Hmelj, jedan od glavnih sastojaka piva, sadrži i neke sastojke koji imaju ljekovita svojstva. Kod kojih zdravstvenih tegoba pomažu?
Prve zabilješke o korištenju ove biljke u ljekovite svrhe potječu iz 7. stoljeća od arapskog liječnika Mesue, koji je za čišćenje krvi preporučivao sirup od hmelja. U ljekovite svrhe skupljaju se u kasno ljeto ili ranu jesen, od biljaka iz uzgoja, posve razvijeni ženski cvatovi (češerići) s lupulinskim žlijezdama. Rasprostru se u tankom sloju i suše na sjenovitom i zračnom mjestu. Iz osušenih cvatova ispadaju lupulinske žlijezde koje su zelenkastožuti i pomalo ljepljivi prah. Dobro ih je upotrijebiti u nekoliko mjeseci, jer nakon toga njihov miris postaje neugodan, budući da se smanji količina eteričnog ulja i stvara se valerijanska kiselina. Od ljekovitih tvari hmelj sadržava flavonoide (rutin, astragalin, kvercetin); eterično ulje u kojem je poznato oko 150 sastojaka, a glavne su mu sastavnice kariofilen, mircen, linalol, farnezen; gorke tvari humulon i lupulon (hmeljne kiseline); estrogenu slične tvari, trjeslovine i još mnoge druge tvari. Pripravci hmelja pomažu kod: nesanice, psihičkog nemira, glavobolja, neurotičnih srčanih smetnji i poremećaja u radu srca. Hmelj kao taninska droga koja sadržava gorke tvari potiče apetit i pomaže kod želučanih, crijevnih i žučnih tegoba. Bogat je fitoestrogenima pa djeluje na hormonalni sustav žena.
Marija Kranjčević, dipl. ing.
