Međutim, značajnijeg uzgoja ovog vrijednog ali zaboravljena voća kod nas nema.Možda će to potaknuti novi Zakon o potporama u poljoprivredi (koji je u saborskoj proceduri), prema kojemu će se poticati i podizanje trajnih nasada ostalog voća među koje spada i dud. Osim državnih poticaja, i pojedine županije te gradovi i općine već potiću uzgoj duda.
U prirodi postoje crni dud (Morus nigra), bijeli dud (Morus alba), ali i manje poznati crveni dud (Mo rus rubra). Podrijetlo crnog duda seže iz perijskog područja, bijelog iz Kine a crvenog iz sjeverne Amerike. U današnje vrijeme postoje selekcionirane sorte duda, ali i križanci crnoga, bijeloga i crvenog duda različite obojenosti, krupnoće i arome ploda.
Plodovi sazrijevaju od početka lipnja do kraja srpnja, a aromatičniji su oni crnoga od plodova crvenoga i bijelog. Sadržavaju i do 10 % invertnog šećera, bogati su vitaminom C, ali i karotinom, pektinom, jabučnom i limunskom kiselinom te drugim mineralima i vitaminima. Plodovi duda koriste se kao svježi ili prerađeni u marmeladu, džem, sirup, sok, voćno vino, voćne salate, voćne kupove i pite. Najpoznatiji proizvod od duda je ipak rakija. Plodove rado jedu domaće životinje. Plod, list i kora posjeduju određena ljekovita svojstva. Vrlo važnu ulogu bijeli dud je imao u prehrani dudova svilca, odnosno u proizvodnji svile. Osim toga, drvo duda bilo je cijenjeno i u izradi bačava za rakiju, a u dolini Neretve i za izradu neretvanskih lađa.
