Zaštita jagoda od bolesti u plastičnim tunelima

Među tradicionalnim voćnim vrstama koje uspješno uzgajamo i u našoj zemlji, dominira proizvodnja jabuka, krušaka, breskva i nektarina te šljiva. Pritom se jagodaste voćne vrste uzgajaju na svega 1,24 % što je svakako premalo.

Pored velike količine ugljikohidrata i organskih kiselina, jagodaste voćne vrste (među kojima su najznačajnije jagoda, kupina, malina, ribiz, ogrozd i borovnica) sadrže i značajne količina antioksidansa (npr. vitamin C i različiti fenoli), pa postaju sve značajnija namirnica. Prema “Naputku za podnošenje zahtjeva za izdavanje dozvole za proširenje primjene sredstva za zaštitu bilja na male kulture i/ili male namjene” koje je u svibnju 2010. godine izdala Uprava poljoprivrede i prehrambene industrije (Fitosanitarni sektor, Odjel sredstava za zaštitu bilja) pri tadašnjem MPRRR-u, jagode su svrstane u popis “velikih kultura”(uz pšenicu, kukuruz, šećernu repu, krumpir, vinovu lozu, jabuke, kruške, breskve, rajčicu, kupus i dr.), premda ih uzgajamo na skromnim površinama i izbor sredstava za zaštitu bilja je donedavno bio vrlo ograničen.

Što sve ugrožava uspješan uzgoj jagoda?

Uspješan uzgoja jagoda ugrožava više od 50 gljivičnih uzročnika bolesti, 3 bakterioze i više od 25 vrta virusa i fitoplazmi. Učinkovite mjere usmjerene kemijske i biološke zaštite možemo provoditi samo protiv nekih kategorija gljivičnih bolesti lista i ploda jagode, dok je većina bolesti korijena gotovo neizlječivo.

Budući je još uvijek najrašireniji otvoreni ili plastičnim visokim tunelima pokriveni uzgoj jagoda na humke s folijom i mekanim cijevima za namakanje “kap po kap”, proizvođači prilikom podizanja takvih nasada moraju biti upoznati da je većina danas raširenih i robusnih sorata (madeleine, raurica, idea i dr.) vrlo osjetljiva na bolesti korijena. Zbog racionalne i učinkovite primjene mjera zaštite tretiranjem biljaka, poželjno je mjernim uređajima pratiti uvjete temperatura, vlažnosti zraka, zadržavanje vage na biljnim organima i vlagu u zemljištu pri uzgoju jagoda u zaštićenim prostorima.

Među najvažnijim se gljivicama uzročnicima truleži korijena jagoda navode vrste Phytophthora, Rhizoctonia, Aphanomyces, Fusarium, Alternaria, Coniothyrium, Phytium, Cylindrocarpon i Verticillium. U manjem opsegu te se gljivice nalaze u svim staništima pa i tamo gdje jagode nikad nisu uzgajane. Uzgoj pod folijom i intenzivno navodnjavanje pridonose pojačanim štetama od bolesti korijena jagoda. Tako se prilikom izbora staništa za nove nasade prednost uvijek dajemo zračnim i propusnim tlima s većim udjelom organske tvari. Ako se na istim parcelama jagode češće uzgajaju, problemi s bolestima korijena bit će učestaliji, a štete sve veće. Obično se simptomi infekcija korijena pojave tijekom vrućeg dijela dana u obliku brze i nenadane uvelosti, smeđe promjene boje lišća i potpunom propadanju biljaka.

Zaražene sadnice crnom truleži treba ukloniti

Kod nas je najraširenija tamna ili crna trulež korijena jagoda koju uzrokuju gljive roda Verticillium, Fusarium i Rhizoctonia. Ako je napadnut manji broj biljaka najbolje ih je čupanjem odmah odstraniti iz nasada. Djelomičnu zaštitu daje zalijevanje jagoda otopinom azoksistrobina* (Quadris ili Ortiva SC) ili tebukonazola* (Folicur 250 EW) (ako je korijen jagoda napadnut gljivama iz roda Fusarium). Zbog sprječavanja mogućih šteta na korijenu jagoda od gljivica roda Phytophthora i Phytium struka preporučuje, a proizvođači često pred sadnju potapaju presadnice jagoda u otopinu kalijevih fosfonata* (npr. Savial Forte). Zbog karantenske vrste Phytophthora fragariae var. fragariae nasade jagoda podignute sadnjom uvezenih presadnica redovito zdravstveno pregledavati, a po potrebi odstraniti sve bolesne biljke i naknadno ili parcijalno nasad zalijevati otopinom Al-fosetila* (Aliette Flash WG i sl.).

Posljednjih godina sve češće u intenzivnim nasadima jagoda pronalazimo simptome tzv. antraknoze (Colletotrichum acutatum, C. gleosporioides), uzročnika srčane truleži stabljike i lisne drške, nepravilnih tamnih lisnih pjega i uleknute tamne pjegavosti plodova jagoda. Nažalost, većina najčešće uzgajanih sorata jagoda je vrlo osjetljiva na spomenuti poremećaj. Većina specifičnih fungicida koje koristimo za suzbijanje sive plijesni (Botrytis cinerea) ima samo djelomičnu djelotvornost na antraknozu jagoda, fenheksamid (Teldor 500 SC) i pirimetanil (Pyrus, Scala SC) pokazuju slabiji sporedni učinak na antraknozu 30-40 %.  Djelomičnu zaštitu daju i svi bakarni pripravci (bakrov-hidroksid, -oksid i -oksiklorid), kaptan* (Captan WP 50 i dr.) i neki pripravci iz IBE skupine (npr. difenkonazol) (Score EC). Puno su na antraknozu jagoda djelotvorniji azoksistrobin (Quadris SC), trifloksistrobin (Zato 50 WG), a tijekom 2007. godine posebno se učinkovitom na antraknozu jagoda pokazala kombinacija boskalida & piraklostrobina (Signum DF).

Među bolestima lišća treba spomenuti crvenu pjegavost (Diplocarpon earliana) i sivu pjegavost (Mycosphaerella fragariae). U prosječnim godinama i uz preventivnu primjenu djelotvornih fungicida: azoksistrobin (Quadris SC), difenkonazol (Score 250 EC) i bakarnih pripravaka, spomenute lisne pjegavosti ne mogu ugroziti urode jagoda. Crvena pjegavost se obično u nasadu jagoda pojavljuje nakon berbe na starijem lišću. Siva pjegavost je česta u hladnim i vlažnim proljetnim mjesecima na mladom lišću. Lisne se pjegavosti se u jačem intenzitetu pojavljuju pri uzgoju jagoda na otvorenom u završnim godinama eksploatacije nasada.

Pepelnica jagoda (Sphaerotheca macularis, S. aphanis) naseli donju lisnu stranu, pa se zaraženo tkivo uvija prema gore, a rubni dio naličja pocrveni. Za razliku od drugih biljnih pepelnica površinski je micelij na jagodama vrlo rijetko vidljiv. Najvažniji ekološki čimbenik ranije pojave pepelnice u jagodama je visoka vlažnost zraka. Stoga se pepelnica brže razvija i veće štete pravi pri uzgoju jagoda u zaštićenom prostoru (visokim tunelima, plastenicima, staklenicima).

Moguća je zaraza još mladih i zelenih plodova, nakon čega se njihov oblik mijenja zbog neravnomjernog rasta zdravog i napadnutog dijela. Upravo zato napad pepelnice na jagodama mnogi poistovjećuju s fiziološkim poremećajima uslijed neravnomjerne gnojidbe. Pepelnicu vrlo dobro suzbijaju fungicidi iz skupine strobilurina, (npr. Quadris SC, Signum DF, Zato 50 WG), a u nekim razvijenim zemljama se protiv pjegavosti i pepelnice nakon berbe koriste još difenkonazol (Score 250 EC) te njegova kombinacija sa fluksapiroksadom (Sercadis Plus SC).

Tablica 1. Neki fungicidi dopušteni za suzbijanje bolesti jagoda u RH

Najopasnija je siva plijesan

Među bolestima plodova jagode svakako je najopasnija siva plijesan (Botrytis cinerea). Pored sive plijesni zadnjih se godina pojavljuje i ranije opisana antraknoza ili tamna pjegavost plodova (Colletotrichum). Tijekom vrlo kišovitih ljeta pri kraju berbe plodove jagoda naseljavaju i druge gljivice: npr. Mucor, Fusarium, Trichotecium, Alternaria, Rhizopus i Penicillium. Siva plijesan (Botrytis cinerea) pored plodova napada i druge biljne organe, npr. cvjetove jagoda ili izdanke malina. U nasadima s lošim uređenim vodenim režimom pojava plijesni na cvjetnim organima jagoda je učestalija, a svakako je najopasnija u vrijeme početka dozrijevanja plodova. Na cvjetnim organima napadnuto tkivo prvo posivi, ubrzo potamni. Za nekoliko se dana u uvjetima vlažnog vremena razvija karakteristična siva prevlaka, po čemu bolest zovemo siva plijesan. Pri uzgoju jagoda na otvorenom štete od sive plijesni su veće, jer je nasad duže vlažan nakon kišnih razdoblja.

No, zbog visoke vlažnosti zraka u zaštićenim prostorima, siva plijesan nije ništa manje opasna pri uzgoju jagoda u visokim tunelima, plastenicima ili staklenicima. Svakako se preporučuje odstraniti sve zaražene plodove iz nasada, posebice ako dozrijevanje jagoda i berba traju duže razdoblje. Kemijske pripravke s djelomičnim ili sporednim učinkom na sivu plijesan koristimo barem dvaput od početka rasta do početka cvatnje, npr. azoksistrobin (Quadris, Ortiva SC). Od početka cvatnje do berbe preventivno koristimo specifične botriticide, npr. fenheksamid (Teldor 500 SC), pirimetanil ciprodinil & fludioksonil (Switch WG) ili boskalid & piraklostrobin (Signum DF). Koristimo ih naizmjenično u prosječnim razmacima 10-14 dana, uz poštivanje propisane karence.

Tablica 2. Neka biološka i ostala sredstva za suzbijanje bolesti jagoda dopuštena za primjenu u ekološkoj proizvodnji

Poželjno je umanjiti primjenu kemijskih fungicida i koristiti sve više sredstva za suzbijanje uzročnika bolesti dopuštene u ekološkoj proizvodnji jagoda. Ovi pripravci nemaju nikakav toksikološki rizik za čovjeka (nema rezidua ili mjerljivih ostataka pesticida mg/kg) (karenca nije primjenljiva (K=NP) ili iznosi svega 1 dan). Pored pripravaka navedenih u Tablici 2. uspješno se koriste fiziološki bio-stimulatori na osnovi Bacillus sibtilis (u pripravcima Ekstrasol, BioLife i slično), a djelotvorni su isključivo preventivno (prije znakova bolesti).

Zaštićeni prostori (visoki plastični tuneli) predstavljaju povoljne uzgojne prostore za jagodu. Neke bolesti koje “donose” kišni proljetni dani manje primjećujemo (npr. različite vrste lisnih pjegavosti, siva plijesan – slika 1). Ali, neki uzročnici kojima pogoduje sparina i toplina jače su vidljivi u plastenicima (npr. gorka trulež plodova jagoda – slika 2). Mjernim uređajima u plastenicima možemo pouzdanije predvidjeti pojavu bolesti jagoda (mjerni uređaj “Pinova Meteo” – slika 3). Bolesti korijena (slika 4) mogu biti ograničavajući čimbenik uspješnog uzgoja jagoda.