Između dva svjetska rata u Hrvatskoj prevladavaju poljoprivredna gospodarstva mješovitog tipa koja proizvode hranu, uglavnom za potrebe vlastite obitelji, ako je i bilo nešto malo viška prodalo se na sajmovima. Uglavnom su to bila mala siromašna seoska gospodarstva od 0,5-2 ha (oko 40 % ) slabo opremljena strojevima i alatima (Šoštarić-Pisačić, 1940). Prema navednoj studiji, seljaci su slabo poznavali tadašnje uređaje i strojeve, a zbog siromaštva teško im je bilo kupiti i plug.
Mnogi europski napredni seljaci, a pogotovo američki farmeri tih godina kupuju traktore i ostalu mehanizaciju za obradu tla, sjetvu, žetvu i košnju i sušenje sijena. Mnogi od njh kupovali su opremu u stajama za svu vrstu stoke, naročito je bila potražnja opreme za mužnju krava, preradu mlijeka i mesa i za pripremu stočne hrane. Modernom tehnikom europski seljaci i američki farmeri brže i kvalitetnije su proizvodili uz manju upotrebu ljudskog rada. Na taj način oni su ostvarivali veću i jeftiniju poljoprivrednu proizvodnju po jedinici proizvoda. Uskoro su njihovi stočarski proizvodi osvajali europska tržišta i rušili cijenu europskim farmerima. Šoštarić-Pisačić (1940) navodi podatak da na 2-3 seljačka gospodarstva dolazi 1 plug 1931., a mnogi koriste još stare drvene plugove. Na 423.849 gospodarstava bilo je zastupljeno 165.922 željezna i 80.044 drvena pluga. Već u to vrijeme, hrvatski seljak bio je u u odnosu na svoje strane kolege u velikom zaostatku koje nije mogao stići sve do današnjih dana. Mora se napomenuti da su carine i razni porezi na uvezenu opremu i strojeve u Kraljevini Jugoslaviji bile veće nego u drugim euroskim zemljama (dvostruko skuplji nego što je plaćao njemački seljak). Korištenje mineralnog gnojiva u biljnoj proizvodnji bilo je tek u povojima pa su se uz slabu agrotehniku i zaštitu bilja ostvarivali i mali prinosi ratarskih kultura. Kao i kod poljoprivredne mehanizacije, mineralna uvezena gnojiva bila su vrlo skupa zbog loše carinske i agrarne politike.
Agrarna prenaseljenost – skrivena nezaposlenost na selu
Agrarna prenaseljenost je pojam koji se odnosi na višak članova obitelji koji nemaju dovoljno posla na gospodarstvu za osiguranje svoje egzistencije. Kod nas je o ovoj problematici prvi pisao Rudolf Bićanić (1940) i ustvrdio na temelju proračunske analize da je u Hrvatskoj tridesetih godina 20 st. bio višak oko 1 milijun seljaka. Navedeni autor predložio je mjere suzbijanja agrarne prenaseljenosti povećanjem obradivih poljoprivrednih površina i to krčenjem šuma, zatim preoravanem zapuštenih pašnjaka, isušivanjem močvararnih površina, poboljšavanjem agrotehnike te otvaranjem javnih radova za seosko stanovništvo. Predlagao je preseljenje seoskog stanovništva u manje napučene krajeve, a zalagao se za provođenje komasacije i promjenu nasljednog imovinskog prava.
