Slinavka i šap se smatra ozbiljnom prijetnjom za EU jer je vrlo prijemčiva (kontagiozna), virusna, zarazna i ekonomski najznačajnija bolest papkara. Njezina pojava na hrvatskim farmama bi zasigurno uzrokovala izuzetno velike izravne i neizravne gubitke za stočarstvo i gospodarstvo općenito.
Od ove bolesti obolijevaju goveda, ovce, koze, svinje i drugi divlji papkari. Bolest se klinički manifestira povišenom tjelesnom temperaturom, smanjenom proizvodnjom te pojavom slinjenja i šepanja u zaraženih životinja. Na sluznici usta, nosa, na vimenu i u međupapčanom prostoru se javljaju mjehurići (vezikule) koje se nazivaju afte. Bolest se može proširiti transportom zaraženih životinja, kontaminiranim transportnim sredstvima, predmetima i hranom te zrakom. Obole sve životinje u stadu (u goveda je pobol 100 %), a smrtnost je znatno niža ovisno o vrsti i starosti životinje. Mali preživači i svinje imaju blaži klinički oblik bolesti nego goveda.
Povijest izbijanja slinavke i šapa u Hrvatskoj
Bolest je poznata od davnina, a prvi zabilježeni slučaj slinavke i šapa u Hrvatskoj je bio 1833. godine na vlastelinstvu Osekovo i Strušec kod Kutine. Deset godina kasnije bolest je izbila u Banskoj, Slunjskoj i Križevačkoj pukovniji. Godine 1846. su uvedene naredbe o pregledu životinja prije klanja i mesa namijenjenog javnoj potrošnji, kao mjera prevencije zaraznih bolesti. U 20. stoljeću je na području današnje Hrvatske slinavka i šap kontinuirani problem. Nakon osnivanja prvih veterinarskih organizacija, u drugoj dekadi dvadesetog stoljeća se uvodi sustav karantena i izolacija zaraženih farmi te desetak godina kasnije se počinje sustavno cijepiti stoka protiv slinavke i šapa. Nakon toga, bolest je iskorijenjena 1978. g. zahvaljujući intenzivnim mjerama kontrole i vakcinaciji (cijepljenju).
Tijekom posljednjeg izbijanja slinavke i šapa u Hrvatskoj 1978. godine, poduzete su sljedeće mjere: usmrćivanje zaraženih životinja (svih papkara na zaraženim farmama) na mjestu izbijanja bolesti, zabrana svakog oblika prometa životinja i njihovih proizvoda (mlijeka, mesa, kože, dlake, stelje i drugih proizvoda životinjskog podrijetla), dezinfekcija objekata i opreme koja je bila u kontaktu sa zaraženim životinjama, te sustavna masovna vakcinacija stoke u cijeloj zemlji kako bi se spriječila daljnja širenja bolesti. Oko zaraženih područja uspostavljene su zone u kojima je bio zabranjen ulaz i izlaz, kako bi se spriječilo širenje bolesti.
Aktualno stanje u svijetu s obzirom na slinavku i šap
Slinavka i šap je bolest endemična na području Turske (posebno u istočnim i središnjim regijama), Bliskog istoka i sjeverne Afrike, ali i u mnogim zemljama Azije i dijelovima Južne Amerike. U siječnju 2025. godine, Njemačka je obavijestila Svjetsku organizaciju za zdravlje životinja o pojavi slinavke i šapa u saveznoj pokrajini Brandenburg, gdje je bolest potvrđena kod vodenih bivola. U susjednoj Mađarskoj nije bilo ove bolesti više od 50 godina, ali je u ožujku ove godine bolest utvrđena na farmi mliječnih krava u Kisbajcsu, blizu mađarsko-slovačke granice. Drugo izbijanje slinavke i šapa u Mađarskoj dogodilo se 26. ožujka 2025. u Levélu, blizu austrijske granice, što je dovelo do usmrćivanja tisuće goveda.
Prije drugog prijavljenog slučaja slinavke i šapa u Mađarskoj, Slovačka je potvrdila ovu bolest na tri farme na jugu države u blizini mađarske granice. Nakon još nekoliko prijavljenih slučajeva slovačka vlada je proglasila izvanredno stanje kako bi provela stroge mjere suzbijanja. Obje su zemlje uspostavile zone zabrane kretanja, uključujući područja zaštite i nadzora, te su provele mjere kao što je usmrćivanje i neškodljivo uklanjanje zaraženih životinja, ograničenja kretanja i pojačanu dezinfekciju. Kao odgovor na epidemije (epizootije) u susjednim zemljama, Austrija uvodi preventivne mjere zatvaranjem dva manja granična prijelaza sa Slovačkom i 21 s Mađarskom kako bi spriječila širenje slinavke i šapa.
Nekoliko zemalja, uključujući Južnu Koreju i Meksiko, uvelo je zabranu uvoza mesa i mliječnih proizvoda iz Njemačke, Mađarske i Slovačke zbog izbijanja ove bolesti. Europska komisija je donijela hitne mjere, mjere stalnog nadzora i kontrole, uključujući uspostavu zabranjenih zona i koordinaciju s državama članica radi praćenja, kontrole situacije i sprječavanje širenja slinavke i šapa. Iako u Hrvatskoj trenutno nema slučajeva slinavke i šapa, blizina zemalja u kojima je bolest prisutna povećava rizik od njenog širenja pa je važno održavati visoku razinu pripravnosti i pridržavati se propisanih mjera biosigurnosti kako bi se spriječio ulazak i širenje ove bolesti na našem području.
Mjere sprječavanja bolesti
Hrvatska je donijela 7. travnja 2025. godine Naredbu o mjerama sprječavanja pojave i ranog otkrivanja slinavke i šapa te kuge malih preživača u Republici Hrvatskoj (NN 66/2025.) u kojoj su neke stavke promijenjene u odnosu na prethodnu Naredbu. U ovoj Naredbi se zabranjuje unos živih prijemljivih životinja, zametaka, svježeg mesa, jestivih nusproizvoda klanja, proizvoda od mesa i ovitaka, sirovog mlijeka i kolostruma, nusproizvoda životinjskog podrijetla koji nisu namijenjeni za prehranu ljudi uključujući kožu, vunu, čekinje, sirutku, stajski gnoj i gnojevku, lovačkih trofeja, krmiva biljnog podrijetla i slame s područja država Mađarske i Slovačke od 1. ožujka 2025. godine.
U Naredbi također stoji da su osobe koje drže prijemljive životinje vrsta govedo, ovca, koza i svinja dužni prijaviti ovlaštenom veterinaru nadležne veterinarske organizacije svaku pojavu znakova bolesti, uginuća i pobačaja, izolirati bolesnu ili uginulu životinju te poduzeti sve druge potrebne mjere u svrhu sprječavanja širenja bolesti na ostale životinje i objekte.
S obzirom da Hrvatska bilježi najveći pad u govedarskoj proizvodnji među članicama EU, pojava slinavke i šapa bi znatno ugrozila preostale farme i uzrokovala znatan ekonomski gubitak. Prisjetimo se da proizvodnja mesa, mlijeka i mliječnih proizvoda u Hrvatskoj nije samodostatna već smo uvelike ovisni o uvozu tih proizvoda koji također mogu predstavljati potencijalnu opasnost u širenju bolesti. Najveći rizik za pojavu i širenje bolesti predstavljaju veće farme koje su koncentrirane u određenim područjima Hrvatske. Širenju bolesti bi svakako pogodovao promet vozila za prijevoz stoke, dostavna vozila (stočna hrana, koncentrati, krmiva) i vozila druge namjene, odvoz lešina i brojni drugi čimbenici.
Prisjetimo se slučaja izbijanja slinavke i šapa u Velikoj Britaniji koji je doveo do uništavanja više od 6 milijuna životinja i ekonomski gubitak od desetak milijardi eura. Iako su imali i imaju visoko razvijenu mrežu veterinarskih organizacija s vrhunskim stručnjacima, širenju bolesti je svakako pogodovao odvoz lešina i neki manji propusti, usprkos brojnim strogim mjerama i dezinfekciji. Ako upitate starije veterinare koji su sudjelovali u suzbijanju slinavke i šapa 1978. godine i ranije, reći će da se tada radilo pod strogim režimom dan i noć. Onaj veterinar koji se zatekao u zaraženom dvorištu ostao je tamo i spavati jer su područje osiguravali vojska i policija te se nije smjelo nikamo otići sve do spaljivanja i zakapanja posljednje životinje na gospodarstvu i završne dezinfekcije.
Polučeni izbijanjem i širenjem afričke svinjske kuge na području Hrvatske nadam se da će struka uvidjeti pojedine nedostatke u mjerama za suzbijanje i iskorijenjivanje opakih zaraznih bolesti životinja. Prvo je potrebno zahvaliti svim akterima na mukotrpnom poslu odrađenom prilikom posljednje epidemije (epizootije) u domaćih i divljih svinja na području Hrvatske. Uspjeh svih propisanih postupanja se očituje samo ako smo korak (ili dva) ispred bolesti, što svakako nije jednostavno niti lako.
, virusna, zarazna i ekonomski najznačajnija bolest papkara.){kind=link}