Jarebika je nepravedno zanemarena voćkarica koja naraste kao stablo visoko do 15 m, a povremeno i do 20 metara. Prirašćivanje je u mladosti intenzivno, a kasnije sve sporije, tako da najveća visina stabala iznosi po prilici 16 m, dok su stabla starija od 80 godina vrlo rijetka. Plodove počinje davati u dobi od oko 20 godina, a dobar urod događa se gotovo svake godine.
Iako je jarebika (Sorbus aucuparia L.) u današnje doba zapostavljena i nema velikih plantaža ove vrijedne vrste, kroz povijest postoji mnogo zapisa o važnosti jarebike u raznim narodima i na područjima na kojima je rasprostranjena.
Višestruko korisna
Jarebiku kao brzorastuću i tržišno vrijednu vrstu šumske voćkarice možemo saditi na napuštenim pašnjačkim i drugim površinama, naročito Gorskoga kotara i Like, ali i na drugim prikladnim mjestima. Kod podizanja nasada jarebike na boljim tlima sadi se 3000 komada sadnica po ha (minimalno 2500 sadnica/ha).
S obzirom na to da postoji više sorta jarebike koje se odlikuju kvalitetnim plodovima, uporaba te vrste kao voćke zaslužuje više pozornosti nego što je sada ima. Uzgoj jarebike na vlastitom korijenu ne dolazi u obzir zbog prevelike bujnosti i otežane berbe. Stoga je treba cijepiti na slabo bujne podloge kao što je aronija. Na taj je način moguće ostvariti sklop od 500 voćaka po ha, uz razmak sadnje 4 m u redu i 5 m između redova. U punom rodu, ovisno o sorti i uvjetima uzgoja može se očekivati prirod od 7,5 do 15,0 t/ha.
Preporuča se uzgoj više sorta istovremene cvatnje kako bi se pospješilo zametanje plodova i poboljšala njihova kakvoća. Jarebiku možemo upotrijebiti i kao podlogu za cijepljenje kruške i dunje. Kruška cijepljena na podlogu od jarebike ulazi u rod već u četvrtoj godini nakon cijepljenja, a plodovi imaju dobru krupnoću i okus. Jarebika ima brojna poželjna svojstva koja joj omogućuju uporabu u projektima krajobraznog uređenja. Posebno je cijenjena zbog obilne cvatnje, mirišljavih cvjetova koje rado posjećuju pčele i prekrasnih plodova koji dugo ostaju na stablu i kad list otpadne.
U narodnoj medicini plodovi jarebike imaju višestruku uporabu. Smatra se da povoljno djeluju protiv dijabetesa, promuklosti, kašlja, reume, bolesti žuči i za izlučivanje kamenaca. Smanjuju količinu kolesterola u krvi, a posjeduju i jako antimikrobno djelovanje. Ekstrakt iz svježih plodova služi kao sredstvo za otvaranje, a mošt kao sredstvo za zaustavljanje proljeva. Listovi jarebike imaju purgativan učinak i koriste se kao sredstvo protiv kašlja. Svježi sok zaslađen medom koristan je prirodni lijek kod bubrežnih kamenaca, kod teškog mokrenja, bilo da se radi o vrlo polaganom, ili bolnom mokrenju. Za te bolesti djelotvorna je čajna mješavina kombinacija jednakih dijelova svježih ili suhih plodova jarebike, kore žutike i paprati crvotočine obične (Lycopodium clavatum L.). Zanimljivo je spomenuti kako su se bolesti koza liječile jarebikinim plodovima. Koze rado jedu jarebikine plodove, lišće i izbojke.
Drvo jarebike
Jarebikovina je uglavnom istih svojstava kao i brekinjevina, ali joj je trajnost i ogrijevna snaga manja (pri izgaranju jako dimi). Drvo se upotrebljava kao stolarsko tokarsko, kolarsko i rezbarsko i daje dobru dužicu (bačve za rakiju i konjak). Kora je bogatija trjeslovinama od hrastove i iskorištava se za štavljenje, učinjena koža dobiva lijepu smeđu boju. Od čvrstog, tvrdog i sitno poroznog jarebikinog drva ponekad se izrađuju ručke na različitim alatima.Vitki izbojci koriste se za pletenje košara. Kora sadrži znatnu količinu (oko 7%) trijeslovina, pa se stoga upotrebljava za štavljenje kože. Stabla pružaju u vrijeme cvatnje dobru pčelinju pašu.
Plodovi za preradu
Plodove pak upotrebljavaju za hvatanje ptica, koje ih vole zbog toga što sadrže jabučnu kiselinu (1,63-2,74%). Osim toga njima se hrane jelenska, srneća i crna divljač, jazavci, lisice i kune, veliki i mali tetrijeb, fazani i ostale ptice koje uzimaju zrnatu hranu. Upotrebljivi su i za proizvodnju octa i rakije, marmelade i kompota. Narančasto-crveni plodovi dozrijevaju krajem kolovoza i tijekom rujna.
Plodovi jarebike su jestivi, beru se najbolje poslije prvog mraza. Koriste se prerađeni u marmelade i druge proizvode. Mogu se priređivati kao sirup, pekmez i sušiti za čaj. Sadrže manje šećera nego oskoruša, tek oko 6 %, pa se najčešće dodaju u marmeladu od srodne jabuke i kruške. Od plodova jarebike postupcima maceracije i destilacije može se proizvesti i voćna rakija.
Prosječna težina ploda jarebike iznosi, ovisno o lokalitetu, od 0,36 g do 0,48 g. U masi ploda jarebike na masu usplođa otpada 96,08 % odnosno na masu sjemena 3,92 % što bi značilo da se iz 1 kg plodova jarebike dobije 39,2 g sjemena.
„Jarebika: važnost, uzgoj i uporaba“
Nedavno je na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu održana svečana promocija sveučilišne znanstvene monografije pod nazivom: „Jarebika (Sorbus aucuparia L.): važnost, uzgoj i uporaba“ autora doc. dr. sc. Damira Drvodelića, prof. dr. sc. Tomislava Jemrića i prof. dr. sc. Milana Oršanića. Ovo je prva sveučilišna i znanstvena monografija u svijetu posvećena jarebici, uresnoj, zavičajnoj i plemenitoj vrsti drveća u Republici Hrvatskoj. Jarebici pripada visoki ekološki, estetski, ljekoviti i prehrambeni značaj. Njeno je drvo kvalitetno i skupocjeno. Jarebika u šumskim zajednicama, kao šumska voćkarica, ima nezamjenjivu ulogu u stabilnosti i produktivnosti šumskih sastojina kao i u slučaju sukcesije staništa koja su zahvaćena sušenjem ostalih prijelaznih vrsta drveća poput obične smreke jer dobro podnosi onečišćeni zrak. Bogato opremljenu knjigu, s tvrdim koricama i mnoštvom fotografija, ilustracija i korisnih podataka možete naručiti na tel: 01/ 2352 570 ili na e-mail ddrvodelic@inet.hr
 je nepravedno zanemarena voćkarica koja naraste kao stablo visoko do 15 m, a povremeno i do 20 metara.){kind=link}