Uzgoj komorača

255
komorač

Uzgoj komorača može se odvijati i na kontinentalnom i na mediteranskom području. Komorač je prirodno na području oko Sredozemnog mora odakle i potječe. Postoje tri varijeteta: Foeniculum vulgare var. vulgare – divlji komorač, F. v. var. dulce koji se uzgaja kao ljekovita i začinska vrsta, a iz sjemena se ekstrahira ulje za industriju mirisa, te F. v. var. azoricum koji se uzgaja kao povrće. Najviše se uzgaja u Italiji, a kod nas u Istri.

Komorač, koromač ili “slatki kopar” pripada porodici štitarki (Apiaceae) kao mrkva i peršin. Vrlo je ukusno povrće čiji se zadebljali lisni rukavci, nalik na lukovicu i mlado lišće koriste kao salata u raznim kombinacijama voća, povrća, riba i plodova mora. Sušeni se koristi kao začin juhama i umacima. Ubraja se među najvrednije namirnice po količini minerala i vitamina. Slatki komorač je jednogodišnja, ali i dvogodišnja biljka. Minimalna temperatura klijanja je 2-5°C, a optimalna 20°C. U povoljnim uvjetima sjeme klija za 8-10 dana. Za vegetativni rast optimalne temperature su 16-18°C. Temperature niže od 7°C i više od 24°C jako usporavaju i ponekad zaustavljaju rast. Temperature više od 18°C i dan dulji od 14 sati pospješuju prijelaz u generativnu fazu, pa cvjetne stabljike mogu potjerati i prije tehnološke zrelosti.

Plodosmjena i izbor kultivara

Slatki komorač ne smije doći na istu površinu 3-4 godine. Može se uzgajati kao drugi usjev nakon ranog povrća, gnojene organskim gnojivima. Zbog velike biljne mase i kratke vegetacije do tehnološke zriobe, komorač treba dosta lako pristupačnih hraniva. Većina kultivara potječe iz Italije iz lokalnih ekotipova. Prema dužini vegetacije razlikujemo: rane, srednjerane i kasne kultivare. Poželjna svojstva su: čvrsta, okrugla i blago ovalna glavica debelih lisnih rukavaca, nježne strukture, sa što manje vlakana, slatkog okusa i blage arome. Važno je da ne tjera brzo cvjetnu stabljiku, što omogućuje širi raspon rokova uzgoja, a osobito otpornost na bolesti i štetnike te otpornost na niske temperature za zimsku proizvodnju u mediteranskom području.

Uzgoj komorača u kontinentalnom području

Na kontinentalnom području komorač se uzgaja kao jesenska kultura, a nešto manje kao proljetna. Sije se izravno ili iz presadnica. Prednost ima uzgoj iz presadnica jer sjeme komorača ima nisku klijavost i nejednolično niče. Sije se u lipnju, a presadnice se dobiju za 30-40 dana. Presadnice s 4-5 listova presađujemo na razmak 50×20 cm. Ako se komorač sije direktno na stalno mjesto, potrebno je 3-8 kg sjemena po hektaru.

komorač
Cvat komorača
komorač
Sjeme komorača

Najvažnija mjera njege je zalijevanje da tijekom ljetnih mjeseci ne dođe do zastoja u rastu. Uz međurednu obradu može se i nagrnuti kako bi dobili izbijeljene glavice. Kod direktne sjetve sjemena važno je prorjeđivanje na 15-20 cm između biljaka jer u pregustom usjevu se razviju plosnate glavice. Uz dobru njegu komorač će stići za berbu za 80-120 dana.

Berba počinje od sredine 9. mj. do početka 11. mj. i jačih mrazeva. Glavice se beru u tehnološkoj zrelosti rezanjem biljke u zoni korijenova vrata. Skinu se dva vanjska lista s lisnim rukavcem, a ostali se prikrate na 5-6 cm. Takva glavica ima masu od 150-350 grama. Treba paziti da glavice ne narastu previše jer postanu pretvrde.

komorač
Glavice se beru rezanjem biljke u zoni korijenova vrata

Uzgoj komorača u mediteranskom području

Uzgoj komorača na Mediteranu ima prednost jer se može uzgajati na jesen i na zimu. Rokovi sjetve i sadnje ovise o mikroklimatskim uvjetima pojedinog područja. U područjima gdje temperature u prosincu nisu niže od -4°C, sije se od srpnja do sredine kolovoza, presađuje nakon 30 dana, a bere u listopadu, studenom i prosincu. Za kasne berbe redovi se mogu nagrnuti dva puta, pri čemu treba paziti da zemlja nije presuha ni premokra. U područjima gdje u siječnju i veljači ne prijeti velika opasnost od smrzavanja, komorač se sije krajem kolovoza, presađuje u rujnu da bi berba bila u zimskim mjesecima. Slatki komorač se može skladištiti 2-3 tjedna na temperaturi od 0-2 °C i 97 % relativne vlage zraka da se sačuva zeleno i najmlađe lišće. U istim uvjetima može se čuvati do 8 tjedana, ali bez najmlađeg lišća.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakJe li otkriven gen koji će rajčicama vratiti okus domaćih?
Sljedeći članakUsporeniji rast BDP-a u drugom kvartalu ove godine
Gabrijela Vrbetić, mag. ing. agr.
Magistra inženjerka hortikulture, stručna je suradnica Gospodarskog lista i član je Hrvatskog botaničkog društva (HboD). Rođena je 1986. godine. Diplomski studij završava 2011. godine obranom diplomskog rada na temu „Ukorjenjivanje reznica Juniperus squamata 'Blue Star'“,a preddiplomski završnim radom „Plutajući sustav u uzgoju lisnatog povrća“ U periodu od 10.2010. – 01.2011. godine odlazi na stručnu praksu na Agronomski fakultet u Ateni (Grčka), gdje je radila kao tehnolog u hidroponskom uzgoju jagoda na kamenoj vuni. Od 06.2012. – 05.2013. godine radi kao asistent na Zavodu za poljoprivrednu botaniku na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kao koautor sudjeluje na simpoziju; 4. Hrvatski botanički kongres (Ljekovite i otrovne biljne vrste Plešivičkog prigorja (SZ Hrvatska), 2013.) Njen tim je 2010. godine osvojio 1. mjesto na natjecanju Case Study Competition za rješavanje poslovnog slučaja „Agregati oko nas“ tvrtke Holcim d.o.o. te nastavlja raditi kod njih na projektu „Holcim Agrocal“ (05. – 09.2011.). Član je Hrvatskog botaničkog društva (HBoD).