Nakon razdoblja zimskog mirovanja treba obići svaku parcelu kako bi se mogle primijeniti potrebne agrotehničke mjere sukladno kondiciji usjeva na pojedinoj parceli.
Stanje višegodišnjih krmnih usjeva na parcelama prilikom „izlaska iz zime“ ovisi o više čimbenika: radi li se o trajnom travnjaku ili zasijanom travnjaku na oraničnim površinama (privremeni travnjak), u kojoj je fazi rasta i razvoja usjev „ušao u zimu“, zatim o starosti usjeva odnosno je li usjev tek uspostavljen (sjetva tijekom prošle jeseni) ili je to etablirani usjev.
Što je trajni, a što privremeni travnjak?
Na samom početku ovog teksta objasnit ćemo pojmove trajni i privremeni travnjak. Prema vrsti uporabe zemljišta u trajne travnjake spadaju livade, pašnjaci i krški pašnjaci. Privremeni travnjaci nalaze se na obradivom zemljištu (oranice) koje je zasijano travom, smjesom trava, travno-djetelinskim smjesama ili djetelinsko-travnim smjesama iz porodice Poaceae (trave) i/ili Fabaceae (mahunarke=leguminoze) koje se u razdoblju do pet godina od uspostave mora barem jednom preorati i zasijati smjesom trava, travno-djetelinskom smjesom ili djetelinsko-travnom smjesom iz porodice Poaceae i/ili Fabaceae. Privremeni travnjak postat će trajni travnjak nakon isteka pet godina od njegove uspostave ako nije ponovno preoran i zasijan smjesom trava, travno-djetelinskom smjesom ili djetelinsko-travnom smjesom. Nakon pregleda svake pojedine parcele, poljoprivrednik donosi odluku o potrebnim mjerama njege.
Na nekim parcelama divljač je pričinila značajne štete. Neki su usjevi nakon višegodišnjeg korištenja toliko degradirani (prorijeđeni su, zakorovljeni…) da nisu isplativi za daljnje korištenje. Za dugotrajnost i kondiciju višegodišnjih krmnih usjeva izuzetno je važna kvaliteta sjemena korištenog pri sjetvi i kvaliteta same sjetve te agrotehničke mjere provedene tijekom razdoblja korištenja, ali i samo tlo. Na vijek trajanja višegodišnjih krmnih kultura osim plodnosti tla najveći utjecaj ima poljoprivrednik koji gospodari usjevima. Jedna od preporučenih mjera njege koja se provodi čim to stanje tla dopušta jest drljanje. Provodi se radi prozračivanja. Drljanjem se ravna površina i krtičnjaci, omogućuje bolji pristup kisika korijenju, lakše prodiranje hraniva u tlo, podiže se mahovina i ostale organske nakupine nastale na površini.
Prva proljetna gnojidba travnjaka, djetelinsko-travnih i travno-djetelinskih smjesa
Ovisno o vremenskim uvjetima i stanju tla te samom usjevu, uskoro će trebati obaviti prvu prihranu. Ekonomski najisplativija i ekološki najprihvatljivija gnojidba temelji se na poznavanju plodnosti tla i očekivanom urodu. Osim navedenog, količina potrebnog gnojiva za prvu proljetnu gnojidbu ovisi o botaničkom sastavu (jesu li zastupljene isključivo travne vrste ili se radi o mješavini djetelinskih i travnih vrsta ili samo o djetelinskim vrstama), načinu korištenja i količini oborina. Pri određivanju količine i vrste gnojiva u prvoj proljetnoj gnojidbi treba uzeti u obzir gnojidbu provedenu prethodne jeseni. Ako prošle jeseni nije obavljena gnojidba s fosfornim i kalijevim gnojivima (npr. formulacijama P-K 20-30 ili N-P-K 7-20-30), tada početkom proljetnog porasta treba primijeniti gnojiva NPK formulacije. Gnojidba fosforom i kalijem je izuzetno važna za vijek trajanja zasijanih vrsta.
Potrebne količine fosfora na prosječno plodnom tlu, uz ostvaren prosječan prinos i uz redovitu gnojidbu variraju od 50 do 70 kg/ha fosfora tijekom godine. Kod intenzivnih pašnjačkih površina količine su znatno veće i kreću se od 80 do 120 kg/ha tijekom godine. Količine kalija koje treba nadomjestiti gnojidbom tijekom godine kreću se u širokom rasponu od 80 do 160 kg/ha. Ove količine primjenjuju se ili ujesen ili tijekom ranog proljeća. Ako se gnojiva primjenjuju u jesen, koriste se P-K formulacije mineralnih gnojiva (bez dušika) ili NPK formulacije sa smanjenim sadržajem dušika.
U slučaju gnojidbe tijekom proljeća, prednost imaju NPK formulacije koje sadrže dušik. Količina dušika koju je potrebno primijeniti ovisi o botaničkom sastavu travnjaka. Ako su vrste iz botaničke porodice mahunarki sastavni dio djetelinsko-travnih smjesa (DTS) ili travno-djetelinskih smjesa (TDS), količinu primijenjenog dušika pri gnojidbi treba ograničiti jer prevelike količine dušičnih gnojiva depresivno djeluju na djeteline. Početkom proljetnog porasta potrebno uz primjenu NPK formulacija potrebno je obaviti prihranu dušičnim gnojivima.
Korištenje KAN-a
Za prve proljetne prihrane preporuča se korištenje amonijnitratnog oblika dušika (KAN). U KAN-u je polovica ukupnog dušika u nitratnom obliku koji je dostupan biljci već nekoliko sati nakon primjene ako je tlo dovoljno vlažno, a amonijski oblik dušika osigurava produženo djelovanje. Količina KAN-a ovisi o botaničkom sastavu zastupljenih vrsta na parceli. Ako u smjesama ima 30-40 % djetelinskih vrsta, gnojidbu dušičnim gnojivima treba ograničiti samo za prva dva otkosa i to ne s više od 100 do 120 kg/ha čistog dušika. Travne vrste jako dobro reagiraju na gnojidbu dušičnim gnojivima. U biljnoj masi prvih proljetnih otkosa u smjesama uglavnom prevladavaju travne vrste dok tijekom ljetnih mjeseci djetelinske vrste čine većinu prinosa u otkosu.
Pretjerano korištenje samo dušičnih gnojiva može imati za posljedicu potiskivanje ili potpuno nestajanje djetelinskih vrsta iz smjese. Optimalno vrijeme za prvu prihranu dušikom ovisi o vremenskim prilikama, odnosno završetku zimskog razdoblja kojeg karakteriziraju niske temperature. Prva prihrana ponekad se obavlja prekasno ili se čak na nekim parcelama ne može obaviti. Razlozi su: nemogućnost ulaska poljoprivredne mehanizacije na parcele radi suviše vlažnog tla i/ili suvišnih oborina i/ili dugog zadržavanja snježnog pokrivača. Na takvim će površinama masa prvog otkosa biti manjeg prinosa i lošije kvalitete.
Foto: mr. sc. Tatjana Međimurec
