Kolijevka ove pasmine jest istočna Frizija, gdje se na veliko uzgajala, vjerojatno još i prije 2000 godina. Podaci o dokazanom ciljanom uzgoju potječu iz 13. stoljeća. Dvije velike olujne poplave, jedna u 13. a druga u 19. stoljeću značajno su smanjile njihov fond. Godine 1862. izvezene su u Englesku, gdje su križane s tuluškim guskama, pa je uskoro stvoren jedan drugi tip, kod kojeg je međutim elegancija skroz nestala. Usto je postignuto povećano nesenje jaja od 15 na 35 godišnje, ali ona se oblikom nije dopala ukusu njemačkih uzgajatelja. Nakon 1. svjetskog rata postavljen je ustrajnim i marljivim radom kamen temeljac današnjem uzgoju emdenskih gusaka.
Radi se o glomaznim guskama elegantnog labuđeg oblika tijela. To se može postići samo uz dovoljnu duljinu i širinu trupa, ali u presjeku životinja treba biti viša nego li šira. Tražena težina od 11 do 12 kg u gusana, te 10 do 11 kg u guske postiže se samo ako je stražnji dio masivne građe. Pri tom odlučujuću ulogu igra trbušina (kožni nabor), dvostruka trbušina, naprijed paralelna i jasno razdvojena koja se proteže prema naprijed, no odozada je dobro zatvorena.
Jednostavna trbušina i ona koso položena ubrajaju se među krupne greške. Blago uzdignuto nošena prsa moraju se doimati široka i puna. Kobilica se nipošto ne smije isticati jer je to strogo zabranjeno naslijeđe ranijih križanja s tuluškim guskama. Uz ovu punu donju liniju spadaju široka, krilima pokrivena blago savijena leđa. Primarna letna pera trebaju prianjati poput ogrtača. Rasne životinje ih nose visoko i ona su prilično dugačka i široka. Cjelokupan dojam se gubi ako krila nose labavo ili prekriženo. Rep kojeg nosi čini se prilično kratkim obzirom na masivno tijelo. Privučeno ili ovješeno repno perje kvari tip u završetku. Jedva srednje dugački, umetnuti u perje bedara i trbuha pojavljuju se čvrsti bataci. Boja nogu je narančastocrvena, na dobro raširenim nožnim prstima nalaze se bijeli nokti. Linija vrata i glave važna je za ukupan dojam.
Oznaka labuđi vrat ne označava samo dug i tanak vrat, nego i oblik S tipičan za ovu pasminu, osobito znakovit u gusana. Linija vrata u guske uglavnom je nešto kraća. Ako se vrat doima predebeo i kratak, gubi se elegancija. U životinja čiste pasmine, prednja granična linija donjeg dijela vrata prelazi bez pregiba u prsni dio. Tipična glava u emdenskih gusaka mršava je i tankih linija, s plosnatim čelom, tako da u bočnom presjeku imamo blago savijen luk od kljuna do vrata. Traže se dosta široki obrazi, ali ne smiju biti zaobljeni prema van. Izvučeni vrh kljuna, bez korijena ispred čela, daje glavi odlučujući plemenit izgled. Linija grla treba biti dobro savijena, a gruba greška je izraženi podvratak kao i kratka široka glava s kljunom savijenim prema dolje.
Boja kljuna je žive narančastocrvene boje. Boja očiju treba biti svjetloplava, a uski crveni prstenovi neoperjane kože su poseban izraz vitalnosti. Ukupan dojam kretanja ne smije biti pod utjecajem prejake trbušine. Ona bi uvijek trebala visiti slobodno, tj. ne smije se vući po tlu. Standard zahtijeva čistu bijelu boju perja. U mladih gusaka dopušteno je ponešto sivog perja, ali ne i u gusana. Dvogodišnje i višegodišnje životinje moraju biti čiste bijele boje. Izvaljeni guščići žutog paperja gotovo uvijek postanu gusani. Oni sa šarenim paperjem na glavi i leđima postaju guske. Ima i guščića sa zelenkastim paperjem, u kojih nije lako ustanoviti kojega su spola. Ali ako netko dobije iz zajamčenog uzgoja čiste pasmine nešto tamnije šarene guščiće, ne mora se zato prestrašiti, i pomisliti na prijevaru. Već su ranije emdenske guske hvaljene zbog svojih osobina kao dobre nesilice.
U kontroliranom uzgoju nekadašnjeg DDR-a nesivost je u prosjeku iznosila 35 jaja po guski. U nekim uzgojima guske su postizale normu od 40 jaja. Raspon varijacije bio je veoma širok, od 20 do 65 jaja. U drugim su zemljama guske nesle i do 80 jaja godišnje. Ove relativno visoke brojke mogu se postići samo ako guska ne sjedi na jajima. Stoga ne sjedenje na jajima spada u važne ciljeve uzgoja. Za uzgoj su najprikladnije dvogodišnje ili višegodišnje životinje.
Za gusane se kaže da su pri oplodnji gusaka pomalo nespretni. Držanje životinja isključivo na tlu odražava se nepovoljno na oplodnju. One bi trebale imati barem izdašnu priliku za kupanje. Preporučuje se jednom gusanu dodijeliti tri guske. Preteške životinje, posebice sa zamašćenim, jako ovješenim trbusima nisu prikladne za uzgoj. Na kraju spomenimo da u velike greške za isključenje s izložbe peradi spadaju ovješena ili nagnuta krila, kosa leđa, vanjski dio i boja kao u tuluških gusaka (očiti križanci), te koso nošen rep.
Izvor: Gospodarski kalendar
