Proso (Panicum miliaceum L.) je žitarica, u nas najpoznatija kao hrana za ptice, a u posljednje vrijeme sve je više zastupljena i u ljudskoj prehrani (dijetalna hrana, ne sadrži gluten).
U prehrani ljudi proso se najčešće upotrebljava kao kaša koja se priprema od oljuštenog zrna i ima veliku hranjivu vrijednost. Od 100 kg naturalnog zrna dobije se 80 – 85 kg oljuštenog zrna. Cijelo neoljušteno zrno prosa se koristi za hranidbu peradi i ptica (papige tigrice, kanarinci). Grubo samljeveno zrno rado jedu i svinje. Osim zrna, za hranidbu stoke, osobito goveda, koristi se i cijela biljka u zelenom stanju ili kao sijeno. Slama prosa, koja ostaje nakon žetve također se koristi za stočnu hranu ili kao stelja.
Uspješan uzgoj i u ekološkoj proizvodnji
S obzirom da ima kratku vegetaciju proso se može sijati u naknadnom i postrnom roku sjetve i u takvim sustavima uzgoja vrlo povoljno reagira na navodnjavanje. S obzirom da je proso tolerantno na uzročnike bolesti i štetnike uspješno se može uzgajati i u ekološkoj proizvodnji. U usporedbi s ostalim žitaricama, proso dobro podnosi visoke temperature, iznad 35 oC (osim u fazi cvatnje, oplodnje i zametanja zrna) i manju količinu oborina. Najbolje uspijeva na srednje teškim, plodnim i strukturnim tlima. Ne podnosi jako kisela tla.
Za proso je vrlo važno da tlo nije zakorovljeno, jer u početku vegetacije vrlo sporo raste pa ga korovi mogu lako “prerasti”.
Najbolji predusjevi za proso su zrnate i krmne mahunarke i okopavine (krumpir i šećerna repa) ako ostave tlo čistim od korova. Dobar predusjev mogu biti i višegodišnje trave i travno-djetelinske smjese ako se pravovremeno obradi tlo. Za proso nisu dobri predusjevi kukuruz i konoplja zbog zajedničkog štetnika – kukuruznog moljca. U postrnoj sjetvi proso se može sijati nakon kamilice, graška, uljane repice i ozimog ječma.
Obrada tla, sjetva, gnojidba
Na uspješnost uzgoja prosa najviše utječe obrada tla i gustoća sjetve. Obrada tla za proso treba biti u funkciji uništavanja korova i čuvanja vlage u tlu. U jesen se obavlja oranje na dubinu 25 – 30 cm i gruba predsjetvena obrada tla. U proljeće se obavlja predsjetvena priprema tla te održava tlo čistim od korova do sjetve. Kad se proso uzgaja kao postrni usjev, tlo se obrađuje po sustavu obrade tla za interpolirane usjeve.
S obzirom da je zrno prosa sitno (masa 1000 zrna = 5 – 8 g), predsjetvenoj pripremi tla mora se posvetiti posebna pozornost. Za postizanje visokih i stabilnih prinosa na srednje plodnim tlima proso bi trebalo gnojiti s 80 – 90 kg/ha N, 100 – 120 kg/ha P2O5 i 70 – 90 kg/ha K2O. U jesen se prilikom osnovne obrade tla primjenju 2/3 fosfora i kalija, a 1/3 fosfora i kalija te 2/3 dušika primjenjuju se u predsjetvenoj pripremi tla. Prihrana se obavlja u fazi busanja s 1/3 predviđene količine dušika. Ako se proso uzgaja kao postrni usjev navedena količina hraniva se može smanjiti za 1/3, a gnojiva se primjenjuju pri obradi tla.
Za sjetvu treba koristiti krupno, certificirano i tretirano sjeme, poznate sorte. U nas se najčešće sije sorta Kornberško proso (dužina vegetacije 100 – 105 dana). Kao glavni usjev proso se sije kad je temperatura tla na 5 cm dubine 12 oC, odnosno početkom svibnja. U postrnoj sjetvi proso se može sijati sve do 5. srpnja, ako ima dovoljno vlage. Sjetva se obavlja žitnim sijaćicama na međuredni razmak 12,5 ili 15 cm. Kod uskoredne sjetve potrebno je 250 – 300 klijavih zrna/m2, ili 20 – 25 kg/ha sjemena. Dubina sjetve ovisi o vlažnosti tla. Kod uobičajne vlažnosti dubina sjetve je 2 – 3 cm, a ako je tlo suho, sjetva se obavlja na dubinu 3 – 4 cm. Nakon sjetve na nedovoljno vlažnom i rastresitom tlu treba obaviti valjanje laganim valjkom što povećava pritjecanje vlage iz donjih slojeva tla i stvara povoljne uvjete za uspješno klijanje sjemena. Za suzbijanje širokolisnih korova, nakon nicanja mogu se primijeniti herbicidi na bazi aktivne tvari 2,4 – D (Dicopur max) kad je proso u fazi 2 – 6 listova. Na manjim površinama znatne štete na prosu mogu nanijeti ptice.
Prosječni prinosi prosa kao glavnog usjeva iznose 2,0 – 3,5 t/ha, a u postrnoj sjetvi 1,0 – 2,0 t/ha.
Proso neujednačeno sazrijeva, pa ako se čeka njegovo potpuno sazrijevanje na polju dolazi do osipanja zrna. Zrioba počinje na vrhu metlice, a zatim se nastavlja prema bazi. Žetva kombajnom obavlja se kad su zrna u srednjem djelu metlice na kraju voštane zriobe. Tada je zrno u vršnom dijelu metlice u punoj zriobi, a stabljika je još zelena.
Nakon žetve zrno se dosušuje na vlažnost 13 – 14 %, najčešće prirodnim putem i čuva u skladištu za zrnate proizvode uz stalnu kontrolu temperature, vlažnosti i zdravstvenog stanja.
 je žitarica, u nas najpoznatija kao hrana za ptice, a u posljednje vrijeme sve je više zastupljena i u ljudskoj prehrani (dijetalna hrana, ne sadrži gluten).){kind=link}