Fikusov štitasti moljac je jedan od najvažnijih štetnika različitih ukrasnih vrsta iz roda Ficus L. širom svijeta. Invazivna je vrsta podrijetlom iz Azije. Na području Europe nađena je prvi put na Cipru 2014. Štetnik je u Hrvatskoj zabilježen 2019. na ulončenim biljkama Ficus benjamina L. i Ficus microcarpa L.f., uzgojenim u Nizozemskoj.

Biljke domaćini fikusovog štitastog moljca [Singhiella simplex (Singh, 1931.)] su rododendron (pjenišnik ili sleč) Rhododendron indicum  (L.) Sweet i različite vrste fikusa iz roda Ficus L. (Ficus altissima Blume, Ficus bengalensis L., Ficus glomerata Roxb. i F. benjamina). U literaturi se kao biljke domaćini navode još neke vrste fikusa, Ficus aurea Nutt., Ficus binnendijkii Miq., Ficus citrifolia Mill., Ficus  lyrata Warb., Ficus maclellandii Alli.i F. microcarpa. Vrste Ficus religiosa L. i što je posebno važno za Hrvatsku, Ficus carica L.(smokva), fikusov štitasti moljac ne napada.

Odrasli razvojni stadiji i ličinke hrane se ubadanjem lisnog tkiva i sisanjem biljnog soka, što za posljedicu ima pojavu simptoma u vidu kloroze listova, obilne defolijacije i sušenja grana napadnutih biljaka. Visoke populacije mogu uzrokovati zastoj u rastu mladih stabala pa čak i ugibanje.

Starija stabla uspijevaju u pravilu regenerirati izgubljeno lišće i uz adekvatne uzgojne i zaštitne mjere preživjeti napad štetnika. Dodatne štete nastaju uslijed kapljica ljepljive medne rose na listovima i granama koju masovno izlučuju odrasli štitasti moljci i ličinke. Na njoj se sekundarno razvijaju gljivice čađavice koje, osim što smanjuju fotosintezu listova, umanjuju estetsku vrijednost i narušavaju funkcionalnost stabala fikusa kao sastavnice drvoreda i živih ograda.

Kako otkriti štetnika?

Pravovremena detekcija napada štetnika ključna je za ublažavanje šteta. Početni napad teško je detektirati. Masovni napad je lako uočiti budući da je lišće ljepljivo i crno od medne rose i gljivica čađavica, masovno žuti i opada, a kad se grane protresu može se vidjeti masa bijelih, sitnih „leptirića“ kako lete s napadnutih listova. Velike štete uslijed defolijacije uzrokovane ovim invazivnim štetnikom zabilježene su na stablima fikusa u turskoj provinciji Antalya i na Cipru.

Odrasli fikusov štitasti moljac ima tijelo žute boje i bijela krila. Na prednjim krilima se uz gornji rub i po sredini nalaze teže uočljive, za vrstu karakteristične pruge svjetlo sive boje nalik slovu „T“. Duljina tijela je 1,4 do 1,6 mm. Jaja su vrlo sitna, bubrežastog oblika, žute do svijetlo-smeđe boje, pričvršćena na površini lista. Ženka odlaže jaja u skupinama, uglavnom uzduž glavne lisne žile i pri bazi lista. Prva tri stadija ličinke su gotovo prozirna. Četvrti, posljednji stadij ličinke, je ovalan, proziran do svjetlo žut, dug 1,3 mm te širok 1,0 mm.

U klimatskim uvjetima Floride štetnik razvija tijekom godine najmanje tri generacije. Ženka tijekom života može odložiti ukupno od 100 do 300 jaja. Za fikusovog štitastog moljca je znakovito da se jaja i ličinke razvijaju i na licu te na naličju lista biljke domaćina, što je inače netipično za većinu vrsta štitastih moljaca kod kojih se ti razvojni stadiji nalaze samo na donjoj strani lista. Ako su klimatski uvjeti povoljni, vrsta će se razvijati neprestano tijekom cijele godine. Odrasli štitasti moljci su slabi letači pa je osnovni način širenja vrste na veće udaljenosti zaraženi biljni materijal.

Negativan utjecaj fikusovog štitastog moljca na Mediteranu je značajan zbog urbane hortikulturne tradicije u smislu sadnje stabala fikusa u gradskim drvoredima ili živim ogradama uzduž prometnica, avenija, na trgovima, u parkovima i na javnim zelenim površinama. U Hrvatskoj sadnja fikusa u formi drvoreda ili živih ograda u obalnim mjestima nije uobičajena hortikulturna praksa pa je time i značaj ove nove invazivne vrste štitastog moljca manji te se štete mogu očekivati samo na biljkama fikusa u zaštićenim prostorima na prodajnim mjestima i u kućanstvima. 

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakProgram pomoći za izravnu prodaju putem samoposlužnih uređaja u elektronskom savjetovanju
Sljedeći članakMukinje su vrijedan izvor hrane
Avatar
Rođen je u Zagrebu, gdje je i diplomirao. Magistrirao je 1994. na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao 2008. na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku. 1989. se zapošljava u Institutu za zaštitu bilja na Fakultetu poljoprivrednih znanosti u Zagrebu, a kasnije na Zavodu za zaštitu bilja u okviru Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo, gdje radi do danas. Dr. sc. Mladen Šimala, rođen je u Zagrebu 1963. Diplomirao je 1989. na Fakultetu poljoprivrednih znanosti u Zagrebu, magistrirao 1994. na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao 2008. na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku. 1989. se zapošljava u Institutu za zaštitu bilja na Fakultetu poljoprivrednih znanosti u Zagrebu, kasnije Zavodu za zaštitu bilja u poljoprivredi i šumarstvu Republike Hrvatske, tj. Zavodu za zaštitu bilja u okviru Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo, gdje radi do danas. Od 1989. do 2006. aktivno sudjeluje u provođenju bioloških istraživanja insekticida, akaricida i nematocida u ratarskim kulturama, povrću te na ukrasnom bilju. Stečenim iskustvima koristi se danas pri ocjenjivanju dokumentacije iz područja učinkovitosti u postupku registracije sredstava za zaštitu bilja. Postupak ocjene dokumentacije SZB sukladno jedinstvenim načelima specijalizirao je tijekom 2005. i 2006. u instituciji PSD u Yorku, Velika Britanija. U razdoblju od 2001. do 2016. koordinirao je provođenje 8 programa Ministarstva poljoprivrede vezanih uz poseban nadzor štetnih organizama, te je surađivao na 15 programa. Specijalizirao je u Nizozemskoj dijagnostiku štitastih moljaca (Aleyrodidae), tripsa (Thysanoptera) i lisnih buha (Psyllidae), te području biološke zaštite kultura u zaštićenom prostoru. Od 2010. do 2012. rukovoditelj je Odjela za dijagnostiku, a od 2012. do 2013. predstojnik Zavoda za zaštitu bilja kao ustrojstvene jedinice HCPHS-a. Rukovoditelj Laboratorija za zoologiju je od 2013. Objavio je 38 znanstvenih i više od 40 stručnih radova, samostalno ili u suautorstvu. Publicirao je 7 brošura i niz popularnih članaka. Krajem 2009. u znanstvenom zvanju stječe status znanstvenog suradnika. Član je Hrvatskoga entomološkog društva i Hrvatskog društva biljne zaštite.