Kao vrijeme pretoka vina navode se različiti rokovi u odnosu na završetak vrenja mošta. Koji su rokovi približno točni, odnosno preporučljivi?
U novije doba, uz primjenu suvremene tehnologije, obično je dovoljan samo jedan pretok, ostali pretoci se najčešće podudaraju s enološkim zahvatima (bistrenje, stabilizacija) i filtracijama. Rani prvi pretok obavlja se 7 – 14 dana nakon završenog alkoholnog vrenja i to obično kad nije provedeno bistrenje mošta, te kod vina u kojima se želi spriječiti malolaktična fermentacija. Vina alkoholno slabija dobivena od bolesnog grožđa, s manje kiselina i ekstrakta, pretaču se odmah nakon alkoholnog vrenja. Vina s malo alkohola i ekstrakta, također, pretačemo prije, iako imaju više kiseline, kako bi na taj način imali punija i ukusnija vina.
Kasni prvi pretok je ukoliko se vino prvi put pretače 30 – 90 dana nakon završenog vrenja. Vina dobivena od mošteva s većim sadržajem šećera, bogatija su ekstraktom, teže se bistre, pa se i pretaču kasnije. Jako kisela vina pretačemo što kasnije da bi se kiselina prirodnim putem što više smanjila. Svakako i ovakva vina moramo pretočiti prije nego počne raspadanje kvasaca. S prvim pretokom je bolje uraniti nego zakasniti, moramo ga obaviti što prije kako bi vino zadržalo svježinu, dostatnu kiselinu, čisti vinski okus i miris.
U cjelokupnom procesu proizvodnje vina, a tako i njege vina najvažnija je mjera sumporenje (sulfitiranje) vina. Pri svakom pretoku obvezno je vino sumporiti tako da količina slobodnog sumpora uvijek bude oko 25-35 mg po litri. Najbolje je provjeriti količinu slobodnog sumpora u najbližem enološkom laboratoriju ili pomoću VINI kompleta. Vina u inoksu, vina s više kiselina i suha vina, manje se sumpore od vina koja se njeguju u drvenim bačvama, koja sadrže manje kiselina i koja imaju ostatak neprovrelog šećera, kao i vina predikatnih berbi. No, treba voditi računa i o ukupnom sumporu, a i voditi se pravilnikom o proizvodnji vina.
 i filtracijama.){kind=link}