Uljare u Hrvatskoj proizvode bučino ulje i razne ljekovite preparate na bazi bučinih sjemenki za izvoz, a uz proizvodnju na vlastitim površinama, ugovaraju proizvodnju bučinih sjemenki s drugim proizvođačima.
Značaj i korištenje buča
Za suvremenu proizvodnju ulja značajne su sorte buča čije sjemenke nemaju ljuske, tzv. golice. Ove sjemenke sadrže 48- 52% ulja i 27-32% bjelančevina u apsolutno suhoj tvari.
Prinos ploda uljnih buča iznosi 50-80 t/ha, a prinos suhih bučinih sjemenki od 800 do 1200 kg/ ha. Težinski udio suhih sjemenki iznosi između 2 i 3% u odnosu na cijeli plod. Od 100 kg sjemenki buče golice s vlagom od 9% može se dobiti 37 do 45 litara čistog b u č i n o g ulja. Bučino ulje zbog svojih hranjivih, ali i ljekovitih svojstava ubraja se u delikatesno ulje. S obzirom na suvremene trendove u ljudskoj prehrani, vrlo je izražena potražnja za kvalitetnim nerafiniranim bučinim uljem, pretežno za salate, ali je traženo i u farmaciji te alternativnoj medicini. Bučine sjemenke sadrže brojne vitamine (provitamin A, B, C, E i dr.) i sve minerale od kojih se osobito ističe cink, koji je važan za zdravlje i funkciju žlijezde prostate. Dokazano je da bučine sjemenke i ulje djeluju povoljno na probleme s prostatom (hipertrofija prostate). U nas i u nekim europskim državama proizvode se ljekoviti preparati za ovu bolest na bazi bučinih sjemenki. Sjemenke buča se koriste za grickanje (pržene sjemenke s ljuskom) te kao sirovina za različite proizvode u farmaceutskoj i kemijskoj industriji. Uljane pogače koje ostaju nakon prešanja sjemenki buče golice sadrže 57-60% bjelančevina, a koriste se kao koncentrirano krmivo, mamci pri pecanju riba i dr. Pulpa (meso) ploda buče može se koristiti za proizvodnju kašice za djecu, dodatak za kruh, kolače, pekmeze, biosokove, džemove i dr. Pulpa i tvrdi dijelovi kore mogu se silirati u određenom omjeru sa slamom i kukuruzovinom ili koristiti svježi u hranidbi stoke, osobito svinja. Buča je jedna od rijetkih kultura koja se može uzgajati bez ili s minimalnom primjenom pesticida i mineralnih gnojiva te sve više postaje zanimljiva ne samo s ekonomskog, već i ekološkog stajališta. Buča iznimno dobro reagira na organska gnojiva, a vrlo je pogodna za izmjenu u plodoredu, što je čini pogodnom za ekološku proizvodnju.
Zahtjevi buče prema ekološkim uvjetima
Za optimalan rast i razvoj buča potreban je otvoreni, od vjetra zaštićen položaj zemljišta, dovoljno vlage, topline i svjetlosti.
Buče su vrlo osjetljive na niske temperature. Prestaju rasti pri temperaturi od 6-7 oC, a smrzavaju se na -1 oC. Postizanje visokih prinosa uvjetovano je dovoljnim količinama vlage u tlu (70-80% od poljskog vodnog kapaciteta). Najviše vode buče trebaju u fazi intenzivnog rasta, tj. 35 do 45 dana nakon nicanja. Buče vrlo dobro uspijevaju na humusnim, prozračnim, pjeskovito- ilovastim do ilovasto-pjeskovitim tlima, neutralne do slabo alkalne reakcije (pH = 6,0-7,5). Za uzgoj buča nepovoljna su izrazito zbita i vlažna tla. Uljne buče se danas uglavnom uzgajaju u čistom usjevu.
Plodored
Buče nisu osjetljive na mjesto u plodoredu. Najbolje rezultate ostvaruju nakon kultura gnojenih s velikim količinama organskih i mineralnih gnojiva (krumpir, šećerna repa, rajčica, paprika), djetelina i djetelinsko-travnih smjesa. Strne žitarice su također dobri predusjevi za buče jer ostavljaju nezakorovljeno tlo i mogućnost kvalitetne obrade tla. Buče ne treba uzgajati u monokulturi, kao ni nakon srodnih vrsta: dinja, krastavaca i lubenica te vrsta iz porodice krstašica. U plodoredu pozornost treba obratiti na korištene herbicide u pretkulturi, odnosno na njihove rezidue u tlu na koje su buče osjetljive.
Obrada tla
U proizvodnji buča najčešće se izvodi konvencionalni sustav obrade tla: plug + tanjurača + kombinirano oruđe. Ako su predusjev bile strne žitarice, nakon njihove žetve obavlja se prašenje strništa, koristeći sve povoljne učinke tog zahvata (popravak strukture tla, uništavanje korova i dr.). Osnovna obrada tla za buče obavlja se u jesen, oranjem na 30-35 cm dubine. Na težim tlima, odmah nakon oranja treba obaviti grubu pripremu tla tanjuračama, a na lakšim tlima ostaviti brazde otvorene kako bi ovećali djelovanje mraza i oborina tijekom zime. U proljetnoj obradi tla, osnovni je zadatak sačuvati zimsku vlagu. Stoga, kad to dopuste vremenski uvjeti i stanje tla, treba obaviti drljanje (zatvaranje brazde) kako bi uspostavili povoljan vodo-zračni sustav u tlu i isprovocirali korove na nicanje. Neposredno prije sjetve obavlja se predsjetvena priprema tla, sjetvospremačem ili kombiniranim oruđima, do 5 cm dubine.
