Proso (Panicum miliaceum L.) je žitarica, u nas najpoznatija kao hrana za ptice, a u posljednje vrijeme sve je više zastupljena i u ljudskoj prehrani (dijetalna hrana, ne sadrži gluten).

U prehrani ljudi proso se najčešće upotrebljava kao kaša koja se priprema od oljuštenog zrna i ima veliku hranjivu vrijednost. Od 100 kg naturalnog zrna dobije se 80 – 85 kg oljuštenog zrna. Cijelo neoljušteno zrno prosa se koristi za hranidbu peradi i ptica (papige tigrice, kanarinci). Grubo samljeveno zrno rado jedu i svinje. Osim zrna, za hranidbu stoke, osobito goveda, koristi se i cijela biljka u zelenom stanju ili kao sijeno. Slama prosa, koja ostaje nakon žetve također se koristi za stočnu hranu ili kao stelja.

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je slika-1.-28.jpg

            Uspješan uzgoj i u ekološkoj proizvodnji

S obzirom da ima kratku vegetaciju proso se može sijati u naknadnom i postrnom roku sjetve i u takvim sustavima uzgoja vrlo povoljno reagira na navodnjavanje. S obzirom da je proso tolerantno na uzročnike bolesti i štetnike uspješno se može uzgajati i u ekološkoj proizvodnji. U usporedbi s ostalim žitaricama, proso dobro podnosi visoke temperature, iznad 35 oC (osim u fazi cvatnje, oplodnje i zametanja zrna) i manju količinu oborina. Najbolje uspijeva na srednje teškim, plodnim i strukturnim tlima. Ne podnosi jako kisela tla.

Za proso je vrlo važno da tlo nije zakorovljeno, jer u početku vegetacije vrlo sporo raste pa ga korovi mogu lako “prerasti”.

Najbolji predusjevi za proso su zrnate i krmne mahunarke i okopavine (krumpir i šećerna repa) ako ostave tlo čistim od korova. Dobar predusjev mogu biti i višegodišnje trave i travno-djetelinske smjese ako se pravovremeno obradi tlo. Za proso nisu dobri predusjevi kukuruz i konoplja zbog zajedničkog štetnika – kukuruznog moljca. U postrnoj sjetvi proso se može sijati nakon kamilice, graška, uljane repice i ozimog ječma.

            Obrada tla, sjetva, gnojidba

Na uspješnost uzgoja prosa najviše utječe obrada tla i gustoća sjetve. Obrada tla za proso treba biti u funkciji uništavanja korova i čuvanja vlage u tlu. U jesen se obavlja oranje na dubinu 25 – 30 cm i gruba predsjetvena obrada tla. U proljeće se obavlja predsjetvena priprema tla te održava tlo čistim od korova do sjetve. Kad se proso uzgaja kao postrni usjev, tlo se obrađuje po sustavu obrade tla za interpolirane usjeve.

S obzirom da je zrno prosa sitno (masa 1000 zrna = 5 – 8 g), predsjetvenoj pripremi tla mora se posvetiti posebna pozornost. Za postizanje visokih i stabilnih prinosa na srednje plodnim tlima proso bi trebalo gnojiti s 80 – 90 kg/ha N, 100 – 120 kg/ha P2O5 i 70 – 90 kg/ha K2O. U jesen se prilikom osnovne obrade tla primjenju 2/3 fosfora i kalija, a 1/3 fosfora i kalija te 2/3 dušika primjenjuju se u predsjetvenoj pripremi tla. Prihrana se obavlja u fazi busanja s 1/3 predviđene količine dušika. Ako se proso uzgaja kao postrni usjev navedena količina hraniva se može smanjiti za 1/3, a gnojiva se primjenjuju pri obradi tla.

Za sjetvu treba koristiti krupno, certificirano i tretirano sjeme, poznate sorte. U nas se najčešće sije sorta Kornberško proso (dužina vegetacije 100 – 105 dana). Kao glavni usjev proso se sije kad je temperatura tla na 5 cm dubine 12 oC, odnosno početkom svibnja. U postrnoj sjetvi proso se može sijati sve do 5. srpnja, ako ima dovoljno vlage. Sjetva se obavlja žitnim sijaćicama na međuredni razmak 12,5 ili 15 cm. Kod uskoredne sjetve potrebno je 250 – 300 klijavih zrna/m2, ili 20 – 25 kg/ha sjemena. Dubina sjetve ovisi o vlažnosti tla. Kod uobičajne vlažnosti dubina sjetve je 2 – 3 cm, a ako je tlo suho, sjetva se obavlja na dubinu 3 – 4 cm. Nakon sjetve na nedovoljno vlažnom i rastresitom tlu treba obaviti valjanje laganim valjkom što povećava pritjecanje vlage iz donjih slojeva tla i stvara povoljne uvjete za uspješno klijanje sjemena. Za suzbijanje širokolisnih korova, nakon nicanja mogu se primijeniti herbicidi na bazi aktivne tvari 2,4 – D (Dicopur max) kad je proso u fazi 2 – 6 listova. Na manjim površinama znatne štete na prosu mogu nanijeti ptice.

Prosječni prinosi prosa kao glavnog usjeva iznose 2,0 – 3,5 t/ha, a u postrnoj sjetvi 1,0 – 2,0 t/ha.

Proso neujednačeno sazrijeva, pa ako se čeka njegovo potpuno sazrijevanje na polju dolazi do osipanja zrna. Zrioba počinje na vrhu metlice, a zatim se nastavlja prema bazi. Žetva kombajnom obavlja se kad su zrna u srednjem djelu metlice na kraju voštane zriobe. Tada je zrno u vršnom dijelu metlice u punoj zriobi, a stabljika je još zelena.

Nakon žetve zrno se dosušuje na vlažnost 13 – 14 %, najčešće prirodnim putem i čuva u skladištu za zrnate proizvode uz stalnu kontrolu temperature, vlažnosti i zdravstvenog stanja.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2015. do 2019. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakSvježi sir se isplati proizvoditi!
Sljedeći članakZA ILI PROTIV – Privatizacija državnog poljoprivrednog zemljišta
Avatar
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Uža specijalnost: tehnologije proizvodnje industrijskog bilja za različite namjene, očuvanje starih populacija/sorata industrijskog bilja, uzgoj medonosnog bilja. Rođen je 1962. godine u Starom Petrovom Selu. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a srednju poljoprivrednu u Slavonskom Brodu. Diplomirao je 1987. na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom fakultetu je završio poslijediplomski studij „Specijalna proizvodnja bilja – ratarske kulture“ obranom magistarskog rada 1990. godine. Akademski stupanj doktora znanosti stekao je 1996. godine također na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nedugo nakon završetka studija, zapošljava se na Agronomskom fakultetu, Zavodu za specijalnu proizvodnju bilja, gdje i danas radi. U znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju izabran je 2013. godine. Od početka zaposlenja, aktivno sudjeluje u nastavi te u znanstveno-istraživačkom radu. Trenutno je voditelj preddiplomskog studija Biljne znanosti te koordinator više predmeta na preddiplomskim, diplomskim i doktorskom studiju Agronomskog fakulteta. Težište znanstvene i stručne djelatnosti prof. dr. sc. Milana Pospišila je unapređenje tehnologije proizvodnje industrijskog bilja za različite namjene. Kao autor ili koautor objavio je 90 znanstvenih i 76 stručnih radova u domaćim i stranim časopisima te veći broj studija i idejnih projekata. Autor je sveučilišnog udžbenika „Ratarstvo II. dio - industrijsko bilje“ te koautor sveučilišnog priručnika „Ratarstvo – praktikum“, znanstvene knjige „Suncokret Helianthus annuus L.“ i srednjoškolskog udžbenika „Specijalno ratarstvo“. S rezultatima svojih istraživanja sudjelovao je na 20 međunarodnih i 27 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj dva i istraživač suradnik na pet domaćih te jednom međunarodnom znanstvenom projektu. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Dobitnik je Nagrade za uzoran rad i posebno vrijedan doprinos u radu (2009.) i medalje Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta (2014.).