Ove sam godine u Sloveniji kupio tri voćne sadnice: križanac trešnje i marelice, križanac šljive (ringlo) i marelice, te breskvu otpornu na kovrčavost lista. Križanci su proizvedeni u Njemačkoj. Zanima me na koju bih podlogu mogao cijepiti navedene križance?


Križanac šljive i marelice (plumcot) možete cijepiti na neku od višenamjenskih podloga koje se rabe za šljivu i marelicu. Isto bi se moglo preporučiti i za križanac trešnje i breskve. Prema dostupnim podatcima, mogla bi se preporučiti podloga Ishtara, jer se ona rabi za više voćnih vrsta kao što su šljiva, marelica, breskva pa čak i badem. Do višenamjenskih podloga u Hrvatskoj teže je doći, pa trebate pokušati u rasadniku u Sloveniji. Moguće je da dođe do nepodudarnosti zbog različitih genetskih svojstava podloge i nabavljenih križanaca, pogotovo ako im ekološki uvjeti uzgoja ne budu sasvim odgovarali.

Iskustava s uzgojem ovih križanaca u Hrvatskoj nema, pa je teško procijeniti kakav će biti uspjeh cijepljenja i uzgoja. Za breskvu možete uporabiti sjemenjak vinogradarske breskve ili neku drugu podlogu koja se i inače rabi za tu voćku. Treba naglasiti da je neovlašteno razmnožavanje sorata koje su zaštićene oplemenjivačkim pravima zakonski zabranjeno, pa se prije odlučivanja na taj korak raspitajte mogu li se križanci koje ste nabavili slobodno razmnožavati ili ne.

Prethodni članakZašto vinova loza ne rađa?
Sljedeći članakDvije teme za svaku farmu: odgoj teladi i priprema silaže
prof. dr. sc. Tomislav Jemrić
Rođen je 1971. godine u Zagrebu. Na Fakultetu poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1993. godine. Magristrirao je 2000. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a doktorsku disertaciju obranio 2004. godine. Od 1995. godine radi na Zavodu za voćarstvo Agronomskog fakulteta. Rođen je 11. siječnja 1971. godine u Zagrebu. Na Fakultetu poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1993. godine na VVV smjeru. Magristrirao je 2000. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Doktorsku disertaciju je obranio 2004. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Od 1995. godine radi na Zavodu za voćarstvo Agronomskog fakulteta. U znanstveno-nastavno zvanje mlađeg asistenta izabran je 1995. godine, u zvanje asistenta 2000. godine, u zvanje višeg asistenta 2004. godine, u zvanje 2005. godine, u zvanje izvanrednog profesora 2009. godine, a redoviti je profesor od 2013. godine. Voditelj je preko 80 diplomskih ili završnih radova i jedne doktorske disertacije. Bio je mentor 1 studentskog rada koji je dobio dekanovu nagradu. Znanstveno se usavršavao u Izraelu kao korisnik stipendije Izraelske vlade. Član je jednog međunarodnog i jednog domaćeg znanstvenog društva. Autor je 9 knjiga i priručnika, od toga dva znanstvena priručnika i dvije međunarodne monografije. Član je uredništva međunarodnog znanstvenog časopisa Scientia Horticulturae citiranog u skupini A1 časopisa i član uredništva časopisa Agriculturae Conspectus Scientificus (Poljoprivredna znanstvena smotra). Dobitnik je priznanja časopisa Scientia Horticulturae za izvrsnost u recenziranju znanstvenih radova. Sudjelovao je na četrdesetak stručnih i znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu te objavio više od 50 znanstvenih i stručnih radova. Voditelj je jednog nacionalnog znanstvenog projekta, a do sada je surađivao na pet nacionalnih znanstvenih projekata. Bio je voditelj jednog VIP projekta i jednog tehnologijskog projekta i suradnik na jednom VIP i jednom tehnologijskom projektu. Također je bio nacionalni koordinator na jednom međunarodnom SEEDNet projektu, voditelj radne skupine na jednom TEMPUS projektu i suradnik na jednom međunarodnom COST projektu. Trenutačno je koordinator međunarodnog LIFE+ projekta „Low pesticide IPM in sustainable and safe fruit production“ vrijednog preko 1.8 milijuna €.