Povrće je važna namirnica u prehrani. Različita istraživanja pokazala su da je upravo visok unos povrća i voća povezan s nižim rizikom od kroničnih bolesti (određenih vrsta raka ili kardiovaskularnih bolesti).
Uzgoj povrća smatra se radno intenzivnom proizvodnjom i visoko dohodovnom granom poljoprivrede. Razne su vrste povrća, a korjenasto povrće predstavlja vrstu povrća kod kojeg koristimo dio koji raste pod zemljom. Jestivi dio biljke je korijen, zadebljali korijen (hipokotil) ili gomolj biljke. Korjenasto povrće je bogato hranljivim sastojcima kao što su vitamini, minerali, vlakna, ugljikohidrati, antioksidansi i sl. Najpoznatijim vrstama korjenastog povrća smatraju se mrkva, cikla, krumpir, batat, celer korjenaš, peršin korjenaš, čičoka, hren, pastrnjak, rotkvica, đumbir, kurkuma.
Proizvodnja povrća u svijetu
U svijetu, globalna proizvodnja povrća u 2022. godini iznosila je više od 1.173,07 milijuna metričkih tona. Vodeće zemlje u proizvodnji povrća prema podacima STATISTA-e su Kina (616 milijuna metričkih tona), Indija (145 milijuna metričkih tona) i SAD (27 milijuna metričkih tona). Ako se promatraju vrste povrća, u svijetu su najzastupljenije proizvodnja rajčica, luka, krastavaca i kupusa.
Podaci EUROSTAT-a pokazuju kako se proizvodnja svježeg povrća u EU u 2022. godini odvijala na dva milijuna hektara, a ubrano je više od 59 milijuna tona povrća.
U EU se najviše proizvodi rajčica, luk i mrkva.
Španjolska je vodeća u proizvodnji povrća (cca 24 % proizvodnje povrća u EU). Luk najviše proizvede Nizozemska, oko 24 % sve proizvodnje u EU, dok mrkvu Njemačka (18 % ukupne proizvodnje mrkve u EU). Povrće i hortikulturni proizvodi su treća najvažnija proizvodnja u EU u 2022. prema vrijednosti proizvodnje (65,9 milijardi eura; 12,3 %).
Proizvodnja povrća u Hrvatskoj
Proizvodnja povrća u Hrvatskoj provodi se na manje od 1 % ukupno korištenog poljoprivrednog zemljišta. Iz podataka DZS-a zaključuje se kako površine (iskazano u hektarima) za proizvodnju povrća (uključujući povrtnjake) u Hrvatskoj od 2020. do 2023. godine, pokazuju pad tijekom promatranog razdoblja. Najveći udio površina pod povrćem je bio 2020. godine, prelazeći 10.200 hektara. U 2021. godini bilježi se manji pad, a 2022. godina pokazuje značajan pad na oko 9.500 hektara. U 2023. godini dolazi do blagog oporavka, ali površina i dalje ostaje ispod razine iz 2021. i 2020. godine.
Proizvodnja povrća u Hrvatskoj u 2023. iznosila je 209.282 tone povrća. Ovaj trend smanjenja površina pod povrćem, ukazuje na izazove, kao što su primjerice, nepovoljni vremenski uvjeti, problemi s radnom snagom, tržišni rizici koji utječu na poljoprivredne proizvođače.
Grafikon 1. Površine pod povrćem u Hrvatskoj, u ha, 2020.-2023.
Korjenasto povrće u Hrvatskoj
Grafikon 2. prikazuje površine pod korjenastim povrćem u Hrvatskoj od 2020. do 2023. godine, s podacima za četiri različite vrste korjenastog povrća, mrkvu, krumpir, ciklu i ostalo korjenasto povrće. Ostalo korjenasto povrće su hren, rotkvice, pastrnjak, postrna repa, koraba, peršin korjenaš, celer korjenaš i dr. Iz podataka je vidljivo kako je krumpir dominantna kultura u ovoj kategoriji kroz sve prikazane godine, s površinama koje su ipak u blagom opadanju. Površina pod krumpirom je s 9.325 hektara u 2020. pala na 7.230 hektara u 2023. S druge strane, površina pod mrkvom pokazuje blagi rast.
Iako su površine relativno male u usporedbi s krumpirom, povećanje je vidljivo iz godine u godinu. Mrkva je 2020. zauzimala 261 hektar, a do 2023. površina se povećala na 400 hektara. Cikla bilježi blagi pad, s 157 hektara u 2020. na 151 hektar u 2023. Površine pod ostalim korjenastim povrćem, iako znatno manje, postupno rastu kroz prikazano razdoblje. Godine 2020. ove kulture zauzimale su 162 hektara, a do 2023. površina se povećala na 256 hektara. Sve u svemu, može se zaključiti kako je naglašen pad u ukupnim površinama za krumpir, dok ostale kulture bilježe stabilnost ili lagani rast površina.
Grafikon 2. Površine pod korjenastim povrćem u Hrvatskoj, u hektarima, 2020. – 2023.
Proizvodnja povrća (uključujući povrtnjake) u Hrvatskoj, općenito, kroz godine je u padu, s 248 tisuća tona u 2020. godini na 209 tisuća tona u 2023. godini. Ako se promatra samo proizvodnja korjenastog povrća u Hrvatskoj u razdoblju od 2020. do 2023. godine, podaci su raznoliki. Vodeća je proizvodnja krumpira, krumpir se smatra dominantnom kulturom u Hrvatskoj. Najveća proizvodnja bila je u 2020., dok je ostalih godina zabilježen pad. Proizvodnja mrkve i cikle također bilježi pad, dok je proizvodnja ostalog korjenastog povrća zabilježila stabilnu proizvodnju kroz godine, koja se kretala između 2 i 4 tisuće tona, s najvišom vrijednosti od 4.107 tona u 2021. godini, te najnižom od 2.267 tona u 2020. godini. Općenito, grafikon 3 pokazuje trend smanjenja proizvodnje kod većine korjenastog povrća u promatranom razdoblju, s blagim oporavkom kod nekih kultura u 2023. godini.
Grafikon 3. Proizvodnja korjenastog povrća, u tonama, 2020. – 2023.
Ekonomika proizvodnje korjenastog povrća
Pri izradi kalkulacija uzeti su u obzir prinos i cijena kako bi se dobili prihodi po pojedinoj kulturi (€/ha). Za potrebe kalkulacije prikazani su varijabilni troškovi specifični za pojedinu proizvodnju korjenastog povrća. Na temelju podataka Ministarstva poljoprivrede (2023.) prikazano je pokriće varijabilnih troškova (PVT) izabilježene su značajne razlike u ekonomskim pokazateljima između četiri analizirane proizvodnje (industrijski, merkantilni krumpir, mrkva i cikla). Iz prikazanih kalkulacija vidljivo je kako je pokriće varijabilnih troškova pozitivno kod svih proizvodnji.
U pogledu prinosa, mrkva i cikla pokazuju najbolje rezultate s jednakim prinosom od 45.000 kg/ha, što je značajno više od industrijskog i merkantilnog krumpira. Mrkva ostvaruje daleko najviši ukupni prihod, a slijedi je cikla, te merkantilni i industrijski krumpir koji ostvaruju značajno niže prihode koji su nešto viši od 5 tisuća EUR/ha, što je gotovo pet puta manje od prihoda mrkve.
U strukturi varijabilnih troškova postoje značajne razlike među kulturama. Mrkva ima najviše varijabilne troškove, što je prvenstveno zbog visokih troškova ambalaže, sortiranja i uvrećavanja (38 % ukupnih troškova). Merkantilni krumpir opterećen je visokim troškom sjemena (čini 52 % svih troškova), što značajno doprinosi njegovim ukupnim varijabilnim troškovima. Posebno je zanimljiv slučaj cikle koja, unatoč jednakom prinosu kao mrkva, ima najniže varijabilne troškove od svih analiziranih kultura.
Iz analize se može zaključiti kako, iako mrkva ostvaruje najviše prihode, cikla pokazuje najbolji odnos prihoda i varijabilnih troškova, što je čini potencijalno najisplativijom kulturom za proizvodnju. S druge strane, obje vrste krumpira, unatoč različitim pristupima proizvodnji i različitim tržištima, pokazuju slabije rezultate prvenstveno zbog nižih prinosa i cijena te visokih troškova sjemena. Naravno, za ocjenu konkretne isplativosti pojedinih kultura valja uzeti u obzir i fiksne troškove pojedinog poslovnog subjekta.
Grafikon 4. Usporedba pokrića varijabilnog troška (PVT) proizvodnje korjenastog povrća
U konačnici, korjenasto povrće predstavlja važan segment u ukupnoj proizvodnji povrća u Hrvatskoj i u svijetu. Unatoč izazovima s kojima se proizvođači susreću, poput sve izraženijih klimatskih promjena, pojave štetnika i bolesti, rasta troškova proizvodnje i nestabilnosti tržišta, potražnja za povrćem kontinuirano raste. Razlog za to je njegova visoka nutritivna vrijednost, sve veća osviještenost potrošača o zdravoj prehrani te prehrambeni trendovi koji promiču svježe, lokalno uzgojeno povrće, osobito organsko. Također, promjene u prehrambenim navikama i sve veća popularnost vegetarijanske i veganske prehrane doprinose rastu potražnje.
Domaći proizvođači imaju značajan potencijal za povećanje proizvodnje, posebice kroz prelazak na ekološke prakse uzgoja povrća, razvoj kratkih opskrbnih lanaca, plasiranje proizvoda tijekom turističke sezone, proširenje na specijalizirane kulture (primjerice batat) pomoću kojih je proizvođačima dostupan pristup posebnim tržišnim nišama. Ulaganje u modernizaciju tehnologije uzgoja, uvođenje sustava navodnjavanja, te proizvodnja u plastenicima i staklenicima koja može produžiti sezonu i omogućiti stabilnost u proizvodnji.
Financiranje pomoću sredstava EU pomaže u ulaganju u gore navedene aktivnosti, povezivanje ili udruživanje proizvođača, sudjelovanje u edukacijama, te usvajanje suvremenih praksi može poboljšati proizvodne rezultate, smanjiti rizike u poslovanju i ojačati otpornost poljoprivrednih gospodarstva.
Poseban okvir
U posljednjih godinu dana cijene svježeg povrća u državama Europske unije bilježe značajne oscilacije. Najveći rast cijena svježeg povrća zabilježen je na Cipru, gdje su cijene porasle čak 33,9%. Slijedi Danska s rastom od 28,6%, a dvoznamenkasti rast bilježe i Bugarska (+13,7%) te Španjolska (+11,1%). U Estoniji, Poljskoj i Latviji rast cijena kretao se između 6% i 9%, dok su Hrvatska (+2,5%), Litva (+2,6%) i Italija (+1,2%) zabilježile umjereniji porast.
Na grafikonu je prikazana promjena cijena svježeg povrća u državama članicama Europske unije u posljednjih 12 mjeseci, od 1. kvartala 2024. godine, do prvog kvartala 2025. godine.
Foto: Shutterstock
