Već je dugo poznato da biljke u stambenim prostorima imaju značajan doprinos na korisnike prostora. Biljke oplemenjuju okoliš, povećavaju vlagu zraka u interijerima, zadržavaju prašinu na listovima, čine zrak čišćim snižavajući koncentracije otrovnih i kancerogenih hlapivih organskih sastojaka, a ako smo još i aktivno uključeni u brigu o njima, dobrobiti od biljaka su i veće.

         Savjeti za uspješan uzgoj sobnog bilja

Ponuda sobnog bilja u supermarketima, cvjećarnicama i vrtnim centrima je velika i svatko može pronaći nešto za sebe. Još je zanimljivije dijeliti s prijateljima sadnice vlastitom rukom uzgojenih biljaka. Pri tome je najvažnije imati svijest o obavezama i vremenu s kojim raspolažemo te uvjetima u stambenom prostoru. To nikako ne znači da oni koji često putuju i imaju malo vremena, trebaju odmah odustati od sobnog bilja. Sukulentne vrste općenito ne traže puno pažnje i njege, izvrsno se uklapaju u moderno uređenje interijera, a za rast osim dobro osvjetljenog mjesta i povremenih nekoliko kapi vode nemaju nekakvih drugih posebnih zahtjeva.

            Greške prilikom kupnje sobnog bilja

Prilikom kupnje sobnog bilja, potrebno je obratiti pozornost na razvijenost biljke, veličinu, njeno opće stanje, a ako se radi o cvatućoj lončanici i na stanje otvorenosti cvjetova. Najbolje je kupiti biljku s još puno neotvorenih pupoljaka kojoj su se cvjetovi tek počeli otvarati.

Ponekad je u vrtnim centrima moguće naći biljke na velikim sniženjima, no to su najčešće biljke koje su ocvale ili kojima je potreban oporavak nakon duljeg boravka u maloprodajnoj mreži. Takve biljke pogodne su samo za iskusne vrtlare.

Osim na stanje biljaka, odmah obratite pozornost i na odabir mjesta za smještaj nove biljke. Najbolje joj je odmah osigurati i ukrasnu posudu u koju ćete je staviti. Za postizanje punog vizualnog doživljaja, odabir biljke i vanjske posude treba uskladiti s ukupnim uređenjem prostora. No, najvažnije od svega je uzeti u obzir uvjete prostora u koji dolazi novi stanovnik. Ti uvjeti moraju biti u skladu s potrebama biljne vrste, odnosno dobro je poznavati porijeklo vrste kako bi mogli predvidjeti koliko svjetla i vode će biljka trebati za uspješan rast i razvoj.

Na temperaturu stambenih prostora ne možemo previše utjecati jer nastojimo da prevenstveno nama bude ugodna. To je i razlog zbog čega se za uređenje interijera koriste uglavnom vrste koje potječu iz tropskog i suptropskog područja Zemlje i koje nemaju potrebu za oscilacijama temperature i razdobljima niskih temperatura kao što je to slučaj s biljnim vrstama iz umjerenog područja.

O svom porijeklu biljke nam donekle i same nešto kazuju svojim izgledom. Općenito, biljke mesnatih stabiljaka i listova potječu iz pustinjskih i polupustinjskih krajeva kojima su se prilagodile na niz načina. Mesnate su ili tuste zato što su svoje stabljike i listove prilagodile na najveću moguću štednju vode, ponekad čak i odbacujući listove. Takve biljke zahtjevaju malo vode, trebaju dosta svjetla i vrlo često, pogotovo ako su im listovi pokriveni voštanim nahukom ili dlakavi, podnose izravno sunčevo osvjetljenje.

Vrste poput vrlo popularnih orhideja i vrsta iz porodice bromelija (Bromeliaceae) kao što su guzmanija (Guzmania), vriesea (Vriesea splendens) i ehmeja (Aechmea fasciata) u pravilu rastu kao epifiti u krošnjama tropskog drveća. To ukazuje na njihovu potrebu za svijetlim mjestom, ali ipak zaštićenim od izravnih sunčevih zraka s obzirom da su u krošnjama djelomično zasjenjene. Osim toga, to objašnjava i činjenicu da se orhideje prodaju u prozirnim posudama jer je njihov korijen i u prirodi izložen svjetlu i služi im prvenstveno kako bi se njime obuhvatile oko grane. Bromelije se pak zalijevaju u središte rozete koja je oblikovana poput lijevka. Na isti se način i u svom prirodnom staništu opskrbljuju vodom. Poželjno ih zalijevati mekom vodom jer će se u protivnom u rozetama listova skupiti kamenac.

U dosta priručnika o uzgoju i njezi sobnog bilja navodi se da je biljke nakon kupnje potrebno presaditi. U današnje vrijeme, biljke se prodaju u idealnoj veličini posude s obzirom na njihovu veličinu, u supstratu koji je opskrbljen hranivima za najmanje 2-3, nerjetko i 6 mjeseci uzgoja i osim pogodnog položaja i redovitog navodnjavanja u skladu s potrebama vrste, ništa drugo ne treba tek kupljenoj sobnoj lončanici.

Jeste li osigurali dobar položaj svojoj biljci?

Jednom kad biljci nađete odgovarajuće mjesto, najbolje ju je ne premještati. Jedino što može biti potrebno je okretati ju prema svjetlu. Pogotovo će visoke biljke rasti neravnomjerno, razvijajući se bujnije na strani prema izvoru svjetla. Kako bi se spriječio nepravilan rast, svakih nekoliko dana biljka se malo okrene. Poželjno je da biljke nisu izložene hladnoj struji zraka iz klimatizacijskog uređaja, toplom i suhom zraku iz izvora topline, na propuhu ili negdje gdje će biti podložna mehaničkim oštećenjima. Tijekom zimskih mjeseci treba paziti da listovima ne dotiče hladnu površinu stakla jer su moguća ozbiljna oštećenja listova.

Tablica: Koliko svjetla treba vaša biljka?

            Koliko često i obilno treba zalijevati?

Kad je pronađeno odgovarajuće mjesto novoj sobnoj biljci, važno je redovito brinuti o njoj u skladu s njenim potrebama.

Najčešća pogreška pri uzgoju sobnog bilja obično je prekomjerno zalijevanje. Kad ustanovimo da su se listovi objesili, svi obično posegnemo za vodom, premda to može biti znak i da se korijen biljke guši od previše vode. Naime, korijen je biljni organ koji služi za učvršćenje biljke, njenu opskrbu vodom, hranivima i zrakom. Zbog toga se u uzgoju biljaka koriste supstrati koji biljkama osiguravaju sve navedeno. Naravno, što se tiče vode i hraniva, biljka ovisi o nama.

Mirnom ljiljanu (Spathiphyllum wallisii) se listovi objese i klonu kad nema vode, no ako se problem na vrijeme uoči i biljka zalije, listovi će se uspraviti. Nije dobro da se to prečesto događa jer će se s vremenom ipak početi primjećivati sve više suhih listova, a i rast će biti oslabljen.

Kad je potrebno zaliti biljku, najlakše je utvrditi tako da prstom provjerimo stanje vlažnosti supstrata, ali ne samo na površini, već dublje u zoni rasta korijena. Neke vrste traže da se supstrat između zalijevanja prosuši, neke to ne podnose već trebaju uvijek vlažan supstrat dok neke kao što su npr. šiljevi, vrste roda Cyperus, ne možete nikad prezaliti. To su močvarne biljke kojima ne smeta da u posudi uvijek ima vode. Ostalim biljkama je nakon zalijevanja dobro nakon 15-ak minuta iz podloška ili vanjske ukrasne posude izliti višak vode. Preporuke da je zimi zbog razdoblja mirovanja potrebno manje zalijevati, a ljeti u vrijeme intenzivnog rasta više, treba uzeti s rezervom. Kao što je već gore navedeno, temperature se u stambenim prostorima obično kreću oko 22 – 25 °C kako nama najviše odgovara, pa tropske biljke koje su navikle rasti tijekom cijele godine nemaju izrazitu potrebu za mirovanjem. Donekle se njihov rast uspori zbog nižeg intenziteta svjetlosti. No, centralno grijanje, suhi zrak i nisko zimsko sunce ponekad znatno više utječu na isparavanje vode iz supstrata i biljke pa ju je potrebno zalijevati i više nego ljeti.

Učestalost zalijevanja ovisi i o vrsti posude

Danas se uglavnom koriste neporozne plastične posude, ponekad staklo ili neki drugi materijal koji ne propušta vodu. U takvim posudama biljke trebaju manje vode nego u poroznim npr. glinenim posudama kroz stijenke kojih se voda isparava čitavim njihovim oplošjem.

Biljkama je za rast potrebna hrana

Lisnate lončanice za rast stabljike i razvoj novih, bujnih listova imaju najveću potrebu za dušikom, ali također i fosforom, kalijem, željezom, magnezijem i ostalim elementima. Cvatuće lončanice za poticanje cvatnje i u vrijeme cvatnje trebaju nešto veće količine fosfora i kalija. Prvo što možemo uočiti na odjeljku s gnojivima vrtnog centra su različita gnojiva za lisnate i cvatuće biljke. Nude se u različitim oblicima: praškasta ili tekuća koja se dodaju u vodu prilikom zalijevanja, kao folijarno gnojivo koje se prska po listovima biljke ili u obliku štapića s dugotrajnim otpuštanjem hraniva (dva i više mjeseca). Štapiće je lako dozirati prema veličini posude, odnosno biljke, a biljka nakon njihove primjene ima sve što joj treba narednih nekoliko tjedana.

 Pravilno presađivanje

Ako su sve potrebe biljke zadovoljene, ona će dobro napredovati i s vremenom postati prevelika za posudu u kojoj je kupljena. Stabljika i listovi postanu nesrazmjerno preveliki u odnosu na posudu u kojoj se nalazi, biljka može biti čak i nestabilna, a ako posudu s biljkom podignemo, nerijetko ćemo ustanoviti da iz drenažnih otvora uzgojne posude viri korijenje. Sve su to pokazatelji da je biljci potrebna veća uzgojna posuda.

Kod presađivanja potrebno je što pažljivije izvući biljku iz posude u kojoj je rasla. Kad je korijen prebujan ponekad je čak bolje plastičnu posudu razrezati škarama kako bi oštećenja korijena bila što manja. Oreže se oštećeno, slomljeno i suho korijenje, ukloni dio supstrata, a potom se korijenje što je moguće pravilnije rasporedi po novoj, većoj uzgojnoj posudi te zatrpa supstratom. Posuda se još protrese kako bi supstrat bolje ispunio prostore između korijenja, blago pritisne i na kraju zalije radi što boljeg kontakta korijena sa supstratom. Izuzetno je važno da se koriste čiste, nekorištene uzgojne posude te sterilan supstrat, odgovarajuće teksture, strukture, pH reakcije i s određenom količinom hraniva. Uporabom već korištenih posuda i supstrata (zemlja za cvijeće) neadekvatne kakvoće riskira se s pojavom bolesti, štetnika i mogućim propadanjem biljke.

Unašanjem zdravih biljaka u interijere, pravilnom njegom te korištenjem novih posuda i sterilnog supstrata kod presađivanja znanto se smanjuje mogućnost pojave bolesti i štetnika. Ipak, na biljkama koje se tijekom ljeta iznose na otvorene prostore balkona i terasa, a u jesen dolaskom niskih temperatura unose natrag u zatvoreno, mogu se prenijeti štetnici kao što su uši, bijela mušica, crveni pauk. Uporabom neprovjerenih supstrata, kao i u uvjetima previsoke vlage zraka može doći do pojave bolesti najčešće u zoni korijena, korijenova vrata ili donjih listova. U interijerima nije dobro koristiti zaštitna sredstva pa je prije svega najpreporučljivije djelovati preventivno, a u slučaju pojave štetnika pokušati ih mehanički ukloniti. Kod pojave bolesti treba ukloniti sve zahvaćene dijelove biljke, a biljku pokušati spasiti presađivanjem.

I uz najbolju njegu, ponekad se osuši poneki list, biljka neujednačeno raste, a listove prekrije prašina. Manje biljke mogu se odnijeti u kupaonicu i lagano istuširati te tako sprati prašinu s listova blago mlakom vodom. To vrijedi za biljke glatkih listova. Zbog suhog zraka ili nepravilne ishrane biljaka može doći do sušenja rubova listova što umanjuje ljepotu biljke. Najbolje je vrhove odrezati škarama, kao i ukloniti posve suhe listove. Radi pravilnijeg rasta biljke se povremeno okreću kako bi bile što je moguće ravnomjernije osvjetljene. Prevelike ili preguste biljke, ma koliko nas veselio njihov porast, mogu nakon nekog vremena početi izgledati neuredno i zapušteno. Potrebno ih je presaditi, a preguste i rasaditi. Tako ćemo dobiti vlastite biljke koje ćemo moći nekome pokloniti ili razmjeniti s drugim ljubiteljima bilja. Isto vrijedi i za vriježe. Klorofit se vrlo lako razmnožava vriježama, a na jednoj biljci može ih se razviti i previše pa biljka djeluje neuredno. Biljke roda Tradescantia, puzavog rasta često ogole pri bazi, a vrhovi se izduže. Takve biljke potrebno je svake do svake druge godine obnoviti uzimanjem reznica i uzgojem novih biljaka. Biljke nagrđuju i ocvali cvjetovi ili cvatovi pa se oni uklanjaju ili režu. Bromelije nakon cvatnje razviju dvije do tri mlade biljke uz matičnu koja je ocvala. Mlade biljke se presade, a matična biljka više neće cvasti pa ju nije potrebno ni održavati.

Božićnoj zvijezdi smeta propuh

Vrijeme je kićenja domova za božićne blagdane. Zadnjih 20-ak godina u naše se domove ,,uvukla” božićna zvijezda (Euphorbia pulcherrima). Vrsta je porijeklom iz Meksika gdje raste kao grm. Njena ukrasna vrijednost nalazi se u predivno obojenim pricvjetnim listovima, braktejama, smještenim uz neugledne cvjetove koji se pojavljuju u vrijeme kratkog dana. Osim u različitim nijansama crvene, najčešćoj i najtraženijoj boji, brakteje mogu biti blijedo žute i ružičaste.

Božićna zvijezda od lani – nije prošla razdoblje skraćivanja dana pa još ne pokazuje znakove pojave obojenih brakteja i cvatnje

Osjetljiva je na niske temperature i nedostatak vlage u supstratu. Kod kupnje božićne zvijezde treba provjeriti vlažnost supstrata. Ako je prosušen, biljku nikako ne treba kupovati. Zdrave biljke imaju svijetlozelene svježe listove. Nikako se ne preporuča kupovati biljke kojima otpadaju listovi. Osim toga, kako se kupuju u hladno doba godine, za božićne zvijezde, iako zaštićene celofanom, može biti kobno prenašanje iz toplog prostora supermarketa do auta na parkiralištu. Već kratkotrajan boravak na hladnom uzrokovat će opadanje zelenih listova kad biljku smjestimo na za nju predviđeno mjesto.

Najbolje mjesto za božićnu zvijezdu je svijetlo mjesto, zaštićeno od izravnog sunčevog zračenja ljeti, dok ga zimi mogu podnijeti. Odgovara im topli prostor s temperaturama od 16 do 21 °C. Božićne zvijezde traže vlažan zrak pa ih je poželjno svakodnevno prskati vodom te zaštititi od propuha. Za vrijeme rasta i cvatnje ne smije se dozvoliti da se supstrat isuši već ga je potrebno stalno održavati vlažnim. Nakon cvatnje biljci je potrebno osigurati razdoblje mirovanja na hladnom mjestu zaštićenom od mraza uz oskudno zalijevanje. Biljkama koje su prošle razdoblje mirovanja, u proljeće se orežu gornji izbojci kako bi se potaknulo razgranjenje, presade se, stave na svjetlo mjesto zaštićeno od izravnog sunčevog zračenja, redovito prihranjuju i zalijevaju. Za ponovnu cvatnju im je potrebno osigurati neprekinuto razdoblje tame od najmanje 12 sati dnevno.

Božićni kaktus

Božićne kaktuse je najbolje prskati vodom

Prije nego su se pojavile božićne zvijezde, naše su bake godinama održavale božićni kaktus koji kao i božićna zvijezda cvate u uvjetima kratkog dana kad većina vrsta ne cvate. Radi se o donekle atipičnom kaktusu. Naime, porijeklo ovog kaktusa nisu polupustinjska i pustinjska područja već vrste roda Schlumbergera potječu iz južnog Brazila, Rio de Janeira, Sao Paula i područja Serra dos Orgãos. Kao vrsta kišnih planinskih šumskih zona vrsta S. truncata uspinje se do 1500 m/nm, a S. russelliana čak do 2000 m/nm gdje rastu u humusnim nakupinama na stijenama kao litofiti ili kao epifiti u krošnjama tropskog drveća.

Vrste roda Schlumbergera razvijaju se kao grmoliki kaktusi, visine 15-30 cm, uspravnih, potom visećih stabljika i plosnatih, izduženih stabljičnih segmenata. Božićni kaktus je sukulentna vrsta, sastavljena od lisnih članaka (kladodija). Neke vrste uz rubove imaju ureze nalik zupcima. Na vrhu svakog članka je areola iz koje se razvija cvijet ili novi članak. Zbog težine cvjetova, članci se objese. Latice, različite duljine, postavljene su u dva reda, do dvije trećine srasle u dugu cijev s istaknutim njuškama tučaka i prašnicima. U prirodi cvijet oprašuju kolibrići. Boje cvjetova suvremenih kultivara kreću se od potpuno bijele preko ružičaste do žarko crvene.

Božićni kaktus najbolje će uspijevati na polusvjetlom mjestu kao sobna lončanica, a može se koristiti i za sadnju visećih košara. Nakon cvatnje od veljače do ožujka božićnom kaktusu potrebno je osigurati vrijeme mirovanja pri temperaturi od 10 do 15 °C i neznatno zalijevanje. U ožujku se biljke presađuju i to male biljke svake godine, a veće svake dvije do tri godine. Supstrat koji odgovara božićnom kaktusu je pjeskovito humusan, pH vrijednosti 5-6. Nakon presađivanja biljke se počinju oprezno zalijevati, a nakon što počnu rasti, i prihranjivati tekućim gnojivom za sobne biljke. Tijekom ljeta treba zalijevati oskudno, a od rujna postupno se povećava količina vode i prihranjivanje. Najbolje ih je prskati vodom, a ne zalijevati supstrat. Potreba za takvim načinom zalijevanja proizlazi iz njihovog porijekla (litofit ili epifit).

Izbor vrsta sobnog bilja jednostavnog za uzgoj                                     

Kod odlučivanja koju vrstu odabrati valja uzeti u obzir uvjete prostora: njegovu osvjetljenost, izvore grijanja, hlađenja, vlažnost zraka, kretanje korisnika prostora i način korištenja tog prostora. Nadalje, svatko, a naročito početnici u uzgoju sobnog bilja, trebaju razmisliti koliko vremena mogu posvetiti svom sobnom bilju. To ne znači da oni koji su često na putu ili imaju jako malo vremena, ne mogu oplemeniti svoj dom sobnim biljem. Postoje vrste koje trebaju doista vrlo malo, a daju mnogo. Ovdje su opisane neke od njih.

Sansevijerija

Sansevijerija, lat. Dracaena trifasciata potječe iz zapadne i južne Afrike. Visoke su 60-100 cm. U tlu imaju puzavi rizom iz kojeg izbijaju rozete zimzelenih, krutih, okomitih, tamnozelenih listova sa svijetlo sivo-zelenim prugama. Listovi su dugi 70-90 cm i 5-6 cm široki. Biljke cvatu najčešće ljeti, a cvjetni klas doseže polovicu lista i nosi sitne zvjezdolike cvjetove, nježnog mirisa.

Najčešći kultivari su ,,Laurentii” sa širokim žutim prugama na rubovima listova i ,,Hahnii”, patuljasta forma zbijenih rozeta listova.          

Uspijeva na jakom sunčevom svjetlu, ali podnosi i vrlo tamna mjesta. Temperatura za rast kreće se oko 24 °C, uz nižu osvjetljenost zimi može biti 16 °C, minimalna 10 °C. Izvrsno podnosi suhi zrak. Rijetko ju potrebno zalijevati: ljeti svakih 7-10 dana, a zimi svaka 3 tjedna. Supstrat treba biti propustan, ljeti se prihranjuje svaka 3 tjedna tekućim mineralnim hranivima. Presađuje se svake dvije godine. Orezuju se i uklanjaju samo bolesni, suhi, stari i oštećeni dijelovi biljke. Razmnožava se dijeljenjem biljke u proljeće ili lisnim reznicama ljeti.

Cijenjena je jer zahtijeva malo njege za održavanje. Nedavna su istraživanja pokazala da je D. trifasciata jedna od najučinkovitijih biljaka za čišćenje zraka zbog uklanjanja toksina poput formaldehida koji su prisutni u domovima i uredima.

Unutar roda zmajevaca, Dracaena, postoji više vrsta popularnih sobnih lončanica koje su također jednostavne za uzgoj. Neke od njih su D. deremensis kojapotječe iz tropske Afrike, a D. marginata s Madagaskara. Uzgajaju se kao lisnate lončanice za dugotrajnu dekoraciju. Vrlo su dekorativne, a vrste i kultivari zelenih listova izvrsno podnose uvjete niske razine osvjetljenosti. Zmajevci za uzgoj traže svjetlo, ali od sunca zaštićeno mjesto. Šarenolisni kultivari mogu samo na svijetlom mjestu pokazati svoju punu ljepotu. Za rast trebaju temperaturu zraka 18-22 °C. Zmajevci ne vole ekstreme, zasušivanje ili prekomjernu vlažnost supstrata.

Njega podrazumijeva čišćenje listova od prašine te, eventualno zakretanje posude kako bi se osigurao pravilan rast. NASA zmajevce prepoznaje kao vrste koje smanjuju koncentraciju trikloretilena, formaldehida, benzena i ksilena iz zraka.

Zamija

Zamija, lat. Zamioculcas zamiifolia potječe s kamenitih područja šuma i savana tropske istočne i suptropske jugoistočne Afrike. U tlu ima kratak, debeo rizom. Biljka je visoka oko 80 cm, a promjera oko 45 cm. Sukulentni listovi su dugi oko 30-70 cm, tvore rozetu, a sastavljeni su od sjajnih, kožastih liski, smaragdno tamno-zelene boje, koje su raspoređene duž čvrste, pri dnu zadebljale lisne peteljke izmjenično do gotovo nasuprotno, izduženog su do jajoliko-eliptičnog oblika, 7-8 cm duge. Izuzetno rijetko cvate u sobnim uvjetima.

Koliko je prethodna vrsta već dugo poznata i u primjeni kao sobna biljka, toliko je zamija modernija vrsta koja je zbog svoje dekorativnosti i jednostavnosti uzgoja brzo postala popularna u suvremnom dizajnu interijera.

Uspijeva na položajima različite osvjetljenosti od tamnih do svijetlih, ali ju je potrebno zaštititi od izravnog sunčevog zračenja koje može uzrokovati oštećenja listova. Idealne temperature za uzgoj kreću se od 15 do 24 °C, dok temperatura ne smije pasti ispod 8 °C. Zalijevati ju je dovoljno jednom tjedno ili čak svaka dva tjedna kad se supstrat prosuši, a uz niže temperature interijera i nisku količinu svjetla i jednom mjesečno. Može preživjeti ako se ne zalije 3-4 mjeseca. Prekomjerno zalijevanje uzrokovat će truljenje rizoma i baza lisnih peteljki. Supstrat u koji se presađuje treba biti pjeskovit i propusan, a neophodni su i drenažni otvori na dnu posude. Presađivati je dosta svake 2-3 godine, najbolje u proljeće. Tijekom intenzivnog rasta od travnja do kolovoza prihranjuje se jednom mjesečno tekućim hranivom ujednačenog sastava (NPK). Povremeno je potrebno očistiti prašinu s listova te ukloniti žute i suhe dijelove biljke te prerasle listove. Ako poneka donja liska požuti i otpadne radi se o normalnoj pojavi, međutim, u slučaju intenzivnijeg žućenja pa i smeđenja listova, najvjerojatnije je problem u previše vode. Smeđi vrhovi liski ukazuju na prenisku zračnu vlagu. Povremeno orošavanje listova može povisiti količinu vlage u zraku i smanjiti problem. Otrovan je za pse i mačke, a i za djecu.

Kalanhoa

Kalanhoa, lat.Kalanchoe blossfeldiana – potječe iz sjevernog dijela otoka Madagaskara, gdje raste u crnom tlu, na izvoru rijeke Sambirano u planinskom području na nadmorskoj visini od 1600 do 2400 m/nm.

S dobrim razlogom je ova vrsta već dugi niz godina jedna od najprodavanijih sobnih biljaka na svjetskom tržištu sobnog bilja. Radi se o cvatućoj sobnoj lončanici, minimalnih zahtjeva.

U Europu (Pariz) donijeta je tek 1927. godine. Odatle se proširila i u ostale europske zemlje. Vrijednost ove biljke prvi je uočio vrtlar Robert Blossfeld, po kome je biljka dobila ime. Tada započinje i intenzivan rad na razvoju novih kultivara. Iz vrste intenzivno crvenih cvjetova, oplemenjivači su uspjeli uzgojiti kultivare s cvjetovima bijele boje, različitih nijansi žute, narančaste, crvene, ružičaste i ljubičaste. Osim bogatstva boja, novim kultivarima svojstven je kompaktan rast, bogato grananje, otpornost na bolesti, brz razvoj i dugotrajna cvatnja.

Visina biljke kreće se od 10 do 25 cm. Listovi su joj mesnati, sukulentni, različitih oblika, jednostavnog ili nazubljenog ruba, sivo zelene do jasno zelene boje s rubovima crvenkaste nijanse. Iz rozete listova izrasta štitasti cvat s mnoštvom atraktivnih zvjezdastih cvjetića koji se pojavljuju u razdoblju kratkog dana. Cvatu od siječnja do travnja, a uz dobru njegu čak i dulje.

Biljke će najbolje uspijevati na svijetlom mjestu. Zimi im odgovara smještaj na sunčanoj prozorskoj klupici, dok je ljeti bolje osigurati blago zasjenjeno mjesto gdje će temperatura zraka biti nešto niža. Najpogodnije temperature za rast kreću se oko 20 °C dok pri temperaturama nižim od 16 °C rastu vrlo sporo. Zimi će im najviše odgovarati temperature oko 15-17 °C. U tim će uvjetima i cvatnja trajati duže. Otporne su na suh zrak, a potrebno ih je umjereno zalijevati. Zalijevaju se samo kad je tlo suho, zimi svakih 10 do 14 dana, a 5-6 ljeti. Prevelika vlažnost tla može omekšati i izdužiti stabljiku, u krajnjem slučaju izazvati truljenje. Presađivanje uglavnom nije potrebno jer je bolje uzgojiti mlade biljke iz reznica.

Sve ovdje opisane vrste zahtijevaju oskudno zalijevanje. Međutim, početnicima je ponekad teško zaliti manje tako da vrlo velik broj vrsta sobnog bilja najčešće strada zbog previše vode.

Vodena palma ili šilj

Vodena palma ili šilj, lat. Cyperus alternifolisus je vrsta koju je nemoguće previše zaliti. Potječe s Madagaskara. Iz tla izbijaju čvrste stabljike visine 50-60 cm koje na vrhu nose zrakasto raspoređene brakteje koje podjsećaju na travu tvoreći kišobranasti oblik. Dobro uspijeva na svjetlom mjestu zaštićenom od izravnog podnevnog sunca ljeti. Svakako je potrebno izbjegavati i smeštaj uz radijator zbog topline i suhog zraka koji uzrokuje sušenje vrhova brakteja. Biljke ove vrste rastu iz same vode i potrebno im je, ovisno o dubini vanjske posude, svakodnevno zalijevanje. Ako se supstrat isuši, u roku od 24 sata biljka će požutjeti. Bez obzira na koju se vrstu odlučili, svaka biljna vrsta prikladna za interijer uljepšat će ga, ali i na mnoge druge načine obogatiti život korisnika tog prostora.

Sobno bilje obogaćuje ugođaj dom
Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje