Za oskorušu se smatra da je neopravdano zapostavljena voćka radi nekih osobitih svojstva i da je svestrano upotrebljiva. Koja su to svojstva?
Plodovi su mesnati, najčešće kruškolika oblika, sa 5 – 6 sjemenki, s jedne strane žuti, a s druge crvenkasti, a jestivi su kad u potpunosti posmeđe i omekšaju, kao da su sagnjili. Na stablu se obično najviše nalaze u grozdovima. Beru se dok su još žućkasto-crveni (u vrijeme berbe grožđa – rujan, početak listopada). Treba ih pospremiti u kartonske ili drvene kutije i ostaviti da u potpunosti dozriju, odnosno potamne. Plodovi oskoruše vrlo su ukusni i imaju veliku hranjivu vrijednost. Sadržavaju oko 14% šećera, i to uglavnom u lako pristupačnu obliku (oko 10% fruktoze, 3 – 5% glukoze i 1% saharoze).
Vrlo su bogati vitaminom C, čiji je sadržaj jednak kao i kod crnog ribiza. Također sadržavaju vitamine A i B2. Poiedinačna stabla mogu dati prinos i veći od 800 kg, a u plantažnoj proizvodnji postižu se prinosi i do 18.000 kg/ha. Najpoznatije sorte su Likernaja, Burka, Granatajna. Oskoruša se koristi kao svježe voće u zrelom stanju, ali i sušena i prerađena u sokove i marmelade. Od nje se pripravlja i odlična rakija, ali i ljekoviti napitak od 0,5 kg soka oskoruše, pomiješanog sa 0,5 kg meda. Koristi se za osvježenje i jačanje organizma. U Francuskoj se proizvodi „Sorbette”, vrlo cijenjeni liker od oskoruše. Sok od oskoruše često su prije dodavali voćnom moštu (jabučnom i kruškovom), i to 1 % mošta od oskoruše za poboljšanje trajnosti, okusa, izgleda i bistrenja.
