Najvažnije i najraširenije porodice travolikih biljaka su porodice šaševa, šiljeva i sitinaca. Šaševi obično imaju nisku krmnu vrijednost. Pri obilnoj konzumaciji uzrokuju kod domaćih životinja krhkost kostiju i rahitis. Oštri bridovi lišća šaševa oštećuju jezik i usne domaćih životinja, zbog čega su u stoke, hranjene krmom koja je sadržavala puno grubih šaševa česte upale ustiju. Šaševi obično sadrže kristale kalcijeva oksalata u obliku rapida, koji su oštrog okusa, te uzrokuju probavne smetnje. Ako mliječne krave jedu krmu bogatu šaševima, a što je česti slučaj, mlijeko tako hranjenih mliječnih krava dobije gorak okus. Na šaševima mokrih zajednica vrlo često prežive štetnici domaćih životinja (puž barnjak koji je domaćin velikom metilju). Šaševe, šiljeve i sitince suzbijamo odvodnjom, gnojidbom i dubokom košnjom. Ako ove mjere ne daju dobre rezultate, tada takve travnjake tretiramo herbicidima Gramoxone i Reglone ili preoravamo i na njihovo mjesto sijemo nove vrste.
Gospina trava
(Hypericum perforatum L.)
Česta je i rasprostranjena biljna vrsta. U našoj flori zabilježeno je 18 vrsta ovog roda. Neke se cijene kao ukrasne biljke; kao ljekovita navodi se uglavnom gospina trava. Većinom raste na dosta suhim i vapnenastim tlima odnosno uz rub šume, u grmlju, na zapuštenim poljima, uz jarke i puteve te obale potoka, od nizine do pretplaninskog područja. Gospina trava je trajnica visoka 30 – 100 cm, uspravnih i u gornjem dijelu razgranjenih stabljika, često s dvije uzdignute pruge na stabljici. Korijen jak, vretenast i razgranat. Listovi su nasuprotni, jajasti, izduženo jajasti ili čak lancetasti, sjedeći ili na kratkoj peteljci, a od uljnih žlijezda na njima su svijetle ili crne točke, poput “rupica”. Cvjetovi su na golim stapkama, skupljeni u proširene grozdaste cvatove. Imaju po pet zlatnožutih latica eliptična oblika, s crnim točkama i svijetlijim ili tamnijim crtama. Cvate od V. do VII. mjeseca. Glavna djelatna tvar gospine trave je slična djelatnoj tvari heljde. To je obojeni antracenski derivat pod nazivom hipericin crvene boje. Osim hipericina, gospina trava sadrži aglikon kuercetin, zatim eterično ulje, treslovine, pektin i kolin. Hipericin je tipična fotosenzibilizacijska tvar te mu je učinak istovjetan učinku fagopirina heljde. Fotodinamička aktivnost gospine trave ne gubi se ni sušenjem (u sijenu). Životinje se otruju pasući na mjestima gdje obilno raste gospina trava ili ako pojedu veće obroke sijena koji sadrže biljku, i to ako su životinje izložene suncu. Jedan do tri dana pošto pojede gospinu travu te bude izložena suncu (na paši ili ispustu) pojave se prvi simptomi fotodermatoze na nepigmentiranim, manje dlakavim dijelovima tijela koji su najizloženiji suncu. Dan-dva prije promjena na koži pojave se nemir, svrbež a domaće životinje počnu tresti glavom, češu se nogama, stružu se uz stabla ili zidove. Značajno je naglasiti da domaće životinje zaziru od svjetlosti i traže sjenu, a bilo i disanje im je ubrzano, uz normalnu ili povišenu temperaturu.
Vučja stopa
(Aristolochia clematitis L.)
Žuta vučja stopa je rasprostranjena u sredozemnom području i njegovu zaleđu te na području Balkana. U srednju Europu je unesena i podivljala. Sjeverno od Alpa rijetko dozrijeva. U Hrvatskoj je rasprostranjena osobito u nizinskim predjelima te ne dopire više od 800 m nadmorske visine, a raste i u Istri i na otocima. Čest je korov vinograda i oranica, a ponegdje i livada. Vrlo je žilava i otporna biljka kojoj odgovaraju plodna i suha, aluvijalna i vapnenasta tla te topla klima. Raste i uz rubove šuma, uz živice, plotove, puteve, kanale, zidove i ruševine, željezničke nasipe i obale rijeka. Katkad je prisutna u velikom broju na zapuštenim i neobrađenim njivama i u povrtnjacima, a nema je na dobrim i njegovanim sjenokošama te uređenim pašnjacima. Zeljasta biljka s trajnim podzemnim dijelom iz kojeg tjera nadzemna stabljika s okruglastim, pri dnu srcoliko izrezanim listovima. Stabljika gola i nerazgranjena, zelenožučkasta, visoka do 90 cm. Cvjetovi žučkasti, 2 – 8 smješteni u pazušcima listova. Ocvijeće sraslo u cijev, koja se u donjem dijelu jabučasto proširuje. Otvor cvijeta donekle podsjeća na otvor trube. Plod tobolac, oblikom i veličinom sličan orahu. Cijela biljka ima neprijatan i odbojan miris. Svi dijelovi biljke, a napose sjemenke, sadrže alkaloid aristolohin i aristolohinsku kiselinu, koji su vrlo otrovni, zatim eterično ulje, taninsku kiselinu i smole, no kemijska narav djelatnih tvari još nije utvrđena. Lišće i stabljika vučje stope vrlo su neugodna mirisa i okusa, pa životinje biljku na paši izbjegavaju, ali je u nuždi, a osobito osušenu u sijenu (napose u balama) ili slami (kao stelju), ipak jedu jer je krhka i drobljiva te se vrlo teško izdvaja iz suhe hrane. U srednjoj Posavini, pr. od Siska do Jasenovca, sijena često obiluju vučjom stopom, te je sadrže najčešće 8 – 13% (iznimno i do 80%). U tom području Hrvatske otrovanja su najčešća, u prvom redu konja. Rjeđe je izvor otrovanja vučja stopa u zobenoj i pšeničnoj slami ili pljevi. Za otrovanja je kriva i proždrljiva životinja.
Poljska preslica
(Equisetum arvense L.)
Kao gotovo neiskorjenjiv korov poljska preslica je vrlo rasprostranjena, napose na ilovastom i kiselom tlu, gdje često raste masovno. Raste na poljima, livadama, napose vlažnima, na neobrađenom tlu, na nasipima, uz putove itd., od nizine do brdskog područja. Za Hrvatsku je posebno važno što je često rasprostranjena na dobrim i najboljim livadama.
