Pelargonije ili muškatle trpe od napada različitih poremećaja živog ili neživog porijekla. Među patološkim poremećajima muškatla dominantni su uzročnici pjegavosti, venuća i sušenja lišća, stabljike i korijena (Puccinia, Pythium, Verticillium, Xanthomonas). Od štetnih organizama životinjskog porijekla dominiraju lisne uši, štitasti moljac (ili “bijela mušica”) i grinje, a najčešći neživi ili abiotski poremećaj je plutavost lišća pelargonija.
U tržnom uzgoju reznica pelarnogija posljednjih godina proizvođaći mjere biljne higijene i kemijsko suzbijanje usmjeravaju protiv bakterijskog venuća, štitastih moljaca te “mekokožnih grinja”.
Bakterijska pjegavost i palež (Xanthononas campestris pv. pelargonii) potencijalno je najopasniji patološki poremećaj pelargonija. Zato jer izravnim mjerama kemijske zaštite ne postižemo visoki postotak djelotvornosti.
Bolest uzrokuje sindrome truleži stabljike, venuća i pjegavosti lišća (vidi slike). No izraz bakterijska palež najbolje odgovara manifestaciji simptoma u našim uzgojnim uvjetima muškatla. Dinamika pojave i izgled simptoma ovise o osjetljivosti vrste i kultivara, uzgojnim uvjetima (temperatura i vlažnost), te potencijalu ili izvoru bolesti. Na primarno zaraženom lišću preko kontaminiranih kapljica vode razvija se pjegavosi. Prvo vidljiva na naličju, a nakon nekoliko dana na gornjoj strani lišća.
Lisne pjege su male, smeđe, promjera 2-3 mm s jasno istaknutim rubovima. Spajanjem pjega nastaju žilama ograničene lisne nekroze (u obliku slova “V”), koje klorotičnim ili žučkastim tkivom prelaze u zdravi dio lista (sličan simptom javlja se kod venuća uzrokovanog Verticillium spp. ). Bakterija se širi iz lisnih pjega u žilno staničje pa inficirano lišće odumire i ostaje visjeti na stabljikama. Kad su biljke sustavno zaražene preko korijena, prve promjene su vidljive venućem donjih listova, uz naknadno propadanje svih nadzemnih organa = “palež” (ovaj simptom se moće zamijeniti s truleži korijena uzrokovane gljivicom Pythium spp. ). Svi kultivari visećih pelargonija (Pelargonium peltatum) vrlo su osjetljivi na bakterijsku palež.
Na zaraženu lišću simptomi postaju vidljivi nakon 7 dana pri 27° C, odnosno nakon 21 dan uz 16° C. Temperature zraka manje od 10° C ili veće od 32° C mogu zaustaviti razvoj ove bolesti. Starije biljke manje su osjetljive na sustavnu zarazu i razvoj paleži. Ipak, takve biljke mogu sadržavati bakterije u žilnom staničju, što rezultira infekcijom reznica. Premda se bakterija ne moće održati u zemlji bez biljnih ostataka, moguća je zaraza mladih biljaka preko korijena. Bolest se održava do godinu dana u nekompostiranim oboljelim organima. Bakterija se nekoliko mjeseci moće održati na površini lišća kao epifit bez vidljivih znakova.
Može također dobro “prezimjeti” na divljim ili kultiviranim višegodišnjim Geranium vrstama. Dobro se prenosi putem kontaminiranog noža za rezanje reznica. Sekundarno se bolest vrlo dobro prenosi štetnicima (“bijelim mušicama”), kapljicama vode pri zalijevanju. Također kišom, te fizičkim dodirom zaraženog i zdravog lišća. Osnovne mjere biljne higijene za sprječavanje pojave bekterijske paleži muškatla su korištenje zdravih “matičnih” biljaka pri uzgoju reznica, steriliziranog supstrata i posuda. Mlade biljčice preporučuje se povremeno preventivno zalijevati otopinom kaptana (Captan ili Merpan WP 50 = 0,3 %).
Noževe za reznice muškatla povremeno raskužiti u 70 %-tnoj otopini etilnog alkohola. Pri kemijskom suzbijanju bolesti prednost dati preventivnoj primjeni bakrenih fungicida (pr. Champion WP, Nordox Super WG, Kocide DF i sl.). U nekim zemljama okruženja protiv bakterijske paleži muškatla koristi se antibiotik strepromicin-sulfat (Plantomycin=0,06-0,1 %), kasugamicin (Kasumin=0,4%) i sl. Moguće je preventivno koristiti i organsku benzojevu kiselinu (MENNO FLORADES = 0,5 – 1 %).
“Mekokožne” ili tarsonemidne grinje (Tarsonemidae) posljednjih su godina značajni gospodarski štetnici u zaštićenu uzgoju brojnih vrsta lončanica (pr. ciklama, afričkih ljubica, kalanhoe, šeflere, ukrasnog bršljana, saintpaulia, glosinije i dr.) i cvijeća za rez (gerberi).
Ove su grinje vrlo sitnog, prozirnog tijela (0,1 – 0,25 mm) pa se mogu vidjeti samo binokularnim lećama. Prekobrojna populacija čini vrlo prepoznatljive štete. Zadržavaju se unutar tkiva vegetetivnog vrha, gdje sišu biljne sokove. Mlado lišće stoga zaostaje u rastu, naborano je i deformirano. Godišnje imaju veći broj pokoljenja. Razvoj jedne generacije grinja pri 28°C. Uz relativnu vlažnost 70-80%, traje samo 5-8 dana, a zbog jače zaraze lišće požuti i nekrotizira (odumire).
Prezimljuju odrasle biljke u središnjem dijelu biljke, a napad se prepoznaje u “žarištima”. Zbog potrebe za visokom relativnom vlagom zraka (80-100%), uz optimalne temperature razvoja 23-28°C, “mekokožne” su grinje vrlo opasne u zaštićenu uzgoju cvijeća. Čim se primijete simptomi napada grinja, provode se višekratna kemijska suzbijanja primjenom endosulfana (Thiodan ili Global E-35). U susjednim se zemljama od akaricida najčešće preporučuje dikofol. Kod aplikacije se preporučuje što kvalitetnije “okupati” najmlađe ili vršne organe (vegetacijske vrhove).
“Neživa” ili abiotska plutavost lišća pelargonija prepoznaje se po razvoju kvržica nalik na pluto na donjoj strani lišća – u početku zelene a kasnije smeđe boje. U drastičnoj mjeri dijelovi lista između plutastih izraslina vrlo brzo odumiru. Ovaj poremećaj često se pojavljuje na muškatlima izloženim izravnoj sunčanoj radijaciji tijekom ljetnih mjeseci.
Premda neki autori navode da se radi o latentnim zarazama uzročnikom bekterijske paleži, većina stručnjaka se slaže da je uzrok ovoj pojavi nežive ili neparazitske prirode s većim brojem mogućih uzroka. (1) nejednolični režim vode kojemu je izložen korijen (vlažno-suho). (2) previsoka relativna vlažnost zraka bez dovoljno svjetla (večernjim zalijevanjem balkonskog cvijeća sadržaj relativne vlažnosti tijekom noći još više raste, a nema svjetla). (3) pretjerana gnojidba mineralnim hranjivima, poglavito dušikom. (4) štetan utjecaj sunčevog spektra zbog “ozonskih rupa” i sve učestalijeg spektra štetnih UV-zraka. U sprječavanju pojave plutavosti lišća muškatla preporučujemo folijarno višekratno primijeniti prskanjem fiziološki biostimulator DRIN (0,05-0,075%) ili POLYAMIN (0,15%) i sl. Osim navedenih nametnika, na muškatlima u obiteljskim kućanstvima česta je pojava štitastog moljca (bijele mušice) i lisnih uši.