Podrezivanje korijena sadnica

Što je to podrezivanje korijena sadnica? To je neizostavan rad njege korijenskog sustava u proizvodnji onih sadnica koje od najranije mladosti formiraju glavni korijen ili žilu srčanicu. Ta osobina je pod jakim genetskim utjecajem i javlja se gotovo kod svih vrsta naših hrastova (posebno lužnjak i kitnjak) i oraha (obični i crni) te još nekih vrsta crnogorice, ali nije tako izražen kao kod gore spomenutih vrsta.

Ne tako davno se na sadnicama brzorastućih vrsta u plantažama za proizvodnju božićnih drvaca ručno uz pomoć štihače podrezivao korijenski sustav kako bi se zaustavio nagli rast vrha u visinu i stvaranje dugačkih nodija koji umanjuju kvalitetu božićnog drvca. Također se u rasadnicima s proizvodnjom stablašica ručno podrezivao korijen što je bila zamjena za presadnju.

Svaki puta podrezivalo se dalje od debla u vremenskim intervalima od 3 do 4 godine, ovisno o cilju proizvodnje. Orezivanje korijena poznato je i u voćarstvu. Danas se to obavlja mehaniziranom presadnjom uz pomoć specijalnih strojeva za vađenje i sadnju velikih stabala (poznata firma Holmac). Povijest orezivanja korijena nije tako nova mjera njege, počela je 1917. godine na području SAD-a, a nagli razvoj doseže uvođenjem mehanizacije 1960-ih i 1970-ih godina.

Postoji podrezivanje sadnica gologa i obloženoga korijena. U SAD-u razlikuju tri načina podrezivanja, a odgovarajući pojmovi za neke zahvate u hrvatskom jeziku do danas ne postoje. To su:

a) Undercutting. Kod nas bi to značilo horizontalno podrezivanje korijena s ciljem dobivanja vlaknastog korijena, zaustavljanje rasta sadnica u visinu i formiranja pupova kako bi se biljke prije mogle vaditi.

b) Vertikalno ili lateralno podrezivanje s ciljem dobivanja vlaknastog korijenja i lakšeg vađenja. Ovaj zahvat se u Hrvatskoj ne provodi.

b) Wrenching ili nadizanje gredica s ciljem zaustavljanja rasta sadnica u visinu, formiranje pupova i smanjenje kompaktnosti tla. Ovaj zahvat se također ne provodi u Hrvatskoj.

Kod nas se podrezivanje korijena šumskih sadnica u državnim rasadnicima Hrvatskih šuma d.o.o. započelo 90-ih godina prošloga stoljeća uvođenjem suvremene mehanizacije. Sadnice su bile uzgajane sjetvom sjemena omaške na uzvišenim gredicama oko 20-ak cm. Takve sadnice mogle su se podrezivati samo plugom za horizontalno podrezivanje korijena koji vuče pogonski rasadnički traktor pužnom brzinom (oko 100 metara/sat). Kod tog načina sadnicama se podrezao samo glavni korijen, a postrano korijenje je ostalo rasti u širinu i preplitalo se s drugim sadnicama.

Kasnije se uvođenjem ostale mehanizacije i sjetvom sadnica u 5 redova na gredicama podrezivanje obavljalo horizontalo-vertikalnim plugom za podrezivanje pri čemu se sadnicama osim glavnog korijenja reže i ono postrano. Takav plug ima oštricu s donje strane i s boka. Plug koji pogoni traktor najprije reže postrano korijenje odozdo i s jedne bočne strane, a onda s druge. Na taj način je olakšano vađenje korijenja i nema velikog preplitanja.

Danas postoji praksa da se korijenski sustav sadnica u redovima na gredicama podrezuje samo plugom za horizontalo podrezivanje. On ima oštricu samo s donje strane pod kutom od 45° zbog manjeg otpora prolaska kroz tlo. Znanstvena istraživanja razlike između horizontalnog i horizontalno-vertikalnog podrezivanja kod nas još nisu provedena.

Za plugove je važno da imaju masivne okvire kako kod opterećenja ne bi pucali i da su noževi prije svakog podrezivanja vrlo oštri kako se korijen ne bih zalamao već oštro sjekao. Kremeni pijesak često tupi oštricu noža pluga i zato se ona stalo mora kontrolirati. Za rasadničku proizvodnju šumskih sadnica postoje takozvane specijalizirane rasadničke linije. Mi smo uglavnom preuzeli liniju Egedal iz Danske i tehnologiju uzgoja sadnica na otvorenim gredicama u 5 redova, s time da je razmak između redova sadnica 20 cm, a gredice su širine od 100 do 120 cm. U vrlo maloj mjeri prisutni su samo određeni strojevi austrijske firme Rath i talijanske firme Messis. Postoje i mnoge druge linije poput švicarske Baertschi koja je više prisutna u rasadnicima na području SAD-a.

Zašto podrezivanje korijenja?

1. Kompaktan i vlaknast korijenski sustav posebno kod vrsta s žilom srčanicom (orasi, hrastovi, jela).

Reakcija biljke na podrezivanje korijena identična je orezivanju izbojaka u krošnji, a to znači da se neposredno ispod željenog mjesta reza formiraju novi korjenčići. Nama su od najvećeg interesa oni promjerom najsitniji ili korjenove dlačice koje imaju fiziološki aktivnu funkciju u usvajanju vode i biljnih hraniva iz tla. Podrezivanjem korijena dobiva se kompaktan korijenski sustav jer bi se u protivnom bez podrezivanja korijen previše duboko i široko zakorjenjivao.

Dokazano je, ovisno o tipu tla i njegovoj propusnosti, da se kod hrastova već u prvoj godini uzgoja glavni korijen rasprostire u dubinu i više od pola metra dok je nadzemni dio 20-ak cm. Kod crnog oraha se glavni korijen već u prvoj godini uzgoja formira blizu jednog metra u dubinu dok je nadzemni dio visine oko 25 cm. Sadnice moraju imati kompaktan rast kako bi se lakše ili uopće mogle strojno izvaditi iz rasadnika i presaditi na teren gdje su sadne jame dimenzija 40 x 40 x 40 cm (nije obavezno, mogu biti i manje). Dakle, u rasadniku je cilj dobiti duljinu korijena do maksimalno 40-ak cm i primjerenu širinu sadnoj jami na terenu.

2. Kontrola rasta nadzemnog dijela biljke.

Podrezivanje korijena je šok za svaku biljku koja na podrezivanje reagira rastom novog korijena dok se visinski rast smanjuje. Iz tog razloga su podrezane sadnice uvijek niže od onih nepodrezanih. Također se kod podrezanih sadnica smanjuje omjer u visinama između nadzemnog i podzemnog dijela biljke što je već pojašnjeno. Podrezane sadnice imaju i manji koeficijent vitkosti ili vitkost sadnica (odnos visine i promjera vrata korijena) što znači da su niže s većim promjerom vrata korijena. Sadnicama podrezanog korijena se mijenja i omjer biomase u suhom stanju između nadzemnog i podzemnog dijela u korist podzemnog što je dobro posebno ako sadnice sadimo na suhe terene, gdje u vegetaciji nema puno padalina ili tamo gdje je visoka transpiracija (jaki i suhi vjetrovi, puno sunca). Podrezane sadnice imaju karakteristike onih presađenih, ali u ovom slučaju one ostaju in situ ili na mjestu od nicanja pa sve do trenutka vađenja.

3. Poticanje završetka rasta (dormantnost pupa) i stanja sadnica za čuvanje i presadnju.

Podrezane sadnice ranije završavaju s vegetacijom i pupovi ulaze u stanje mirovanja ili dormantnosti u odnosu na one nepodrezane što nam osigurava ranije vađenje sadnica za čuvanje u hladnjačama (lošije) ili presadnom na teren u što kraćem roku (bolje). Sadnice se iz rasadnika ne smiju vaditi prije 30.09. kad završava vegetacijsko razdoblje i nakon obavljenog stručnog nadzora nad rasadničkom proizvodnjom od Zakonom ovlaštenog tijela ili institucije, a to je Hrvatski šumarski institut (HŠI) u Jastrebarskom. Dormantnost pupa je važna fiziološka značajka sadnica koja osigurava siguran primitak i rast početkom sljedeće vegetacije.

4. Smanjenje kompaktnosti tla.

Rasadnička tla kod nas su često glinovita ili glinovito ilovasta (obronačni pseudogleji) sklona sabijanju. Teški pogonski strojevi i oruđa također doprinose sabijanju tla. Prolaskom pluga dovodi se zrak u zonu korijenja što pomaže njegovom rastu. Izdizanjem gredica s posebnim plugom (USA), značajno se utječe na sabijanje tla.

5. Povećanje vrijednosti sadnica koje se stavljaju na tržište.

Podrezane sadnice imaju veću tržišnu vrijednost od nepodrezanih što je razumljivo. Na taj način Radne jedinice (R.J.) i pojedini rasadnici si povećavaju prihod.

6. Povećanje preživljavanja sadnica na terenu.

Zbog većeg udjela fiziološki aktivnog korijenja, manjih visina sadnica i veće suhe tvari korijena u odnosu na nadzemni dio značajno se povećava preživljavanje sadnica nakon sadnje na terenu što je najvažnija varijabla u uzgajanju i osnivanju šuma. Podrezane sadnice s manjom gustoćom na gredici pokazuju najbolje rezultate preživljavanja. Kod sadnica hrastova gustoća se treba kretati od 130 do 140 komada/m². Sije se oko 1 kg žira na m² gredice.

U slučaju veće gustoće sadnice se visinski izdužuju i povećava se koeficijent vitkosti. Sadnice koje se gušće na gredici imaju manji promjer vrata korijena koji je opet u korelaciji s volumenom korijena (veći promjer vrata korijena veći volumen i obrnuto). Sadnicama s gustim sklopom korijen se prepliće u tlu, nepravilno se i slabije razvija. Iz tog razloga one imaju slabije preživljavanje na terenu, a na vjetrovitim mjestima lako su lomljive. Važno je poznavati optimalnu gustoću sadnica za svaku vrstu i dob.

Preporuke za podrezivanje

1. Definirati ciljeve.

To se radi kod planiranja proizvodnje. Što nam je cilj podrezivanja trebamo znati svakako prije zahvata. Ciljevi su navedeni gore i mogu se razlikovati s obzirom na potrebe na terenu za određenim sadnicama. Ciljeve definira voditelj rasadnika u koordinaciji s službama proizvodnje i nadređenima. Sadnicama možemo podrezivati korijen samo jednom, dva ili tri puta, ovisno što želimo dobiti na kraju proizvodnje. Ako sadnice hrastova na gredici uzgajamo kao dvogodišnje (2+0) često je dovoljno samo jedno podrezivanje zimi prije početka druge vegetacije na dubinu od 12-15 cm. Ako se radi drugo podrezivanje tada ide na veću dubinu od 15-18 cm. Sadnice hrasta 3+0 ili starije mogu se podrezati i tri puta.

2. Odgovarajuće vrijeme podrezivanja.

Korijen se podrezuje u vrijeme njegove najveće dormantnosti zbog manjeg šoka za biljku, a to je vrijeme mirovanja vegetacije (zima-veljača). Kod nekih vrsta, zbog visokih temperatura i transpiracije korijen ulazi u potpunu dormantnost i preko ljeta ali podrezivanje u to doba se ne preporučuje zbog šoka za biljku i velikih zahtjeva za njegom nakon podrezivanja, a to je navodnjavanje tla kako bi se šupljine ili zrak u tlu slegao, a one nastaju prolaskom pluga. Kod uzgoja sadnica hrasta lužnjaka ili kitnjaka dvije vegetacije što je neki standard (2+0), podrezivanje korijena se obavlja jednom i to u zimi kad tlo nije smrznuto, pod vodom ili dubokim snijegom, prije početka druge vegetacije. Obično se to radi u veljači.

3. Sinkronizirati podrezivanje korijena s drugim radovima u rasadniku.

Ovdje se prije svega misli na obavezno navodnjavanje odmah nakon podrezivanja kako bi se tlo sleglo od šupljina koje uzrokuje prolazak pluga. Zračni prostori oko korijena nisu dobri jer se korijen suši u doticaju sa zrakom i odumire. Navodnjavanje se obavlja iskustveno i probnim vađenjem sadnica na više mjesta u rasadniku.

4. Odabir prave metode podrezivanja s obzirom na ciljeve.

Ovo se radi kod planiranja proizvodnje. S obzirom na ciljeve odabrat ćemo jednu od gore navedenih metoda podrezivanja.

5. Procjena uspjeha podrezivanja.

Radi poslovođa u rasadniku i zapisuje u rasadničke kronike. Nakon podrezivanja treba vidjeti reakciju korijena i na kraju uspješnost zahvata. Ovdje su važna višegodišnja iskustva u rasadniku. Kako se radi procjena? Vađenjem sadnica na više mjesta u rasadniku, slikanjem i opservacijom ali i znanstvenim metodama poput skeniranja korijenja i određivanja morfoloških značajki nekim od softvera kao što je WinRhizo Pro. Treba uzeti vremena za procjenu fizioloških i morfoloških učinaka orezanih sadnica na kraju vegetacije. Za sve radove njege biljaka u rasadniku treba procijeniti njihov utjecaj, a za to je potrebno vrijeme.

Podrezivanje korijena sadnica u kontejnerima

Osim kod sadnica gologa korijena na polju rasadnika, podrezivanje se radi i u slučaju kontejnerske proizvodnje sadnica (obloženi korijen). Stariji način podrezivanja bio je kemijski gdje su se koristili bakreni karbonati (CuCO₃) i bakreni oksikloridi. Unutarnji zidovi ili stijenke kontejnera premazivali su se bakrenim preparatima za koji se zna da je fitotoksičan za korijen. Postoje i bakrene mreže kojima se oblažu unutarnje stijenke velikih kontejnera.

Na Novom Zelandu (1970. i početak 1980.) razvijeno je mehaničko rezanje korijena u tri dimenzije, tzv. „Box pruning“. Prvo se reže vertikalno, zatim lateralno između redova biljaka i na kraju ručno između biljaka.

Najčešće se u slučaju kontejnerske proizvodnje korijen sam podrezuje uz pomoć zraka i takvo podrezivanje naziva se zračno podrezivanje ili desikacija korijena. Vrh korijena ili kaliptra ne može rasti na zraku. To nije išta drugo nego sušenje korijenja na bočnim otvorima i dnu kontejnera. Odmah ispod mjesta sušenja razvija se novo sitno i fiziološki aktivno korijenje te se raspoloživi volumen kontejnera polako ispunjava sa sitnim korijenjem koje ja najvažnije za dobar primitak biljaka nakon sadnje. Koji su uvjeti za zračno podrezivanje? Držanje multikontejnera na kompatibilnim nosačima minimalno 50 cm iznad tla.

Zrak treba dobro cirkulirati ispod kontejnerišta. Nosači se mogu i sami isprojektirati i izraditi jer su originalni od poznatih firmi jako skupi. Redovi kontejnera moraju biti orijentirani u smjeru sjever-jug zbog bolje iskoristivosti sunčeve svjetlosti. Ispod nosača se stavlja drenaža i geotekstil da se spriječi rast korova. U novije vrijeme sve više su u uporabi diljem Europe veliki air pot kontejneri sa zidovima na kojima se nalaze otvori koji služe za sušenje korijena. Postoje u raznim bojama (zelena, bijela,…). Takvi kontejneri koriste se i u agronomiji, na primjer kod uzgoja borovnica u kiselim supstratima i arborikulturi kod uzgoja velikih stabala. Do danas ne postoji dovoljan broj znanstvenih istraživanja na uspjeh uzgoja pojedinih vrsta u air pot kontejnerima.

Mali broj vrsta zahtjeva podrezivanje korijenja, a one koje to zahtjevaju podrezivanje se mora, kao mjera njege, obaviti u skladu sa znanošću i strukom.