoprivredne proizvodnje u kojoj dominiraju proizvodi s niskom dodanom vrijednošću. Stoga je u narednom razdoblju nužan zaokret prema proizvodima više i visoke dodane vrijednosti, kao što su meso, mliječni proizvodi, voće i povrće. Upravo na tim proizvodima ostvarujemo najveći deficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni prehrambenih proizvoda.
Za postizanje održivog oporavka hrvatske poljoprivrede i revitalizacije ruralnih prostora ključno je započeti s detaljnom analizom postojećeg stanja kako bi se jasno identificirali uzroci problema.
Bez precizne dijagnoze, nemoguće je formulirati adekvatne strategije za poboljšanje. Poznavanje tržišnog okruženja i konkurentnosti također je od presudne važnosti. Nedostatak tih informacija može dovesti do donošenja pogrešnih odluka, kako na razini proizvođača, tako i u institucijama koje kreiraju politike. Na temelju obuhvatne analize, potrebno je definirati kratkoročne, srednjoročne i dugoročne ciljeve koji će osigurati usklađenost razvoja poljoprivrede s prostornim potencijalima i potrebama ruralnih područja. Kako bi se ti ciljevi postigli, nužno je stvoriti konkurentan zakonodavni i institucionalni okvir.
Neučinkovito i nenamjensko korištenje EU sredstava
Trenutni propisi stavljaju hrvatske poljoprivrednike u nepovoljan položaj u odnosu na njihove kolege iz drugih zemalja. Ključne institucije koje bi trebale podržati konkurentnost poljoprivrednog sektora nedostaju ili su nedovoljno učinkovite.
Posebnu pažnju treba posvetiti redefiniranju Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) kroz Strateški plan. On bi trebao biti mehanizam za ostvarivanje jasno definiranih ciljeva. Trenutno, značajna sredstva iz europskih fondova koriste se neučinkovito i nenamjenski, što umanjuje njihov potencijalni doprinos razvoju sektora.
Iako bi Hrvatska poljoprivredna komora trebala predstavljati gotovo sve poljoprivrednike, ona je u stvarnosti instrument u rukama manje skupine pojedinaca.
U rješavanje problema ključno je uključiti poljoprivrednike i njihove predstavnike. Sve faze procesa oporavka zahtijevaju njihovo sudjelovanje. To je od presudne važnosti za postizanje pozitivnih rezultata i vraćanje povjerenja u sustav. Samo kroz zajednički i koordinirani napor možemo osigurati budućnost hrvatske poljoprivrede i ruralnog prostora.
