Za zaštitu voćaka od hladnoće može poslužiti i južni zid kuće. Oni će tijekom dana akumulirati toplinu i štititi voćku od izravnih udara hladnog vjetra.
Ako susjedi već imaju voćke, pogotovo one koje i mi želimo uzgajati, pažljivim promatranjem njihova rasta i zdravstvenog stanja možemo procijeniti je li odabrana lokacija povoljna za sadnju ili nije.
Analiza tla
Za analizu tla treba znati uzeti uzorak na pravilan način. Najbolje je uzeti dva uzorka. Jedan će biti uzet s površinskog sloja tla (od 0 do 30 cm). Dok drugi iz dubljeg sloja tla (od 0 do 60 cm). Tlo treba uzeti s više mjesta na odabranoj lokaciji kako bismo dobili uzorak koji će dobro predstavljati stvarno stanje tla na čitavoj lokaciji. U jednom uzorku mora biti 1 – 1,5 kg tla. Treba paziti da uzorak ne bude s mjesta gdje je ležao organski materijal (stajnjak ili kompost). Zato jer će tlo s takva mjesta sadržavati povećanu količinu hraniva i humusa. Stoga će rezultat analize dati pogrešnu informaciju o plodnosti tla.
Svaki uzorak treba dobro označiti i napisati lokaciju i dubinu tla iz koje je uzet, datum uzimanja i druge podatke važne za analizu. Raspolažemo li informacijama o kulturama koje su se uzgajale na toj parceli, pomoći ćemo stručnjacima da lakše protumače podatke analize. Također treba napisati koje voćke želimo uzgajati.
Uzorke tla treba odnijeti u ovlašteni laboratorij, kakav postoji na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tamo će obaviti analizu i dati preporuke za gnojidbu i pripremu tla. Novac uložen u analizu tla vratit će se kroz uštedu na gnojivima i dobar rast voćaka koje će biti odabrane u skladu sa svojstvima tla.
Odabir vrsta i sorata
Nakon obavljene analize tla, odabiru se vrste i sorte voćaka koje želimo uzgajati. Odabir vrsta, osim o željama vlasnika, ovisi i o veličini parcele. Na jako maloj okućnici može biti mjesta tek za nekoliko sadnica ribiza, ogrozda, maline ili kupine. Dok oni koji imaju veću okućnicu mogu posaditi i nekoliko stabala oraha. Najčešće će veličina okućnice dopuštati sadnju desetak voćaka srednje bujnosti. Vrste treba odabrati u skladu s klimom i svojstvima tla. Unutar vrste treba odabrati sorte različitog vremena dozrijevanja kako bismo imali plodova čitave sezone.
Za uzgoj stranooplodnih vrsta voćaka važno je odabrati sorte koje se međusobno dobro oprašuju kako urod ne bi izostao zbog nemogućnosti oplodnje cvjetova. Treba izbjegavati sorte osjetljive na bolesti i štetočine. Zato jer je njihov uzgoj jeftiniji i sigurniji zbog manje uporabe sredstava za zaštitu bilja. Posadimo li voćke na 30 % veći razmak od preporučenoga, voćke će imati više svjetla pa će plodovi imati bolju obojenost i manje će obolijevati. Razmak sadnje ovisi i o podlozi na kojoj je voćka cijepljena. Za manje je okućnice poželjno odabrati slabo ili srednje bujne podloge. Dok na većim površinama vrijedi razmisliti o uporabi bujnijih generativnih podloga koje su otpornije i prilagodljivije.
