Od sredine 1990-ih godina prvi puta protekle 2017. godine u plantažnim nasadima jabuka nismo zabilježili štete od najopasnije gljivične bolesti: uzročnika krastavosti (Venturia inaequalis). Razlog tome je iznadprosječno suha i hladna zima 2016./17., te neobično suhi i vjetroviti proljetni ožujak, travanj i svibanj. Ipak, povremeni i obilni ljetni pljuskovi (često uz olujni vjetar i tuču) uzrokuju pojavu nekih novijih uzročnika bolesti jabuka.
Zadnjih desetak godina značajno raste opasnost od kasne zaraze plodova bolestima koje se jače pojavljuju tijekom postupka skladištenja jabuka. U sustavu integrirane proizvodnje najčešća je gorka trulež (Gleosporium spp.), a u ekološkom voćarstvu su najprisutnije gljivice Gleodes pomigena i Schyzothirium pomi koje uzrokuju crnu mrljavost („sajavost“) i muhine točkice plodova jabuke (točkice nalik izmetu muha). Temelj uspješne ekološke proizvodnje jabuka je uzgoj tolerantnih sorata na ekonomski najštetniju bolest – uzročnika krastavosti jabuke (Venturia inaequalis), npr. sorte Regina, Florina, Topas i sl. Također se šire i američke sorte koje su pored krastavosti otporne na pepelnicu (Podosphaera leucotricha) i bakterijsku palež (Erwinia amylovora), npr. takve su Freedom, Redfree i sl. Ipak, ako se u takvim ekološkim nasadima značajno umanji primjena fungicida pojavljuju se bolesti koje u intenzivnom uzgoju ne vidimo, npr. uzročnici paleži kožice ploda (Diaporthe spp., Botriosphaeria spp., Pezicula spp., Phoma spp., Phyllosticta spp.), te ovdje opisane crna mrljavost i muhine točkice plodova jabuke. Ali, vlasnici plantažnih nasada jabuka koji su u programima integrirane zaštite jabuka izbjegavali posljednjih sezona zadnja prskanja protiv bolesti tijekom skladištenja, također primjećuju tijekom zime negativne površinske promjene na kožici ploda jabuke koji značajno umanjuje njihovu tržnu vrijednost (npr. na sortama Idared, zlatni delišes i dr.) (vidi slike). Štete mogu biti vrlo velike. Crna mrljavost i muhine točkice plodova jabuke (Gleodes pomigena i Schyzothirium pomi) su dvije „ljetne“ bolesti plodova koje su poznate i opisane još početkom 1800. godine ali tek 1920. su otkriveni stvarni patogeni uzročnici. Napadaju i plodove kruške. Redovito se javljaju na netretiranim stablima tijekom kišovitih i vlažnih ljetnih mjesecima, a ponekad su unatoč primjeni fungicida zabilježene štete 25 %. Gljivični uzročnici ovih bolesti se razvijaju na površini plodova, pa nema kvantitativnih šteta ili gubitka količine prinosa, ali su takvi plodovi nagrđeni (vidi slike) i narušena im je prodajna vrijednost (ipak se mogu iskoristiti u preradi).
Čađavi izgled i pjege na jabukama
Crna mrljavost (Gleodes pomigena) je posljedica gljivičnih kolonija na površini zrelih plodova, u početku poput sjene tamno-maslinasto-zelene boje. Kolonije su okruglog oblika, različite veličine i difuznih rubova. Zbog sekundarnog širenja gljivice uzročnika tijekom skladištenja kolonije se međusobno „preklapaju“ što plodovima daje čađavi izgled. Ovisno o boji kožice plodova jabuka i krušaka, te tipu rasta i uvjeta razvoja kolonija uzročnika bolesti, izgled i izražajnost čađavosti može biti različit (prema boji i veličini). Posebno je osjetljiva sorta zlatni delišes.
Muhine točkice (Schyzothirium pomi) uzrokuje neželjene promjene na plodovima jabuke i kruške opisane u imenu bolesti. Na površini zrelih plodova se pojavljuju male, crne, okrugle točkice koje nalikuju izmetu kućne muhe (engl. Flyspeck, njem. Fliegenflecken). To su plodišta gljivice (pseudoteciji), a tipična je njihova grupiranost u skupine po 50-ak crnih pjega u promjeru 1-3 cm. Posebno je na ovaj poremećaj osjetljiva sorta Idared. Opisane se obje negativne promjene mogu pojaviti na plodovima već 3-4 tjedna nakon otpadanja latica, ali puno češće tek krajem ljeta ili početkom jeseni, odnosno u postupku skladištenja.
Premda su opisane promjene uzrokovane drugim vrstama mikroorganizama, obično na istom plodu budu zajedno prisutne kolonije uzročnika čađavosti i crne točkaste pjegavosti zbog sličnih ekoloških zahtjeva za njihovu pojavu i razvoj. Gljivica Gleodes pomigena prezimi u formi micelija ili posebnih plodišta (piknida) na inficiranim grančicama jabuke i većeg broja šumskog drveća. Iz prezimljujućih se mjesta tijekom proljeća ili početka ljeta primarno širi za kišnih dana. Može biti zaražena kutikula i epidermalni sloj staničja tek zametnutih plodova jabuke i kruške, ali se za razliku od rane infekcije uzročnikom krastavosti (Venturia spp.) takvi plodovi oblikom normalno razvijaju.
Vrsta Schyzothirium pomi također u prirodi prezimi u formi zimskih plodišta (pseudoteciji) na inficiranim grančicama jabuke i drugim domaćinima. Neposredno pred cvatnju i 1-2 mjeseca nakon cvatnje iz zimskog se potencijala oslobađaju primarni uzročnici zaraze tijekom kišnih dana i pri optimalnim temperaturama 16-28oC. Pri ovoj je bolesti inficirana samo „vanjska“ kutikula plodova bez epidermalnog tkiva. Optimalna temperatura za naknadni razvoj je 17,3oC, uz relativnu vlažnost zraka veću od 96 %.
Razvoj bolesti i zaštita
Optimalne temperature razvoja čađavosti plodova su 18-27oC (ali ne veće od 30oC). Naknadno se na kožici ploda čađavost širi pri zasićenosti zraka vlagom većoj od 90 %. Obično se simptomi u voćnjaku primijete tek 20-25 dana nakon ostvarene zaraze. Osnovna preventivna zaštita voćnjaka od gljivica Gleodes i Schyzothirium je sadnja nasada jabuka i krušaka na prozračnim terenima. Smjer redova, razmaci sadnje i uzgojni oblik moraju omogućiti što brže sušenje krošnje. U područjima gdje su gljivične bolesti plodova značajni problem u uspješnoj proizvodnji jabuka i krušaka, potrebna je redovita preventivna zaštita fungicidima u razmacima 10-14 dana. Ako se bolesti povremeno javljaju, pomoću mjeuređaja za praćenje meteorološki uvjeta u nasadu, broj tretiranja se može značajno reducirati na kritična razdoblja kad su zabilježene optimalne vrijednosti topline i vlažnosti zraka.
Dobru učinkovitost daju strobilurini (npr. Stroby DF, Zato 50 WG, Tercel WG, Bellis WG), anilinopirimidini (Chorus WG, Pyrus 400 SC i sl.) i neki ditiokarbamati (npr. mankozeb). Bakarni i sumporni fungicidi koje se najčešće koriste u ekološkom voćarstvu također u epidemijskim godinama nisu dovoljno djelotvorni na opisane bolesti jabuke i kruške. Zadnjih su godina voćari pod stalnim pritiskom da koriste što manje kemijska sredstva za zaštitu bilja kako bi plodovi bili zdravstveno što ispravniji (bez mjerljivih ostataka rezidua).
Među fungicidima koje u integriranoj proizvodnji jabuke koristimo krajem ljeta i početkom jeseni protiv dominantnih bolesti tijekom skladištenja kasnijih sorata jabuka najmanje je na gljivice Gleodes i Schyzothirium djelotvoran kaptan (npr. Merpan, Captan 80 WG, Kastor 50 WP). Također su na ove uzročnike bolesti manje učinkoviti triazolni pripravci koje kurativno koristimo u cvatnji ili krajem cvatnje (npr. Score EC, Difkor, Indar EW i sl.). Kemijskim se pripravcima smanjuje broj aplikacija tijekom jedne sezone, produžuju se razdoblja karence, neki učinkoviti pripravci gube dozvole za primjenu, a sve se više uvode tehnologije zaštite jabuka bez korištenja sintetičkih fungicida u zadnjim zaštitama tijekom mjeseca srpnja i kolovoza. Zadnjih godina na taj su način sve više u primjeni sredstva za jačanje voćaka (naročito u ekološkom voćarstvu), a pokusima je na crnu mrljavost i muhine točkice najučinkovitiji bio kalijev- bikarbonat („Vitisan“) i njegova nova formulacija u pripravku „Armicarb“ (5 kg/ ha), odnosno mješavina „Armicarba“ (3 kg/ha) s močivim sumporom (2 lit./ha) (vidi Tablicu 1.). Ekstrasol = Bacillus subitlis (2-3 lit./ ha); Amilo-X = Bacillus amyloliquafaciens (1,5-2,5 kg/ha); Fruttifolia = Bacillus subtilis, Bacillus pumilus, Glomus spp. (4 lit./ha); MycoSin = sumporasto-kisela glinica i biljni ekstrakt (0,5 %) (+ sumpor SC 0,2 %); Armicarb = kalij-bikarbonat (0,3 %) (+ sumpor SC 0,2 %); Vacciplant = laminarin (0,075 %)!
